< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vaša Mrtva Spisateljica...
Ime:+Anamarija+
Nick:+Malena+
Datum rođenja:+19.7.1993+
Volim:+emocore+gothic stil+crnu,ljubičastu i bloody boju+mjesečinu+krv+paranormalne stvari+psihologiju+medicinu+
Hobi:+Pisanje+psihologija+
Uzor:+E.A.Poe+Anne Rice+
Škola:+SŠ Viktorovac Sisak+
Smjer:+Medicinska sestra+
My angel...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
MOJI NAJDRAŽI BLOGERI... ;-)
Kardaki (Lexus Cro Fan Blog)
lostfreckle1
kissemoboy
Seka Nelly
lord i pacijent
dripac:)
HIMlovemetal
Braco
Bene
Snow White Queen
Lokahin(Najljepše fotorafije u svijetu blogera...)(Zahvaljujem na dopuštenju za korištenje fotografija...)
Moj najdraži Lutak
Vampirich Fran
Mračni
Our Love
Loves memory has traced our outline in this place.
But will the spider remember, or the sun?
Did the water capture our faces in permanence?
Does the wind create us anew as it blows?
Did the shadows from the trees record our passage beneath them?
Our secret been revealed.
Yet I have told no other.
I write these words in silence, in mute testimony
To what once was.
But our image remains alive in this place.
It can not be removed.
You, me,
We then,
Were here.
We saw the day and hoped for tomorrow.
We caught a brief glimpse of love's promise.
We were not liars,
But thieves of time.
For now time has now forgotten us,
Yet our memory lingers, and love remembers
This place that was ours.
Falling Away
I am bored with love
and it's passionless limbs
that drape over my bed
in a lethargic state of impotence
while wearing the same red heart
my soul picked up hitchhiking
off highway serendipity
Now here we are
alone in togetherness
trying to build dreams
with two by fours and glue,
but even a home
won't tie us together
when our hearts live alone
Poetic vows cliched
into nothingness
like all words do, eventually
and we allowed
our bodies to become
another pair of hollow shadows
that make love to a wall
instead of each other
and we wonder why
the roses are dying
Your Lies
Funny when things never change
Even when you say they will
But while your off s(rewing her
My life is standing still
You tell me that you love me
When I go to leave
You tell me I'm your only one
And I let myself believe
I know that you are using me
But you'll never let me go
I know that you don't love me
I know I'm just for show
I don't know If I can stand
To see you love another girl
You know that you broke my heart
You know that your my world
But while your standing by my side
I'll believe your lies forever
Cause everything seems so perfect
When we are together
Autumn Times
Autumn breeze frigidly touches ailing dreadful lives
Harshly darkness quietly surrounds the broken souls
Mellow serenades that once played between hearts
Pathetically have transformed into bitter sad songs
Somewhere beyond the flossy clouds
Cupid has lost his romancing arrows
Plays sad sonorous tunes on his bow
Dedicated to all weepy lonely hearts
Howling chilly wind blows through the mist
Sounds of sorrow spread allover the place
Fuzzy humid air submerges the inner lust
Lives decay slowly as the autumn leaves fall...
Oh well...Evo i mene napokon.Pitate se gdje je nestala vaša najdraža Mrtva Spisateljica?Pa evo,da vam objasnim.Nažalost,imala sam problema s kompom...heh...Ne samo s kompom,ali zanemarmo to...Sada je sve u redu...Možete očekivati jedan post tjedno...Nadam se da će to utažiti vašu glad za novim filozofijama,haha...Just kidding...
Jučer...To jest,sinoć sam provela najljepša tri sata u mom životu s osobom koju ne treba posebno opisivati...Dovoljno je reći ime...Ok,ne ime...Znate da ne otkrivam imena na blogu,ali eto...Možete ga zvati Prince Saphiro.Zaista,provela sam najbolje trenutke s njim i to ne bih mijenjala ni za što na svijetu...Nakon dugo vremena,posebno u ovo doba kada sam bila odsutna s bloga,ponovno sam sretna.Ali ovo je nešto drugačije...Nešto što meni znači previše i upravo me toga i strah...Ali to je paradoks svih osjećaja u čijim temeljima je strah...Zar ne,E.A.Poe?
Odlučila sam napisati pjesmu...I evo je...Iako sam obična "seljanka",mislim da ipak moje srce pripada samo jednome...Kraljeviću moj,ovo je pjesma za tebe...Volim te najviše...
Kraljević i seljanka
Izmjenjivao se snijeg s kišom,
No oboje sjekli su zrak tiho i milo...
Sjekli su tamnoplavi plašt noći i svjetla ulična...
Nježno su izbjegavali gorde zimzelene grane
Koje skrivaju nešto što je nemoguće sakriti...
Tihe i nježne ljubavnike...Zagrljaj...
Osjećao je kako mu draga od hladnoće drhti,
Grleći je i ljubeći njene usne...oči...lice..vrat...
Više ni zima ni hladan zrak,
Ni spoznaja da ona za svilene balske haljine nije,
Ne mogu uništiti ono što treba postojati...
Ni kiša ni snijeg ne mogu isprati,
Izgovorene i napisane riječi "volim te"...
Od svih kraljevskih boja,
On samo zlatnu posjeduje...
Zlato u njegovoj nestašnoj kosi...
Čak i bez crvenila i bez grimiza on ljepši biti ne može,
Bez čarobnih dvora i kraljevskih dragulja...
Nije važno blještavilo,odaje,ni jelo ni pilo...
On je njeno kraljevstvo...
Ruke promrzle njene,uvijek hladne,
Ali njen dodir je unatoč tome topao i mek,
U jednoj noći izblijedilo je siromaštvo i prokletstvo,
Sva njena žudnja,žeđ i glad...
Odaje njegovog srca dobila je...
Tople i poput kašmira meke,
Okićene safirima iz očiju njegovih...
Dobila je ljubav jer nje gladna bila je,
Žeđ nestade jer s njegovih usana pila je...
No još uvijek žudi,prokleto žudi,
Da za svaki njen udah i svaki tren on joj svjedok bude...
I njegove ruke vodilje...I glas poput uspavanke...