Oh well...Evo i mene napokon.Pitate se gdje je nestala vaša najdraža Mrtva Spisateljica?Pa evo,da vam objasnim.Nažalost,imala sam problema s kompom...heh...Ne samo s kompom,ali zanemarmo to...Sada je sve u redu...Možete očekivati jedan post tjedno...Nadam se da će to utažiti vašu glad za novim filozofijama,haha...Just kidding...
Jučer...To jest,sinoć sam provela najljepša tri sata u mom životu s osobom koju ne treba posebno opisivati...Dovoljno je reći ime...Ok,ne ime...Znate da ne otkrivam imena na blogu,ali eto...Možete ga zvati Prince Saphiro.Zaista,provela sam najbolje trenutke s njim i to ne bih mijenjala ni za što na svijetu...Nakon dugo vremena,posebno u ovo doba kada sam bila odsutna s bloga,ponovno sam sretna.Ali ovo je nešto drugačije...Nešto što meni znači previše i upravo me toga i strah...Ali to je paradoks svih osjećaja u čijim temeljima je strah...Zar ne,E.A.Poe?
Odlučila sam napisati pjesmu...I evo je...Iako sam obična "seljanka",mislim da ipak moje srce pripada samo jednome...Kraljeviću moj,ovo je pjesma za tebe...Volim te najviše...
Kraljević i seljanka
Izmjenjivao se snijeg s kišom,
No oboje sjekli su zrak tiho i milo...
Sjekli su tamnoplavi plašt noći i svjetla ulična...
Nježno su izbjegavali gorde zimzelene grane
Koje skrivaju nešto što je nemoguće sakriti...
Tihe i nježne ljubavnike...Zagrljaj...
Osjećao je kako mu draga od hladnoće drhti,
Grleći je i ljubeći njene usne...oči...lice..vrat...
Više ni zima ni hladan zrak,
Ni spoznaja da ona za svilene balske haljine nije,
Ne mogu uništiti ono što treba postojati...
Ni kiša ni snijeg ne mogu isprati,
Izgovorene i napisane riječi "volim te"...
Od svih kraljevskih boja,
On samo zlatnu posjeduje...
Zlato u njegovoj nestašnoj kosi...
Čak i bez crvenila i bez grimiza on ljepši biti ne može,
Bez čarobnih dvora i kraljevskih dragulja...
Nije važno blještavilo,odaje,ni jelo ni pilo...
On je njeno kraljevstvo...
Ruke promrzle njene,uvijek hladne,
Ali njen dodir je unatoč tome topao i mek,
U jednoj noći izblijedilo je siromaštvo i prokletstvo,
Sva njena žudnja,žeđ i glad...
Odaje njegovog srca dobila je...
Tople i poput kašmira meke,
Okićene safirima iz očiju njegovih...
Dobila je ljubav jer nje gladna bila je,
Žeđ nestade jer s njegovih usana pila je...
No još uvijek žudi,prokleto žudi,
Da za svaki njen udah i svaki tren on joj svjedok bude...
I njegove ruke vodilje...I glas poput uspavanke...
Post je objavljen 22.02.2009. u 19:54 sati.