<body> Evo mene... - Samo za najhrabrije... - Blog.hr <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2010 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (19)
Travanj 2008 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Strange feelings in my mind...

Vaša Mrtva Spisateljica...
Ime:+Anamarija+
Nick:+Malena+
Datum rođenja:+19.7.1993+
Volim:+emocore+gothic stil+crnu,ljubičastu i bloody boju+mjesečinu+krv+paranormalne stvari+psihologiju+medicinu+
Hobi:+Pisanje+psihologija+
Uzor:+E.A.Poe+Anne Rice+
Škola:+SŠ Viktorovac Sisak+
Smjer:+Medicinska sestra+

My angel...






adopt your own virtual pet!






MusicPlaylist
MySpace Music Playlist at MixPod.com








adopt your own virtual pet!



Emo Quotes <3

The bitterest tears shed over graves are for words left unsaid and deeds left undone.
I cry for the time that you were almost mine, I cry for the memories I've left behind, I cry for the pain, the lost, the old the new, I cry for the times I thought I had you
Not all scars show, not all wounds heal Sometimes you can't always see The pain someone feels
Whats the sense of wishing for something when I always just wish it away?
Every night i talk to the stars pretending its you.. it acts just like you tho.. far away and never replies to my questions
Why do people tell you to believe in what you want to but then tell you not to believe in the one true thing you do believe in?
Times a precious thing to waste, but friends are more precious
Kiss me im emo!
The sad truth is that most evil is done by people who never make up their minds to be good or evil.
The saddest aspect of life right now is that science gathers knowledge faster than society gathers wisdom.
Do not assume that he who seeks to comfort you now, lives untroubled among the simple and quiet words that sometimes do you good. His life may also have much sadness and difficulty, that remains far beyond yours. Were it otherwise, he would never have been able to find these words.

Slike...<3/Emo poetry(www.emo-corner.com)/Gothic Poems

Our Love
Loves memory has traced our outline in this place.
But will the spider remember, or the sun?
Did the water capture our faces in permanence?
Does the wind create us anew as it blows?
Did the shadows from the trees record our passage beneath them?
Our secret been revealed.
Yet I have told no other.
I write these words in silence, in mute testimony
To what once was.
But our image remains alive in this place.
It can not be removed.
You, me,
We then,
Were here.
We saw the day and hoped for tomorrow.
We caught a brief glimpse of love's promise.
We were not liars,
But thieves of time.
For now time has now forgotten us,
Yet our memory lingers, and love remembers
This place that was ours.


Falling Away
I am bored with love
and it's passionless limbs
that drape over my bed
in a lethargic state of impotence
while wearing the same red heart
my soul picked up hitchhiking
off highway serendipity

Now here we are
alone in togetherness
trying to build dreams
with two by fours and glue,
but even a home
won't tie us together
when our hearts live alone

Poetic vows cliched
into nothingness
like all words do, eventually
and we allowed
our bodies to become
another pair of hollow shadows
that make love to a wall
instead of each other
and we wonder why
the roses are dying


Your Lies
Funny when things never change
Even when you say they will
But while your off s(rewing her
My life is standing still

You tell me that you love me
When I go to leave
You tell me I'm your only one
And I let myself believe

I know that you are using me
But you'll never let me go
I know that you don't love me
I know I'm just for show

I don't know If I can stand
To see you love another girl
You know that you broke my heart
You know that your my world

But while your standing by my side
I'll believe your lies forever
Cause everything seems so perfect
When we are together


Autumn Times
Autumn breeze frigidly touches ailing dreadful lives
Harshly darkness quietly surrounds the broken souls
Mellow serenades that once played between hearts
Pathetically have transformed into bitter sad songs

Somewhere beyond the flossy clouds
Cupid has lost his romancing arrows
Plays sad sonorous tunes on his bow
Dedicated to all weepy lonely hearts

Howling chilly wind blows through the mist
Sounds of sorrow spread allover the place
Fuzzy humid air submerges the inner lust
Lives decay slowly as the autumn leaves fall...

