Marketing
Zahvalno hodočašće MVKO na Mariju Bistricu 2011. ( 1. dio)
Predivna subota, sunčana i mirna, kao stvorena i blagoslovljena za hodočašće, za razliku od prošle godine, kad je cijeli dan pljuštala kiša i natjerala nas i nagurala u crkvu. Ali, ni to nije bilo loše. Prihvatili smo i tu kišu iz Božjih dobrih ruku pa smo valjda zato sada nagrađeni lijepim vremenom.
U 10 sati je počeo naš molitveni program: izmjenjivala se molitva krunice s marijanskim pjesmama.
Pjevao je zbor "Navještenje" iz župe Navještenja BDM iz Velike Gorice pod ravnanjem gospođe Zrinke Cvetković.
Za orguljama je bila s. Tihomila Sente.
Procesija je bila šarolika i divna:
Nosili smo križ, Majku Božju, krunicu, 10 zapovijedi, kruh, vino, darove....
U procesiji su išle žene, muškarci i djeca u narodnim nošnjama, ministranti, naše "Marije i Marte", đakoni, svećenici i o. biskup.
Naša nova zastavica koju su ručno izradile ss. karmelićanke iz Levanjske - 1. strana
i 2. strana.
Uvijek s nama: 10 Zapovijedi
Na početku mise rektor Svetišta preč. Zlatko Koren sve nas je srdačno pozdravio i izrazio posebnu dobrodošlicu krčkom biskupu preuzvišenom gospodinu Valteru Županu, koji se je rado odazvao našem pozivu i došao s Krka na Mariju Bistricu da bi s našim molitvenim vijencima slavo svetu misu.
Gospodin rektor je još dodao: Drago mi je da je u ovom molitvenom hodu u kojem smo išli k ovom bistričkom oltaru, ovome oltaru na kojemu je prvi slavio sv. misu danas blaženi papa Ivan Pavao II, da je odjekivao stih himne, vaše pjesme, u kojoj molimo da Hrvatska bude zemlja vjere, nade i ljubavi. Pa upravo neka taj stih koji smo pjevali, postane i geslo i nadahnuće našega života.
Misa je služena na slijedeće nakane:
za uspjeh Papinog pohoda Hrvatskoj,
za obitelji, za Domovinu,
za svećenike i redovničke zajednice
i za pokojne iz obitelji molitvenih vijenaca.
Evo i nadahnute propovijedi oca biskupa i poruke upućene molitvenim vijencima:
Braćo i sestre! Vaše molitveno okupljanje ima posebno značenje u ovo vrijeme, kao što sam rekao na početku, samo 15 dana prije održavanja prvoga našega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji kome će predsjedati sv. Otac Benedikt XVI. Želim vam zato zahvaliti što ovim hodočašćem dajete snažnu podršku našim obiteljima i što ste odlučili ovdje prede Marijom, našom najvjernijom odvjetnicom moliti za naše obitelji i za našu Domovinu. Na obiteljima počiva stabilnost i budućnost Domovine i naroda, ali ne bilo kakvim obiteljima nego onima koje svoj život temelje na Bogu. Isusova je riječ: Tko sluša moje riječi i izvršava ih, bit će sličan kući koja je sagrađena na stijeni. Ta se kuća ne ruši kada nadođu oluje tj. poteškoće, kušnje, protivljenja. Ostalo, kaže Isus, ruši se i od svega ostane samo velika ruševina.
Braćo i sestre, mi ne želimo da ni od naših obitelji, ni od naše Domovine, na koju se svi zaklinjemo, ostanu ruševine. Zato treba graditi na Bogu, na njegovom evanđelju.
Želim vas danas i ohrabriti da ne posustanete na onome što i sama imena vaših udruga kazuju. Neka vaše obitelji budu mjesta u kojima će se neprestano uzdizati Bogu molitva. Molitva je stvarnost koja dopire do Božjeg srca i njegovu premilosrdnu ljubav i dobrotu dovodi upravo do ganuća. Zar nam nisu poznati toliki, rekao bih, bezbrojni slučajevi i primjeri, bilo iz povijesti našega spasenja, iz povijesti izraelskog naroda, iz povijesti našega naroda, kako je Bog mnogo puta, recimo u povijesti izraelskog naroda, bio upravo sit nevjere i tvrdoće toga naroda i jednom kao da mu je prekipjelo, pa je Mojsiju rekao: Vidim da je ovaj narod tvrde šije. Pusti me da ga ostavim njemu samome, neka ide kuda mu se hoće, neka propadne, a od tebe ću učiniti veći i brojniji narod. A Mojsije se tada silno zauzeo pred Bogom: Ne! Ne, Gospodine Jahve! Što će Egipćani reći da nisi mogao ovaj narod uvesti u zemlju koju si im obećao! Radi sebe, radi svojeg imena nemoj to učiniti! I Gospodin se ražali i nije učinio.
