Level Up

Dragi moji,
evo mene nakon male, kratke pauzice. Imam neke ideje što bih pisala, ali poučena dosadašnjim iskustvima, prvo ću sve sastaviti, pa onda kopipestati u blog. :-))

Zemlja!

Vozeći se zajedno s par kolegica na seminar, nisam niti slutila da će mi povratak biti u znaku gornje rečenice.

Jednom davno, u jednom informatičkom časopisu, objavljen je slijedeći tekst. Bilo je to u doba kada se na veliko diskutiralo i polemiziralo o hrvatskom jeziku i o najboljem prevođenju tehničkih i informatičih termina na hrvatski jezik.
Danas sam spremajući po stanu, u jednoj mapi pronašla ovaj tekst i opet se nasmijala čitajući ga. No vidljivo je da su neki pojmovi ipak ušli u uporabu!

sklopovlje – hardver
priobradnik – koprocesor
čigrasto velepamtilo– hard disk
osmerac – bajt
sučelje – interfejs, bus
VGA plohica – VGA kartica
predočnik – ekran, displej
znakovlje sa zaslona – znakovi s ekrana
ispisivalo – printer
uslužnik – softver
napudbeni dom – softverska kuća
napudba – softver(ska dokumetacija)
razlučljivost – rezolucija
kakvoća napudbe – kvaliteta softvera
nastolno klizalo – «miš»
kazaljka, značka – kursor
međučipka način – interlacing
slovište – tipkovnica
međutampon – bafer
neopstojni munjovod – nestabilno napajanje (strujom)
svesmjer – joystick
uproblitelj uslužnika – korisnik softvera
Napudbena osobnost – softverski tip
priopćajni susav – komunikacijski sistem
osvjedočeni dovitljivac – diplomirani inženjer
munjoslovlje – elektronika

Budući da nonstop imam problema s učitavanjem bloga, a da ne pišem koliko moram čekati da mi se otvori forma za uređivanje bloga, sve više razmišljam da napravim pauzu u pisanju.
Jer svako to "beskonačno" čekanje i učitavanje moram platiti, a za što... za to da bez veze sjedim i čekam, a onda se ne otvori ništa; ili krenem nešto uređivati i kad to želim snimiti to traaajeeeee i traaajeee.
Voljela bih znati da li se ti problemi javljaju i kod ostalih blogera, ili je možda u pitanju moje računalo i veza na Net.
Iako sumljam da je kod mene greška, jer mi se kod otvaranja hrpe novih stranica nikad ne desi da moram čekati od 10 pa do 15 minuta.
Cijela ta situacija me jako ljuti!
Ma, odljutit ću se ja već, al me samo strah kolki će biti ceh kad mi dođe telefonski račun!

Opet sam uspjela!
Brzopleta.... nepromišljena... glupa reakcija i jedno poznanstvo je preraslo u neprijateljstvo. I Mama mi je uvijek govorila da prvo poslušam, onda razmislim i tek onda izgovorim... ali ne ja! Moram ja lupetati i prekidati i biti sebična i tvrdoglava i prepametna i dosadna i gluuupaaaa!
I sad mi je krivo i žao, ali... ali... prekasno! Moja tvrdoglavost mi nije dala da to kažem i osobi o kojoj se radi!
Oh, kako se grozno osjećam!

Jučer mi nikako nije išlo spajanje na Blog i tipkanje. Pokušala sam se spojiti par puta, natipkala jedan mali Tekstić i jedan klik i ... puufffff... nestalo ga.. Gdje li je završio???
Možda još uvjek luta beskonačnim prostranstvima Neta i traži svoj put kroz žice, modeme, ISDNe i druge tehnikalije. Jedan mali Tekstić na putu bez povratka!
Pa si sve mislim, možda sam ja kriva što on sad luta. Možda ga nisam dobro uputila, po kojem algoritmu sam ga odaslala, samog, nezaštićenog... il mu je lutanje bilo suđeno.
Ako me čuješ, tamo negdje, Tekstiću moj, ne ljuti se, žao mi je i nadam se da ćeš pronaći negdje topli hard na kojem ćeš se smjestiti.