Emo-Corner.com - The place for emo guys and emo girls, emo hair, and emo music
Emo Girls


Emo-Corner.com - The place for emo guys and emo girls, emo hair, and emo music
Emo Girls


Emo-Corner.com - The place for emo guys and emo girls, emo hair, and emo music
Emo Girls


Emo-Corner.com - The place for emo guys and emo girls, emo hair, and emo music
Emo Girls


Emo-Corner.com - The place for emo guys and emo girls, emo hair, and emo music
Emo Icons


GOTHIC QUOTES <3<3<3

"what is it about the moonlight that draws my spirit in? The seduction? The stygian agony? I would give up my silber visions to know."
--------
"The agony in my eyes mirrors the moon light of my flawed soul"
--------
"Whay are my eyes so exquisite with poetry? And why do I no longer care?"
--------
"There is much darkness to be found in shadows.But you may need to sacrifice your silver mind to find it..."
--------
"The graveyards in my mind mirror the blood of my unliving purpose"
--------
"Why are my fears do tortured with solitude?And why do I no longer care?"
--------
"The graveyards in my existence mirror the moonlight of my obtenebrated solitude"
--------
"Why do we love death and the blood? My dear, you need only look into your own pain-filled soul to fine out"

GOTHIC POEMS

The Vampire

A man in dark from the east
prowels the night for blood to feast
he walks the streets from dusk till dawn
and doesnt even pass a yawn

this man is pale as though hes dead
his body cold from toe to head
his canines long and pearly white
he gives his victims no time to fight

a man came knocking on his door
he came at night to implore
he came and answers tried to find
he tried to unravel the creatures mind


he saw a coffin upon the floor
and found him self pinned to the door
he bared his neck and drank and drank
until to his knees the man had sank

their he knelt begging mercy please
and his clothes the vampire seized
he dragged him up upon his feet
and to his maker went to meet

I NEED NOT A REASON

The sky was filled with blood tonight
No wind a-blew
No smoke a-rose
But somewhere it seemed, d’it not seem right
Far below in nether
Across the seas a-feather
My life in thine
Mine heart in hand
A-top a raging storm a-stage
Sweet words flow from honey mouth
‘Tis not how they see me or hear
How dare thee speak when light doth shine
The light, it dote your saddened soul
A deciding decision in thine vast nothingness
How can one breathe when you are full of it?
Nothingness is, last of all
Only place to be filled or felt to rot
A hole in thine soul
It aches to desperation
But be three true
And stay thee noble
Fare not far, but search carefully
With a still learning heart
Thine spirit hath no where to turn but lust
A lust for love, is no love at all
But merely a pawn to castle in game
Then thee who nighly see
The truth of the dreams
What would one be
If one could not ponder
Unable to release a death-rising screech?

Black light in darkness

Sitting in darkness, around me just fear
You left me behind, you are not here.
I am full of questions that are making me insane
Maybe you can hear me, but I still feel just pain...

A black light is all that I can see
Just want it to stop, don't want it to be
I'm telling to myself- this can't be real
Is it my life that you had to steal?

And now I know that you played with me
Now I feel it, now I see
The shit that I went through because of you
You played with me and I had no clue

Black light shine on me...
Black light be here with me...
Black light take him away...
Black light stay...

DARK BLOOD BEAUTIES

In your hands,
We form the bonds
Together we shall die
No one can even lie

Fallen beauties of eden
Never even forgotten
But not begotten
In the eyes rotten

We shall be together
It shall be forever
No one will bother
Our love will gather

In the shadow
We shall wallow
In the high and low
Not even tomorrow

The end of light
We shall fight
With you my might
We shall have height

We never bend
We shall make amend
Gaia we shall tend
Till the end

PAIN
Pain is
hidden.
Not something
i share
with the
world.

