< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vaša Mrtva Spisateljica...
Ime:+Anamarija+
Nick:+Malena+
Datum rođenja:+19.7.1993+
Volim:+emocore+gothic stil+crnu,ljubičastu i bloody boju+mjesečinu+krv+paranormalne stvari+psihologiju+medicinu+
Hobi:+Pisanje+psihologija+
Uzor:+E.A.Poe+Anne Rice+
Škola:+SŠ Viktorovac Sisak+
Smjer:+Medicinska sestra+
My angel...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
MOJI NAJDRAŽI BLOGERI... ;-)
Kardaki (Lexus Cro Fan Blog)
lostfreckle1
kissemoboy
Seka Nelly
lord i pacijent
dripac:)
HIMlovemetal
Braco
Bene
Snow White Queen
Lokahin(Najljepše fotorafije u svijetu blogera...)(Zahvaljujem na dopuštenju za korištenje fotografija...)
Moj najdraži Lutak
Vampirich Fran
Mračni
Our Love
Loves memory has traced our outline in this place.
But will the spider remember, or the sun?
Did the water capture our faces in permanence?
Does the wind create us anew as it blows?
Did the shadows from the trees record our passage beneath them?
Our secret been revealed.
Yet I have told no other.
I write these words in silence, in mute testimony
To what once was.
But our image remains alive in this place.
It can not be removed.
You, me,
We then,
Were here.
We saw the day and hoped for tomorrow.
We caught a brief glimpse of love's promise.
We were not liars,
But thieves of time.
For now time has now forgotten us,
Yet our memory lingers, and love remembers
This place that was ours.
Falling Away
I am bored with love
and it's passionless limbs
that drape over my bed
in a lethargic state of impotence
while wearing the same red heart
my soul picked up hitchhiking
off highway serendipity
Now here we are
alone in togetherness
trying to build dreams
with two by fours and glue,
but even a home
won't tie us together
when our hearts live alone
Poetic vows cliched
into nothingness
like all words do, eventually
and we allowed
our bodies to become
another pair of hollow shadows
that make love to a wall
instead of each other
and we wonder why
the roses are dying
Your Lies
Funny when things never change
Even when you say they will
But while your off s(rewing her
My life is standing still
You tell me that you love me
When I go to leave
You tell me I'm your only one
And I let myself believe
I know that you are using me
But you'll never let me go
I know that you don't love me
I know I'm just for show
I don't know If I can stand
To see you love another girl
You know that you broke my heart
You know that your my world
But while your standing by my side
I'll believe your lies forever
Cause everything seems so perfect
When we are together
Autumn Times
Autumn breeze frigidly touches ailing dreadful lives
Harshly darkness quietly surrounds the broken souls
Mellow serenades that once played between hearts
Pathetically have transformed into bitter sad songs
Somewhere beyond the flossy clouds
Cupid has lost his romancing arrows
Plays sad sonorous tunes on his bow
Dedicated to all weepy lonely hearts
Howling chilly wind blows through the mist
Sounds of sorrow spread allover the place
Fuzzy humid air submerges the inner lust
Lives decay slowly as the autumn leaves fall...
Dan je počeo očajno,a završio još očajnije...
Zapravo,jedina dobra stvar je bila to što mi se Darky javio...
Ni ne zna kako mi je uljepšao dan...(Volim te Darky)...
Upravo sjedim u sobi i lakiram nokte u crno...I baš me briga što drugi misle,ali meni je crna boja
najdraža...Ok...To zapravo i nije boja...
Osjećala sam se kao da sam u zatvoru...A vrata se nikada neće otvoriti...Kao da sam u labirintu
u obliku pentagrama,a nigdje nema izlaza...Samo mrak i samoća,nepoželjnost,glasovi koji mi govore
da sam loša osoba i da moram patiti...Tako sam željela ostaviti ovaj život i pojeći u svoj vlastiti svijet
koji sam izgradila samo da mogu pobjeći...Ali ovaj puta sam željela zauvijek ostati ondje.
Onda mi je Darkman napisao:ti ne trebaš nikoga,pa čak ni mene...ali ja trebam tebe...
To mi je na neki način pomoglo da se moja duša vrati u moje tijelo.I opet sam oživjela.
Kroz moj prozor je bljesnulo sunce i darovalo mi malo svjetla.Bilo je to tako divno,toplo...Ali opet
sam izgubila samu sebe.Više ne mogu vjerovati ni svojim riječima jer me strah da su samo privid
i da nije tako u stvarnosti.Ali ja dobro znam što je stvarmo,a što nije.I toga se bojim...
Bojim se da ću se ugušiti u realnosti u kakvoj svi živimo.Sami sebe uništavamo i rušimo sve što
nas veseli.Ali mene toliko malo stvari veseli i tako mi malo treba.Nisam loša osoba...Makat to Endymion
tvrdio.Ali mislim da je to sada porekao...Kada su ga svi izmišljeni i lažni prijatelji ostavili i pokazali
mu nešto što nije istina.Pokazali su mu da nije vrijedan.A ni ne znaju što se skriva unutar tog dečka.
Endymion nije znao da ja volim osobu koja ga čini,a ne onu koja je postao kada je dobio ono što je tražio.
Dobio je lažne prijatelje...A odbacio one koji su ga stvarno voljeli...Iznevjerio me,ranio me...Ubio me...
Ubio je mene,osobu koja ga je iskreno voljela...I to samo da pokaže kako može i bez ljubavi.Ali ja za njega više nisam ovdje...Više mu nisam na raspolaganju...Gotovo je...Pretvorio se
u hodajući ledeni kip...On je slap koji se zaledio.A prije je prskao uokolo kapljice vode obasute dijamantima.
Tako je dragocjen,a to ne shvaća...A trebao bi...Ako sebe cijeniš ne znači da si egocentričan...To znači samo
da znaš voljeti samoga sebe onakvog kakav jesi.
Mislim da se pomičem,ali ne idem nikamo...Nemam kamo poći...Ostalo mi je samo da prihvatim ono mjesto
gdje jesam.Samo je krivo to što drugi mene ne prihvačaju ovdje.Ja sam ono što jesam i to mi nitko ne može oduzeti.
I borit ću se do zadnje kapi krvi za ono što jesam...Neću dati nikome da me mijenja...