Današnji dan po ničemu se ne ističe. Ništa mi se specijalno zanimljivo nije dogodilo.
Potočnica me probudila u pola pet ujutro. Jutarnja kava mi je prekipjela, pa sam morala čistiti štednjak. Mlijeko koje sam dodala u kavu bilo je pokvareno. Kasnije u dućanu. Bila je gužva i klima im nije radila, a uz to sam zaboravila ponijeti novčanik, pa sam se pred blagajnicom osramotila i morala ponovo doći.
Potočnica je cijeli dan nešto izvoljevala «Mama… mama… mama… « i tako za tisuću sitnica, te igraj se sa mnom, te pričaj mi priču, te čitaj bajku i tome slično.
Mali i veliki rituali. Pripremila sam namirnice za ručak, pripremila veš za pranje i dasku za peglanje jučer opranog veša. Skuhala sam ručak, oprala suđe a poslije očistila kuhinju. Opeglala hrpu veša i pri tom izgubila (bar) 5 litara vode (koliko sam je popila za vrijeme peglanja).
U poštanskom sandučiću našla sam obavijest o ne plaćenim računima i obavijest o isključivanu telefona. Iz banke su javili da nam ne mogu odobriti stambeni kredit jer imamo preniski prosjek plače. Susjed je tražio Harda da mu konačno vrati posuđenu lovu i zaprijetio.
Kroz glavu su mi prolazile same brige i ljutnje, na sebe, na Harda, na Potočnicu i na cijeli svijet.
Ne volim ovakve dane! Osjećam se totalno u komi!

(sve gore napisano je šala mala)

Hajde da se malo osvježimo!

... idem se ogledati u iskrivljenom zrcalu!

Današnji dan po ničemu se ne ističe. Ništa mi se specijalno zanimljivo nije dogodilo. Od buđenja uz Potočnicu, jutarnje kave pa do sada, sve je bilo sasvim obično. Sitnica do sitnice, mali i veliki dnevni rituali, zezanje, priča i igra. Kroz glavu mi nisu prolazile nikakve teške misli, brige, ljutnje niti nezadovoljstva.
Volim ovakve dane! Osjećam se odmorno i sretno!

Danas je u mojem susjedstvu stradala djevojčica prelazeći cestu na pješačkom prijelazu! Mama je išla ispred, a mala iza nje par koračića.
I naletio je auto. Što je vozač radio? Kud je gledao da malu nije vidio, nemam pojima. Čula se škripa kočnica, a djevojčica je prvo pala na haubu, a onda (ko krpena lutkica) odletjela par metara naprijed.
Mati se okrenula i počela vikati, urlati, jaukati, a mala je ležala na tlu! Brzo je došla hitna i policija. Djete je ozlijeđeno, al je ostala živa!

I cijelo vrijeme razmišljam, što nam vrijedi novi zakon, novi propisi, kad tu prometnu (ne)kulturu nitko više ne može zaustaviti. Kad se kažnjavanje prekršitelja ne provodi kako treba, kad su (ustvari) kazne za prekršaje niske, kad ljudi koji su krivi ostanu nekažnjeni... i sve je to u prometu jedna totalna zbrka.

I cijelo vrijeme vidim sebe da Potočnicu učim kako prelaziti cestu, kud gledati, kad je zeleno, što su prometni znakovi. I kako je to kroz našu igru sve lijepo i veselo... a onda djete izađe na ulicu i poštuje ta pravila... i dogodi se .... Strašno!!!!!

(I još se pitam: zašto ju mama nije vodila za ruku???)