It made
me what i am
today.

selfconcious.
scared.
hurt.
tears.

i cant be
me because
of the pain.

i want to
be free.
every thing
that happens
justs adds
another hole
to my already
damaged heart.

my pain is
like acid
its burns.

its toxic.
bottled
up and
stored to
keep everyone
from seeing
its true power.

im full of
toxic waste.
it runs through
my veins.
my heart.
my mind.
leaving a
mark where ever
it goes.

always stored.
my pain.
never shown.
kept to myself.

no one knows
the real me.
The me that
hurts inside.
they all think
im happy.
they will never
know the truth.

im hurt.
and ill say it.
but no one
can feel my
pain.
it belongs to
me.
it created
me.

Pain is who i am.

Nightmare

Its half past midnight
So dark except for the moon light
Walking through ‘can see graves afar
Looking up ‘can perceive the nebula neath a star

The air’s filled with a horrible atmosphere
Isolation and fear possesses the earth’s sphere
The vegetation’s dominated by deadly arbour
All these I perceive at this witching hour of horror.

As I proceed, the air gets hazy
Sense a creature afar and I get pacy
I took a close look
Not long how long it took.

Hear the sound of nocturnal creepers
Totter left ‘n’ right, a thorny branch hooked my zippers
Like unleashing the contents of Pandora’s Box
Behold I perceive a ferocious fox.

Think I see this creature again
A chimera, I try to make the best bargain
Run eastward as fast as I can
Seems to catch ‘spite the pace I ran.

I run southward which seems an advantage
Must escape this barbarous savage
But then in sight I see a creeping creature
Out of a graveyard I assumed a pasture.

Then I’m attacked by this ferocious beast
I surrender myself a wholesome feast
Look downwards and I see nothing but doom
Ah! It was a dream I heaved as I woke in my room.

IN YOUR ARMS

Hold me, my love,
Just one more,
Just to feel again your warm touch
Kiss me, again, my love
I want to taste your soft lips, again
Bite me,
I want to taste your sweet blood
Just one more,
Embrace me, again
‘cause in your arms I feel so safe
my angel, stay with me tonight
don’t leave me alone
share with me with this beautiful night,
oh my dear love, even words can’t describe how beautiful you are
when I am looking into your eyes, I see peace and joy
from that moment I know that you are my true love
oh, my love, how beautiful you are
after all this years I have lived I have never seen someone who had good heart
in your arms I feel safety and warm
when you embrace me I feel like I am in the heaven with you

Image and video hosting by TinyPic


Evo mene...
utorak, 13.05.2008.

Kao prvo...željela bih da mi se javi dečko pod nickom LORD OF DEATH i da napiše adresu svog bloga jer mu se ne mogu javiti...I molim ga da prestane pisati komentare na moj blog kao anonimac...A moju e-mail adresu možda dobije ako zasluži...
A sada...Ovih dana sam bila jako zaposlena...Nisam imala vremena pisati i tako...Ali sada se vračam s jednom pričom:

Sami protiv svih

Pogledi su nam se susreli na satu plesa...Tog dana sam imala prvi trening...Ponosno sam obukla crne tajice,crnu majicu i nove crne plesne cipele koje su sličile onima od balerina...
Izgledala sam predivno...Ne...Nisam egoistična,samo primječujem poglede ostalih dečki.
A onda se nekoliko metara ispred mene stvorio jedan dečko koji je jednostavno bio najljepši dečko kojeg sam ja ikada vidjela u ovom svojem kratkom petnaestogodišnjem životu...
Malo duža crna kosa počešljana prema naprijed...Guste šiške koje leženo padaju niz čelo...
Pune usne koje te mame na poljubac...Iako je inače ta razvučena potkošulja izgledala jako neugledno,ali kada sam je vidjela na njemu jednostavno su mi koljena zaklecala...Svaki mišić je bio na svom mjestu...Jednostavno se od glave do pete činio savršenim...Pogledao me ravno u oči tim svojim crnim očima...Taj vragolast pogled kao da mi je svezao ruke i noge...Nisam se mogla pomaknuti...
Stajao je ondje sa nekom plavušom i razgovarao s njom iako je uporno gledao u mene...
U dvoranu je ušla trenerica i rekla da svi sjednemo na pod jer nema vremena objašnjavati.
Dečko je sjeo s onom plavušom i ona ga je uhvatila za ruku pogledavši u mene s najstrašnijim pogledom...Zar je mislila da mu se sviđam!?Pa moja tanka smeđa kosa ne liči na ništa,nisam baš mršava...Ma bolje da ne govorim...
- Dobro..Društvo!Danas je dan kada će nam Vladimir pokazati svoj free style...Znate da svaki tjedan netko mora pokazati svoj ples,zar ne?-oglasila se trenerica.
Baš taj dečko se ustao i s velikim osmjehom na licu.Ponovno me pogledao u oči i okrenuo se.
Došao je do radia i uključio glazbu.Počela je svirati pjesma...Nakon nekoliko trenutka sam i prepoznala o kojoj se pjesmi radi...Guardian Angel od benda Lovex...Vladimir je počeo plesati...Zadivili su me njegovi veoma energični pokreti...Njegovo savršeno tijelo je tako dobro izgledalo u tim brzim pokretima...
- Divan je,zar ne?-došapnuo mi je netko.
Pogledala sam kraj sebe i ugledala simpatičnu djevojku tamnosmeđe kose s kosim smeđim očima.
- Da...-osmjehnula sam se.
- Ni jedna cura nema šanse kod njega...Šteta...-
- A ona plavokosa?-
- Ma kakvi...Ona misli da su oni skupa,ali ona samo pleše s njim...Sviđa ti se Vladimir?-
- Pa sladak je...-slegnula sam ramenima.
- Sladak!!!???Pa on je bog!!!On je naš Apolon!!!-
- OK,OK,OK!Kako se zoveš?-
- Lucija...Ti?-
- Anastasia...-odvratila sam.
Rukovale smo se,a onda je ona tiho ciknula i prekrila usta rukama.
- Anastasia i Vladimir!Pa to je poput one ruske serije!-
- Hahahahahaha...-nasmijala sam se što sam tiše mogla.
- Pa da!Ako vas dvoje budete skupa...-
- Ma daj Lucija...Pa nisam ja lijepa kao ona plavuša...-
- Joj daj ne kakaj...Pa vidiš kak je jadna i glupa...Uostalom...On mrzi cure koje preziru EMO glazbu,jer je on emač,a ona ih prezire...Muka mu je što mora stalno plesati s njom...-
- Ja sam emačica...-
- Eto vidiš!!!-
Vladimir je prestao plesati...Obrisao je rukom svoje znojno čelo i sjeo na pod...Trenerica ga je pohvalila i čestitala mu.A onda se zadubila u svoju plavu bilježnicu i stalno pogledavala prema meni...
- Ti si nova,zar ne?-naposlijetku me pitala.
- Da...Jesam.-odvratila sam joj.
- Tvoje ime je...-
- Anastasia...-osmjehnula sam se.
Vladimir je sa širom otvorenim očima pogledao prema meni...Svi su nešto mrmljali,a pogotovo ona plavuša...
- Hm...Morat ćeš naći nekoga tko će ti pokazati zadnji ples koji smo radili...Ja ne mogu sad imati ikakva posla s početnicima...-
- OK...Ali...Ja nemam nikoga da mi to pokaže,ne poznajem nikoga odavde osim Lucije...-pokazala sam prema Luciji.
Trenerica je pogledala u nju i odmahnula glavom.
- Ne može te cura naučiti pokrete...Mora te učiti neki dečko jer je sasvim tada drugačije vjeruj mi...-
Slegnula sam ramenima i spustila pogled.
- Vladimire...Ti ćeš je učiti korake...Želim da za mjesec dana zna korake od svih plesova koje smo radili...-rekla je nakon nekoliko minuta.
On se ustao i podbočio se rukama.
- Ali trenerice ja ne mogu...Pa znate da moram vježbati za natjecanje...-
- Vlad...Ne zanima me...-
- Ja...-
- Gotova rasprava...-
- Trenerice!-
- E sad je dosta!Za kaznu trideset trbušnjaka!-
- A zašto?!-
- Četrdeset!!!Na posao!!!-
Mrko me je pogledao i skinuo potkošulju,te je bacio na pod..Otišao je do kraja dvorane i legnuo uz ljestve.Stavio je ruke iza vrata i počeo raditi trbušnjake.Svi ostali su se otišli razgibati...Ja sam još sjedila na podu jer mi je trenerica nešto objašnjavala...A onda sam pogledala prema Vladimiru.Još uvijek je radio trbušnjake.Ustala sam se i otišla do njega.
Stala sam tamo blizu njega i pogledala ga.
- Žao mi je ako te kaznila zbog mene...-progovorila sam.
- Ne zanima me mala!Crta!Hajde!Gubi se!-bio je bijesan.
- Čekaj ti malo!!!Pa zašto bih se ja tebi ispričavala!!!?Pa ti imaš dugu jezičinu,a ne ja!-
Ustao se i odgurnuo me.Ljutito sam ja odgurnula njega i frknula nosom.Htjela sam otići,ali on me je zgrabio čvrsto za zapešće i privukao k sebi.Privio me uzase i rekao:.
- Znaš...Sviđaš mi se...-osmjehnuo se.
- Ma nemoj!Pa zašto me onda tako gledaš!!!-
- Zato što si mi baš slatka ovako kada se ljutiš...-namignuo mi je.
- A zbilja!-
- Da...Znaš...Dođi do mene danas...-
- Molim?!-
- Ovaj...Krivo si shvatila...Ja ću te podučavati...Pa moramo kod mene,ja imam dosta veliku sobu gdje možemo vježbati...-
- Aha...-zacrvenila sam se.
- Zapravo...Nađemo se na Trgu Hrvatskih Branitelja,ok?Može u pet?-
- Može...-osmjehnula sam se.
Nisam ni primjetila kako me plavuša bijesno gleda...

