Marketing
Stop And Stare...I think I'm moving but I go nowhere...
Dan je počeo očajno,a završio još očajnije...
Zapravo,jedina dobra stvar je bila to što mi se Darky javio...
Ni ne zna kako mi je uljepšao dan...(Volim te Darky)...
Upravo sjedim u sobi i lakiram nokte u crno...I baš me briga što drugi misle,ali meni je crna boja
najdraža...Ok...To zapravo i nije boja...
Osjećala sam se kao da sam u zatvoru...A vrata se nikada neće otvoriti...Kao da sam u labirintu
u obliku pentagrama,a nigdje nema izlaza...Samo mrak i samoća,nepoželjnost,glasovi koji mi govore
da sam loša osoba i da moram patiti...Tako sam željela ostaviti ovaj život i pojeći u svoj vlastiti svijet
koji sam izgradila samo da mogu pobjeći...Ali ovaj puta sam željela zauvijek ostati ondje.
Onda mi je Darkman napisao:ti ne trebaš nikoga,pa čak ni mene...ali ja trebam tebe...
To mi je na neki način pomoglo da se moja duša vrati u moje tijelo.I opet sam oživjela.
Kroz moj prozor je bljesnulo sunce i darovalo mi malo svjetla.Bilo je to tako divno,toplo...Ali opet
sam izgubila samu sebe.Više ne mogu vjerovati ni svojim riječima jer me strah da su samo privid
i da nije tako u stvarnosti.Ali ja dobro znam što je stvarmo,a što nije.I toga se bojim...
Bojim se da ću se ugušiti u realnosti u kakvoj svi živimo.Sami sebe uništavamo i rušimo sve što
nas veseli.Ali mene toliko malo stvari veseli i tako mi malo treba.Nisam loša osoba...Makat to Endymion
tvrdio.Ali mislim da je to sada porekao...Kada su ga svi izmišljeni i lažni prijatelji ostavili i pokazali
mu nešto što nije istina.Pokazali su mu da nije vrijedan.A ni ne znaju što se skriva unutar tog dečka.
Endymion nije znao da ja volim osobu koja ga čini,a ne onu koja je postao kada je dobio ono što je tražio.
Dobio je lažne prijatelje...A odbacio one koji su ga stvarno voljeli...Iznevjerio me,ranio me...Ubio me...
Ubio je mene,osobu koja ga je iskreno voljela...I to samo da pokaže kako može i bez ljubavi.Ali ja za njega više nisam ovdje...Više mu nisam na raspolaganju...Gotovo je...Pretvorio se
u hodajući ledeni kip...On je slap koji se zaledio.A prije je prskao uokolo kapljice vode obasute dijamantima.
Tako je dragocjen,a to ne shvaća...A trebao bi...Ako sebe cijeniš ne znači da si egocentričan...To znači samo
da znaš voljeti samoga sebe onakvog kakav jesi.
Mislim da se pomičem,ali ne idem nikamo...Nemam kamo poći...Ostalo mi je samo da prihvatim ono mjesto
gdje jesam.Samo je krivo to što drugi mene ne prihvačaju ovdje.Ja sam ono što jesam i to mi nitko ne može oduzeti.
I borit ću se do zadnje kapi krvi za ono što jesam...Neću dati nikome da me mijenja...
Post je objavljen 18.05.2008. u 19:24 sati.