Sve je bliže 1.9. a ja svakim danom odgađam posao kojeg moram napraviti do tog roka. Ne da mi se! Da budem iskrena, počela sam raditi, ali nisam napravila niti pola. Nekako se nadam da će mi inspiracija doći sama od sebe, a nje nema. Počnem i stanem…. bljak! I znam, da kad budem u cajtnotu da mi nema druge nego doobrooo zagrijati stolac i napraviti sve što treba. A onda ću po cijele noći drljati po papirima, sastavljati, gnjaviti se, raditi greške, ispravljati i t d. Itd.
Najteže mi je što posao moram raditi kod kuće dok je Potočnica po cijele dane sa mnom, Hard radi u smjenama, a uz to me nerviraju vrućine i sparine i tako… nemam baš previše mira a niti volje za rad. A onda dođu «žute minute» (kao sad) kad mi razum govori da se moram hitno pokrenuti jer vrijeme ne čeka.
Uvijek samu sebe iznenađujem! Već niz godina sve stižem i najbolje napravim kada imam puno posla. Kada me zaokupi hrpa zadataka, obaveza, sitnica, na poslu, u obitelji, s prijateljima... Uglavnom, kada imam hrpu obaveza sve stignem, a ovako, kad mi je na raspolaganju puno slobodnog vremena, ne mogu se posvetiti poslu.

Znatiželjna, kakva jesam, tražila sam svoj nick po netu. Zanimalo me da li je jedinstven i da li postoje osobe ili stranice koje se isto zovu.

U decku Star Wars-a (Jedi Knight) postoje dvije karte koje se zovu Masanya. Obje prikazuju svemirske brodove i važne su za strategiju igranja.
Starship Masanya; capital – corvette:
A capital armed with text for late, mid, and early game necessities. Playing 3 copies of the Masanya would help your overall destinies for the overall gameplay. Early game, the Masanya adds 1 to the draw number on your Force card. Extra cards always help, especially if you find yourself needing to deploy early on. Mid game, this ship should find its way to Endor to provide your Rebels with a power bonus and a control check enhancement. Late game, this power 8 corvette will be fighting it out with the opponent's ships to gain control of space to gain the edge in the final conflict.

Masanya: capital Cornellian corvette
Frequentli escorts Mon Calamari star cruisers. Personally assigned by Ackbar to main Rebel fleet. Advanced scanners continuosly disrupt target acqustitons signals.

Ovo je Masanya.
Glavni lik ruskog crtića (za odrasle). Postoji niz web stranica s ovim likom, ali ih nisam uspjela pročitati.

Ovaj francuski buldog zove se Masanya.
Njegova slika nalazi se na web stranici o francuskim buldozima, isto na ruskom jeziku.
Sličnost između njega i mene je zanemariva ;-) .

Ovaj mi se predložak dopada!
Plavo! Ljubičasto - ipak :-)
Hm??? Još samo kad bih skužila kak da povećam slova, bilo bi super!
Ha... moglo bi ovak biti dobro....

Čudna mi čuda!!!!
Pa ovo sad izgleda gotovo isto ko i prije! A gdje mi je nestao izgled kojeg sam sinoć postavila???

Uspjela sam zmrdati stari izged bloga i evo me u novom izdanju.
Hm... a gdje mi je brojač... Ma nema veze...
Aha... evo ipak sam ga uspjela dodati... Hm? Idem se još malo igrati.

Zbog tehničkih poteškoća na samom poslužitelju korisnici Blog.hr-a nisu mogli uređivati svoje blogove od sinoć. Barem ste se malo odmorili od bloganja, a sad, navalite! Svima se ispričavamo na neugodnosti. Hvala
Danas sam se zabrinula za sebe.
Kad sam htjela urediti blog, nisam mogla. Bila sam ljuta, nezadovoljna, nervozna. Nisam mogla niti slutiti da će mi nedostuponst bloga biti tako teška.
Jesam li ovisna o netu?
Zašto sam ovisna?
Što je to što me tjera da svakodnevno visim na netu?
Kad dokućim svoje odgovore, napisat ću ih!!!!

Sređivala sam neke stare CDe s datotekama i naišla na ovu prekrasnu sliku Sunca.