*

Našli smo se na trgu točno u pet sati popodne.On me čekao tamo sjedeći na klupi...Držao je ruke u džepovima svoje crne dukse i gledao ispred sebe.Došla sam do njega i sjela ondje.
Osmjehnuo se sa svojim najslađim osmjehom i poljubio me u obraz.Iznenadila sam se tom postupku...Ništa mi nije bilo jasno.Ali nisam ni ništa pitala...Držao se jednako arogantno kao i prije i to mi se uopće nije sviđalo...Ali poslije se nisam uopće obazirala na to...
- Znaš...Mislim da je prvo što moraš naučiti je slušati...-rekao mi je.
Okrenuo se prema meni i pogledao me u oči.Spustla sam pogled jer nisam mogla izdržati taj plamen u njegovim očima...Nisam mogla...
- Kako to misliš?-pitala sam ga.
- Ovako...Sjedit ćemo ovdje i osluškivati...Ti mi govori što čuješ...OK?-
- To je malo blesavo...-
- Poslušaj me!-podignuo je glas.
Uplašila sam se te njegove naglosti...Sklopila sam oči i osluškivala...Znala sam da gleda u mene...
- Zvuk kočnica...Šum lišća...Hm...Ne čujem više ništa...-promrmljala sam.
- Ne!Ne,ne i ne!-proderao se.
- Što radim krivo?!-
- Ne slušaš!Ja sam čuo na desetine zvukova!Gledaj mene...-
Uzdahnuo je sklopivši oči.Nakon nekoliko trenutaka je progovorio:
- Kočnice...Šum grana u krošnjama...Dječji smijeh...Otkucaji tvog srca...-nabrajao je.
- Kako...-
- Kako čujem sve te zvukove?-
- Ovaj...Da...I kako čuješ otkucaje mog srca?Pa nisu tako glasni...-
- Srce ti ubrzano kuca...Veoma snažno i ubrzano...-
Imao je pravo..Srce mi je luđački tuklo...Predložio je da ja pokušam... Osluškivala sam nekoliko trenutaka,a onda počela nabrajati...Svi su mi se zvukovi činili pojačanim i izražajnijim...
- Lišće šumi...Lopta je udarila u metalnu ogradu...Automobil je upravo prošao...Netko plače...-
Osjetila sam dodir njegove ruke na svojem koljenu...Čudo što se nisam obazirala na to iako mi je srce od toga počelo sve više lupati...
- Drži oči zatvorenima i slijedi me...-
- Molim?-
Začudila sam se.Uhvatio me za ruke i pomogao mi da se ustanem.Malo smo se odmaknuli od klupe i on me privio uz svoje tijelo...Koža mi je gorjela pod njegovim prstima...Stavio je ruku oko mog struka i isprepleo prste druge ruke između mojih.Šaptao mi je na uho...
- Osluškuj moje korake...Jedan...Dva...Dva...Tri...Jedan dva tri...-šaputao je.
I slušala sam...Polako sam uhvatila ritam i počeli smo polagano plesati...Svidjelo mi se to... Vladimir je bio tako nježan...Taj osječaj nisam mogla riječima opisati...Približavao me sve više k sebi...Nije mi dao prostora...Zadržavala sam dah u plućima jer nisam mogla disati od gomile osječaja koji su me obuzeli... Iznenada je nježno utisnuo poljubac na moje usne,a onda smo bez riječi ostali stajati na trgu zagrljeni...
Nisam se uopće obazirala na vrijeme...

