Level Up

Današnji dan po ničemu se ne ističe. Ništa mi se specijalno zanimljivo nije dogodilo.
Potočnica me probudila u pola pet ujutro. Jutarnja kava mi je prekipjela, pa sam morala čistiti štednjak. Mlijeko koje sam dodala u kavu bilo je pokvareno. Kasnije u dućanu. Bila je gužva i klima im nije radila, a uz to sam zaboravila ponijeti novčanik, pa sam se pred blagajnicom osramotila i morala ponovo doći.
Potočnica je cijeli dan nešto izvoljevala «Mama… mama… mama… « i tako za tisuću sitnica, te igraj se sa mnom, te pričaj mi priču, te čitaj bajku i tome slično.
Mali i veliki rituali. Pripremila sam namirnice za ručak, pripremila veš za pranje i dasku za peglanje jučer opranog veša. Skuhala sam ručak, oprala suđe a poslije očistila kuhinju. Opeglala hrpu veša i pri tom izgubila (bar) 5 litara vode (koliko sam je popila za vrijeme peglanja).
U poštanskom sandučiću našla sam obavijest o ne plaćenim računima i obavijest o isključivanu telefona. Iz banke su javili da nam ne mogu odobriti stambeni kredit jer imamo preniski prosjek plače. Susjed je tražio Harda da mu konačno vrati posuđenu lovu i zaprijetio.
Kroz glavu su mi prolazile same brige i ljutnje, na sebe, na Harda, na Potočnicu i na cijeli svijet.
Ne volim ovakve dane! Osjećam se totalno u komi!

(sve gore napisano je šala mala)