Level Up

Sve je bliže 1.9. a ja svakim danom odgađam posao kojeg moram napraviti do tog roka. Ne da mi se! Da budem iskrena, počela sam raditi, ali nisam napravila niti pola. Nekako se nadam da će mi inspiracija doći sama od sebe, a nje nema. Počnem i stanem…. bljak! I znam, da kad budem u cajtnotu da mi nema druge nego doobrooo zagrijati stolac i napraviti sve što treba. A onda ću po cijele noći drljati po papirima, sastavljati, gnjaviti se, raditi greške, ispravljati i t d. Itd.
Najteže mi je što posao moram raditi kod kuće dok je Potočnica po cijele dane sa mnom, Hard radi u smjenama, a uz to me nerviraju vrućine i sparine i tako… nemam baš previše mira a niti volje za rad. A onda dođu «žute minute» (kao sad) kad mi razum govori da se moram hitno pokrenuti jer vrijeme ne čeka.
Uvijek samu sebe iznenađujem! Već niz godina sve stižem i najbolje napravim kada imam puno posla. Kada me zaokupi hrpa zadataka, obaveza, sitnica, na poslu, u obitelji, s prijateljima... Uglavnom, kada imam hrpu obaveza sve stignem, a ovako, kad mi je na raspolaganju puno slobodnog vremena, ne mogu se posvetiti poslu.