Sljedećeg dana sam se osječala tako poletno i zadovoljno.Bila sam tako zaljubljena...Najgore je bilo to što se Vladimir pravio kao da se ništa nije dogodilo jučer...To me je jako boljelo jer sam mislila da mu onaj poljubac nešto znači...
Zajedno smo se razgibavali,a onda smo i malo plesali.Ja sam više promatrala druge kako plešu,a onda sam i ja oponašala korake.Iznenada je Vladimir došao do mene i privukao me sasvim blizu svog tijela.Približio je svoje lice mom uhu i šapnuo mi:
- Dođi za pet minuta kraj stubišta...Čekam te...Moramo razgovarati...-
A onda se ponovno maknuo.Otišao je do trenerice,nešto joj rekao,a onda izašao iz dvorane.
Pričekala sam pet minuta,a onda i ja otišla što sam nezapaženije mogla...Nisam ni shvatila da me ona plavuša vidjela kako izlazim iz dvorane baš gdje je i Vladimir izašao.
Dugačke stepenice su bile na kraju hodnika.Produžila sam niz hodnik i kraj stubišta vidjela Vladimira.Stajao je leđima okrenut meni.A onda je pogledao u mene okrenuvši glavu.Prišla sam mu s osmjehom na licu...
- Što se d...-htjela sam ga pitati.
Ali nisam uspjela izgovoriti rečenicu do kraja.Grubo me je poljubio...Nisam očekivala da će to napraviti...Ne znam koliko dugo smo stajali ondje,ali cijelo to vrijeme me nije prestajao ljubiti.Leptirići u mom trbuhu su jednostavno podivljali...
- Ti...TI!!!-začula sam neki glas.
Vladimir se trgnuo i pogledao prema naprijed.Ispred nas je stajala ista ona plavuša i gledala u nas sa suzama u očima.
- Kako možeš...?!-bila je bijesna.
- Kako mogu što Marija?-pogledao ju je Vladimir.
- Vlad...Pa kako me možeš prevariti sa ovom ovdje čudakinjom!?-
- Ja tebe varam?Pa mi nismo ni zajedno!-
Polako nam se približavala,a mi smo sve više uzmicali...Našli smo se na rubu prve stepenice.
Marija me gurnula rukom i ja sam mislila da ću pasti.Ali Vladimir se nagnuo prema natrag i zadržao me...No to je dovelo do toga da je on izgubio ravnotežu i pao niz stepenice.Zadnje što sam vidjela je njegov užasnut izraz lica...
Nisam mogla vjerovati da se to dogodilo...Trčala sam prema njemu...Ležao je na podu skroz dolje i nije se micao.
- Anastasia...-promumljao je.
- Tu sam...-dotaknula sam ga za ruku kada sam kleknula uz njega.
- Ne mogu se pomaknuti...-zadrhtao je.
Te četiri riječi su mi ranile srce...Vidjela sam mu na licu da je prestrašen i da je užasnut...Ali jedino što me je začudilo je njegova hrabrost...Usprkos strahu,na njegovom licu nije bilo ni tračka panike...Zadivila me ta snaga i izdržljivost... Trenerica je pozvala hitnu pomoć koja je došla za desetak minuta i odvela Vladimira na nosilima u bolnicu...