Svatko zna teorem o plaći koji kaže da inženjeri nikada ne mogu zaraditi onoliko novca koliko zarađuju prodavači.
Ovaj teorem može biti objašnjen jednostavnim matematičkim formulama. Jednadžbe se baziraju na dva postulata:

Odluka je donesena. Pedugovor sklopljen!
Sad kreće ludnica s traženjem odgovarajućeg kredita!
Stan je fenomenalan!
Sretna sam ali me i strah... Valjda će sve biti OK!
A poslje...
Naš stančić - naša slobodica!
I duuugoooviiiiiiiiiiii

S obzirom na sva jučerašnja uzbuđenja, danas se osijećam nekako prazno. Još oko dva sata dijeli me od važne odluke i konačnog dogovora za stan.

21:54 - prema evidenciji servera
22:02 - prema mojem satu
Ali... da li je to uopće bitno??????

Već gotovo godinu dana Hard i ja tražimo novi stan, veći, prostraniji, udobniji i vječito se sudaramo s problemom novca! Nikad dovoljno! Budući da ne mogu računati na nasljedstva, poklone, bogate rođake ili roditelje. Ovisimo samo o svojim primanjima, svojim štednjama, brizi oko svake kune i lipe koju potrošimo.
No izgleda da smo se konačno odlučili. Današnji je dan pokazao da ćemo (možda) započeti novu priču. Priču o odlasku iz Zagreba. Priču o početku novog života. Priču o stanu koji svojim komforom daleko premašuje sve što smo do sada u Zg vidjeli, a cijenom nam (gotovo) odgovara. Sutra….
Od sutra, ćemo si namaknuti dužničke okove i krenuti u pustolovinu zvanu kupnja stana. Ali neka. Samo da se mi s vlasnicima dogovorimo i samo da se ne pojavi netko s više love koji bi nam stan preuzeo u ovih 12 sati koji su pred nama.
Bože, čuvaj nas i pomozi nam!
Novi život!
Nove navike!
Sve ću znati sutra…..

Šoping kao lijek!
U svoj svojoj jutrošnjoj mrzovolji ipak sam se prisilila otići u grad. Prošvrljati trgovinama... bez nekog posebnog cilja. No cilj je pronašao mene. U jednom izlogu gledala me kutija s glavnim likovima LOTR filmova. Smiješili su se i pozivali me "Čekam te! Kupi me! Uđi i ne oklijevaj!". I tako kući sam se vratila ozarena lica i s gotovo dječjim nestrpljenjem da CD-e konačno preslušam.
Slušalice na uši!
Malo podesiti glasnoću, tonove i basove! I to je to!
Kod pojedinih melodija, suze su mi curkom curile niz lice... ali nije važno... bilo je to jedno dobro pražnjenje emocija i sad je sve OK.
Šoping kao lijek! Definitivno!!!

Sinoć sam išla ranije spavati. Imala sam osjećaj da sam cijeli dan rintala. Osjećaj umora i umora i umora. Ne volim ljeto i ljetne sparine. One kao da mi oduzimaju svu snagu i vitalnost, volju za rad, zabavu i samo bih spavala.
Današnje je jutro jedno od onih kad mrzim cijeli svijet, a sebe najviše. Grozno se osjećam. Probudila sam se ukočena, boli vrat, bole leđa, glava puca. a živci mi titraju i samo što ne eksplodiram. Kao da nisam ni spavala. Nije pomoglo niti tuširanje niti jutarnja kavica…

Večeras sam stvarno zagrizla u blog i pootvarala hrpu blogova, načitala se hrpu tekstova i sad mi se čini da neću moći zaspati. Ne, nisam uznemirena, nisam ljuta, nervozna, samo ispunjena hrpom misli i razmišljanja...
Tako je lijepo kad netko zna baratati riječima i kroz jednostavno napisane rečenice izraziti svoje osjećaje, misli, doživljaje. O sebi mislim kao o osobi koja to ne zna. Moja nesigurnost u pisanju potjeće još iz OŠ i nastala je zbog slabih ocjena koje sam dobivala iz sastavaka i iz školskih zadaćnica (one su mi bile prava nočna mora). Trudim se vježbati, trudim se pisati, no... nesigurnost u meni prevladava, pa cijeli tekst obično obrišem.
Razmišljam o sebi. Kad ću se konaćno osloboditi svojih nesigurnosti?