Zato, braćo i sestre, ne posustajte! Ne posustajmo u molitvama! Marija, Kraljica obitelji, je u Fatimi naročito pozvala i na žrtve. I mala djeca u Fatimi su ju poslušala i prikazivala teškoće i činila svojevoljne žrtve za obraćenje grešnika. I dobili su jasan odgovor u sljedećem ukazanju Majke Božje, da je to vrlo milo Bogu, da su njihove žrtve pred Bogom jako dragocjene.
Molitva i žrtva jedine mogu obratiti one koji žive neuredno i upropaštavaju sebe i druge. Zlo potamnjuje i zasljepljuje. Osoba, koja čini zlo, gubi sposobnost rasuđivanja po Bogu. Potamnjuje u njoj mogućnost razlikovanja dobra od zla; čak što više, ti ljudi, ono što je dobro nazivaju zlim, a zlo nazivaju dobrim. Potpuno se prevrće ljestvica vrjednota. Zar nemamo svakodnevno takvih, rekao bih, upravo bezočnih pokušaja, kojima se uporno nastoje izvrtati činjenice i uvjeravati nas, da je za nas jako dobro i napredno ono što je povijest već toliko puta dokazala kao pogubno. I izvrtanje očitih povijesnih činjenica, svjedoci smo toga, ali onima koji su izgubili Boga iz svojega života, istina više ništa ne znači, jer Bog je istina. „Ja sam put, istina i život! – rekao je Isus.
Uzalud je, draga moja braćo i sestre, tražiti istinu i pravicu u društvu gdje nema Boga. Uzalud je htjeti živjeti i snivati o nekom napretku bez Boga. I tu je iskustvo povijesti pokazalo jasno da nema te sile koja može slomiti one koji se na Boga oslanjanju. Ali jednako tako činjenice pokazuju kada zajednice ne mare više za Božje zapovijedi, kada sebe stavljaju mjesto Boga i misle da oni moraju krojiti istinu i pravdu, da su oni gospodari istine i pravice i naroda i ljudi, tada ti narodi propadaju, nemaju ni poroda ni budućnosti, ma kolikogod bili bogati i napredni. I to danas očito vidimo. Drugi dolaze u njihove zemlje, drugi dolaze u njihove kuće a mi za sebe trebamo znati: Neće ući u Božje Kraljevstvo onaj koji mi samo govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji čini volju moga nebeskog Oca. Da ne bi bilo: Ovaj me narod štuje riječima, a njegoivo je srce daleko od mene.
Braćo i sestre, i mi trebamo biti ponizni i uvidjeti da su i naše nevjere prema Bogu bile, a i jesu, velike. I mi imamo otpada od Boga i to trebamo ponizno priznati. I među nama imamo dosta onih koji se dižu protiv onih prava kojima je Bog zagarantirao boljitak i napredak.
Nisu nam, braćo i sestre, uvijek i samo drugi krivi! Imamo mi i u našim redovima i u našem narodu onih koji bi voljeli da nas ovdje danas nema. Nama je teško kada osjećamo nepravdu i kada drugi ne priznaju naša prava. Ali, pitajmo se, zar smo mi gospodari istine? Bog je istina. Od Njega dolazi pravda i pravo. Ako se mi dižemo protiv Boga i ne priznajemo da je pravo ono što On od početka govori, otkuda se imamo pravo pozivati na pravicu, a mi sami do nje ne držimo? Po molitvi nas Bog drži sposobnima da među ljudima gdje živimo, hrabro izvršimo ono što Bog od nas očekuje, tj. da dademo svjedočanstvo da se može kršćanski živjeti, naročito kada smo ujedinjeni, kada nismo zavidni i kada ne spletkarimo. Svjedočanstvo kršćanskog života je najjača sila koja može obratiti srca. Toj se sili ne može ništa oprijeti. Dokazuju to ona vremena kada je vrlo teško bilo biti kršćanin, a ipak se broj kršćana množio. Među ostalim to su i prva stoljeća, ali to su bile duge tristotine godina progonstva. Nije to bila jedna godina ni jedno desetljeće kada su rimski carevi nemilice harali i ipak su kršćani napredovali i umnažali se i na koncu caru Konstantinu 313. godine nije preostalo ništa drugo nego da im dade slobodu jer su bili u većini. A ovo drugo se izmoždilo, nestalo, kao što današnji svijet nestaje.
Braćo draga, ovdje se kroji naša budućnost pred Bogom i pred Marijom: Ili ćemo biti narod koji će slušati Boga, koji nas voli do kraja i govori samo ono što je za nas dobro, ili ćemo propadati.
Zato vas, braćo i sestre, ponovno pozivam na molitvu i žrtvu za naše obraćenje, za obraćenje naših obitelji i naroda.
I poslušajmo Božju riječ u Starom Zavjetu koja je uvijek vrijedna:
Ooooo, kada bi moj narod hodio mojim putovima, brzo bih pokorio njegove neprijatelje, i oni, koji ga sada mrze, ti isti bi mu se dodvoravali. To je Božja riječ.
( uskoro nove slike i drugi detalji)
Post je objavljen 24.05.2011. u 14:20 sati.