Vladimira sam mogla vidjeti tek za dva dana...Došla sam kod njega u bolnicu i sjela na stolac uz njegov krevet.Suze su mu klizile niz lice...Nisam znala kako da ga utješim...
- Kažu da nikada neću više stajati na nogama...Da nikada više neću plesati...-
- Vladimire...-
- Anastasia...Ja želim umrijeti...-zaplakao je.
Uhvatila sam ga za ruku i obrisala mu suze s lica.
- Ne...Ne želiš to...-
- Znaš...Onaj dan kada se ovo dogodilo...Tog dana sam skupio hrabrosti da te pitam želiš li biti samnom...To te nisam imao hrabrosti pitati na trgu...-
- Ali ne poznaješ me...Kako?-
- Ja te volim...Čuješ li me?Volim te Anastasia...-
Usnice su mi zadrhtale...Nisam znala što da kažem...
- Znam da...Ako te sada pitam hoćeš li biti moja djevojka da sigurno ne bi pristala...-
- Ma zašto?!-
- Zato što znam da ne bi bila djevojka jednog dečka koji se ne može ni pomaknuti...-
Smrkula sam se i ošinula ga pogledom.
- Vladimire...Ja želim biti s tobom...-rekla sam.
Isprva me iznenađeno gledao,a onda se osmjehnuo...
- Zaista?!Ili me zezaš...-
- Ne zezam te...Želim biti s tobom...-
Iznenada je stisnuo oči i zube...Mislila sam da ga je nešto zaboljelo...
- Što je bilo?!-pitala sam ga zabrinuto.
- Ma ništa...Htio sam se ustati i poljubiti te,ali onda sam shvatio da ne mogu...-
Nasmijali smo se.Onda sam ja približila svoje lice njegovom i nježno ga okrznula usnicama,a onda poljubila.
- Zato ja mogu tebe poljubiti...-osmjehnula sam se.
- Da...Lol...-namignuo mi je.
- Znaš...Ti ćeš zaplesati...Zaista hoćeš...-
- Anastasia...Nemoj molim te...To me boli...-uzdahnuo je.
- Ja ću ti pomoći...Biti ću tu uz tebe svakog dana kada budeš vježbao...Ti ćeš prohodati...Kralježnica ti nije napukla...Samo si je malo ozlijedio...Borit ćemo se sami protiv svih...Jer ja želim zaplesati s tobom na iduće Valentinovo...-
Gledao je u mene sa žarom u očima...
- Sami protiv svih?-pitao je.
Poljubila sam ga strastveno i odvratila:
- Da...Sami protiv svih...-


Sviđa vam se?
Danas sam shvatila da me Darky navukao na Linkin Park...Ne znam,ali stalno slušam pjesmu Numb...Baš je dobra...I pjesma Crawling....
Ma baš su mi dobri...
Sada moram ići...

Vaša

Mrtva Spisateljica



| 16 | Komentiraj | On/Off |


<< Arhiva >>