Multipla Skleroza - MS - Moguće je sve

nedjelja, 26.08.2018.

Epizoda Namazanosti 1.

Odlučila sam da ću definitivno počet pisat, evidentirati, moje Nirvane/katarze/štogod, koje proživim svaki put nakon uzimanja mog"ljekića".
Naime, uzmem ga lipo svaku večer prije dolaska u "krpe" i onda nakon nekih 20-ak minuta.... Počinje...
Svaki put me nešto drugo "odnese".
Sad ću ispričati zadnju epizodu "ljekića".
Da triba imat naslov, glasia bi ovako nekako: "Mama i tata, dugujemo vam" ili "Mama i tata koji ste vi umjetnici/čarobnjaci".
E sad da obrazložim.
Često me "ljekić" uglavnom vraća u ditinjstvo. U dane kad sam ja imala oko 5 a brat 3 godine. U dane našeg beskrajnog seljakanja, s jedne na drugu adresu, u dane kad je bila tolika "stiska" da smo brat i ja išli u vrtić da bi uredno jeli, a mama i tata ako bi se imalo išta. U dane kad se sićam onih nekoliko puta kad bi se oglasila sirena, pa bi iz vrtića trčali s tetama u sklonište. U dane kad su mama i tata klonuli od krvničkog rada, da bi nam mogli priuštiti sve šta smo tribali i kad su nadnaravnim umijećem uspijevali to sve.
Ako išta, brat i ja ćemo složno u glas reći da smo imali PREDIVNO DITINJSTVO. Puno igre, smija, radosti...
Jer su to upravo ONI uspili i omogućili nam. Da nas ne okrzne ni grozno ratno vrime, ni besparica, ni to što smo bili nomadi, bez svoje "ključne baze" šta u tim godinama dici puno znači. Da ne vidimo i ne osjetimo ni njihov umor, ni beznađe cile situacije, dapače, nama je to sve bilo pre zabavno. Ići u jedne bake i dide, malo u druge...
I uspili smo imati, sad i sačuvati, divne uspomene, sjećanja i sa Mertojaka, sa Ravnih Njiva, iz Mangerove ulice, iz Solina... Da, pravi Nomadi.
I sad, ovim očima, očima 31-godišnje matere kad gledam, zaista mi nije jasno šta su to i kako uspili moji otac i mater. Da mi u takvim NEuvjetima NIŠTA ne osjetimo i budemo pre sritna i bezbrižna dica.
Prvo šta su mama i tata imali, to je bilo ono najvažnije -LJUBAV!
Bili su dvoje mladih ljudi, koji su se svjesno uputili u borbu s vjetrenjačama. Zato šta su bili vođeni i gonjeni upravo tom najvećom LJUBAVI.
Ljubavi jedno prema drugome, ljubavi prema nama, dici.
Bili su mladi, jaki, i u LJUBAVI.
Znam reći, i to odgovorno ću tvrdit di god triba, da ono šta su moji mater i otac uspili, nebi uspilo današnjih 0,000001% populacije.
Nitko ne pozna i ne zna ni prepoznati ni dati a time ni koristiti LJUBAV.
Danas kad je svak sam sebi epicentar svemira, kad se nikome ne trpi ništa, kad nitko nije spreman za ikog išta dati... Ali tu se vrtimo u krug.
Upravo zbog prethodno navedenog, nestsšice ljubavi, to se sve i dešava.
Evo, taman prid san sam upravo, i počet će mi druga epizoda "ljekića" pa ću sad ode stat.
Nadam se da ćete uvatit bar dio ovoga šta san vam tila prinit i da će bit još dobrih epizoda "ljekića"!
Laku noć!!!

Oznake: Zdravlje, obitelj, život, ljubav

- 22:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (2)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • "Život i borba s Multiplom Sklerozom. Moj osobni put i uspjeh!!!

Linkovi

  • 1. https://www.youtube.com/watch?v=IFznD5SFiiQ
    2. https://www.youtube.com/watch?v=nINcN6JdF10