Kao što svaki grad ima legende, tako postoji legenda kako je grad Bern dobio svoje ime. Prema toj legendi osnivač grada Vojvoda Berchtold V von Zähringen, nazvao je grad po prvoj životinji koju je ulovio. Medvjed je zaštitni znak grada, a nalazi se na zastavama, oružju i odjeći, te grbu Berna.
Na mjestu Barengraben (medvjeđa rupa) napravljen je prostor u kojem žive primjerci medvjeda. Ljenije medvjede nisam nigdje vidjela. Samo leže i spavaju, a kad im turisti bacaju voće (koje se može kupiti), samo zinu, pa ako im ubaciš klopu u usta OK, a ako ne ništa. Toliko su lijeni da im se ne da dizati i prekidati izležavanje (vidi slike).

Medo maneken!

Ovo sam slikala fotićem, nadam se da uoćavate tu fenomenalnu zelenu boju rijeke Aare. One dvije točke u sredini su plivači. Obale Aare su šumovite, ali s jedne i druge strane proteže se šetalište cijelom dužinom rijeke.

Žao mi je što na blogu slike ne mogu biti veće!

XML
super... valjda ću sad konačno skužiti kako da malo uredim svoj blog!

Središnja tramvajska stanica nalazi se u blizini željezničkog kolodvora. To je mjesto na kojeg dolaze svi tramvaji i autobusi gradskog prijevoza pa je uvijek puno prolaznika.
No, jedan "prolaznik" stalno je tamo, zaustavljen u koraku.

U staroj jezgri grada Berna mogu se vidjeti zidine starog grada, kojima se može prošetati ili u podnožju ili po njima. S pojedinih mjesta se pruža panoramski pogledi na Bern i okolicu.

Stari dio grada imao je nekoliko gradskih vrata, od kojih su danas najzanimljivija prva zapadna vrata (građena od 1191. do 1256. g.). Zanimljiva su zbog sata i mehanizma koji označava vrijeme pomoću niza figurica koje izlaze, vrte, se ili mašu svakog punog sata. Uz sat postoji i astronomski sat, a vrijeme označava znimljiva melodija zvona. Ova vrata/toranj Švicarci nazivaju Zytglogge Turm i prava su turistička atrakcija.
Druga gradska vrata su isto na zapadnoj strani. Građena su od 1256. do 1344. godine. Na današnju visinu toranj je dograđen polovicom 17. stoljeća i služio je kao zatvor sve do 1887. godine. Njegovo je ime na švicarskom Kaefig Turm.

Kad sam već spomenula švicarske nazive i imena navodim da je Bern u njemačkom dijelu Švicarske i ljudi govore njemački jezik. Švicarski njemački nema prevelike sličnosti s njemačkim kakvog ga mi poznajemo. Mnogi izrazi su promijenjeni, riječi se drugačije izgovaraju. Švicarski njemački zvuči mekše, nježnije, iako ga Švicarski govore brzo. Hardovo i moje poznavanje njemačkog nije nam baš pomoglo u komunikaciji s domaćima. Oni su nas razumjeli ali su odgovarali na švicarskom jeziku, od kojeg više od pola nismo razumjeli.
Kad se pozdravljaju Švicarci koriste izraz Grüsse ili Grüsse nachtmittag, a za hvala koriste izraz Merci ili Merci fillmal (nisam sigurna jesam li riječi točno napisala, nek mi bude oprošteno).

I da… jedna mala zanimljivost… Švicarci baš i ne vole Nijemce i uvijek se vesele kad Njemačka izgubi u nogometu.

druga zapadna vrata grada