< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vaša Mrtva Spisateljica...
Ime:+Anamarija+
Nick:+Malena+
Datum rođenja:+19.7.1993+
Volim:+emocore+gothic stil+crnu,ljubičastu i bloody boju+mjesečinu+krv+paranormalne stvari+psihologiju+medicinu+
Hobi:+Pisanje+psihologija+
Uzor:+E.A.Poe+Anne Rice+
Škola:+SŠ Viktorovac Sisak+
Smjer:+Medicinska sestra+
My angel...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
MOJI NAJDRAŽI BLOGERI... ;-)
Kardaki (Lexus Cro Fan Blog)
lostfreckle1
kissemoboy
Seka Nelly
lord i pacijent
dripac:)
HIMlovemetal
Braco
Bene
Snow White Queen
Lokahin(Najljepše fotorafije u svijetu blogera...)(Zahvaljujem na dopuštenju za korištenje fotografija...)
Moj najdraži Lutak
Vampirich Fran
Mračni
Our Love
Loves memory has traced our outline in this place.
But will the spider remember, or the sun?
Did the water capture our faces in permanence?
Does the wind create us anew as it blows?
Did the shadows from the trees record our passage beneath them?
Our secret been revealed.
Yet I have told no other.
I write these words in silence, in mute testimony
To what once was.
But our image remains alive in this place.
It can not be removed.
You, me,
We then,
Were here.
We saw the day and hoped for tomorrow.
We caught a brief glimpse of love's promise.
We were not liars,
But thieves of time.
For now time has now forgotten us,
Yet our memory lingers, and love remembers
This place that was ours.
Falling Away
I am bored with love
and it's passionless limbs
that drape over my bed
in a lethargic state of impotence
while wearing the same red heart
my soul picked up hitchhiking
off highway serendipity
Now here we are
alone in togetherness
trying to build dreams
with two by fours and glue,
but even a home
won't tie us together
when our hearts live alone
Poetic vows cliched
into nothingness
like all words do, eventually
and we allowed
our bodies to become
another pair of hollow shadows
that make love to a wall
instead of each other
and we wonder why
the roses are dying
Your Lies
Funny when things never change
Even when you say they will
But while your off s(rewing her
My life is standing still
You tell me that you love me
When I go to leave
You tell me I'm your only one
And I let myself believe
I know that you are using me
But you'll never let me go
I know that you don't love me
I know I'm just for show
I don't know If I can stand
To see you love another girl
You know that you broke my heart
You know that your my world
But while your standing by my side
I'll believe your lies forever
Cause everything seems so perfect
When we are together
Autumn Times
Autumn breeze frigidly touches ailing dreadful lives
Harshly darkness quietly surrounds the broken souls
Mellow serenades that once played between hearts
Pathetically have transformed into bitter sad songs
Somewhere beyond the flossy clouds
Cupid has lost his romancing arrows
Plays sad sonorous tunes on his bow
Dedicated to all weepy lonely hearts
Howling chilly wind blows through the mist
Sounds of sorrow spread allover the place
Fuzzy humid air submerges the inner lust
Lives decay slowly as the autumn leaves fall...
Ja sam oduvijek bila tužna...Nesretna...Usamljena...I to je dovelo to emo faze...Dok hodam pogled mi je spušten prema tlu...Pišem pjesme koje su prerealne i pretužne da bi ih itko s imalo srca čitao i ostao priseban...Slušam depresivnu glazbu...Plačem...Imam problema sa samopouzdanjem...I da ne nabrajam...
Ponekad poželim da sve loše uspomene nestanu...Da se moja mana izbriše i da već jednom slobodno dišem...Želim se napuniti samopouzdanjem i svima pokazati da sam prekrasna djevojka s mnogo potencijala.Ali onda se sve moje želje obrnu i ostvare na pogrešan način.
Jučer je padala kiša...Išla sam doma s treninga.Sva ulična svjetla su bila ugašena...Na semaforu je svjetlilo samo žuto svjetlo...Neprestano je žmigalo i tjeralo me da pomislim da nešto nije u redu.
Bio je mrkli mrak...Ali nije me bilo strah...Slušala sam kako kapljice kiše udaraju po pločniku...Bila je to glazba za moje uši...Kako je prekrasno osluškivati tišinu...Tada sam se sjetila...I Darkman čini istu stvar...Izađe van na kišu da se oslobodi cijeloga svijeta i svih problema...Kada bi to bilo tako jednostavno...Ali nije...
Suze su mi tekle niz lice...Miješale su se s kišom...I da je bio dan,nitko ne bi vidio da plačem...Mislila sam na sreću koja ispunjava sve moje prijatelje i pitam se zašto meni nije tako...?Zašto sam ja morala živjeti ovako?
Netko mi je jednom rekao da Bog daje križ onome koji ga može nositi...Dao ga je i meni...Nekada se pitam:zar nije svjestan da me precijenio?Ja nisam toliko snažna...Samo se pravim da jesam jer bi me inače cijeli svijet dokrajčio...Zakopao me živu...
Bila sam živa zakopana zbog ljubavi...A sada sam ponovno osjetila da me netko voli i ustala sam se iz prljavštine i blata koje me je prekrivalo poput negativnih emocija koje svakodnevno guše današnji svijet.Zato su svi puni mržnje i nerazumjevanja...Ali ni sada ne mogu oprati blatne mrlje na svome tijelu...Ostale su posljedice...
Život je samo serija loših događaja...Poput loše meksičke sapunice u kojoj glavni glumci igraju ulogu bez kraja...Nema kraja...A i smrt je samo početak...
Pitam se što bi bilo da ne postojim?Svijet bi vjerojatno bio uskračen za moje priče i pjesme koje s toliko ljubavi pišem za onoga koji ih ne zaslužuje.Hvala Bogu,počela sam pisati za onoga tko zaslužuje svu moju ljubav...(Darky...Volim te...Ni nebo nije granica...)...
Toliko toga sanjamo a ništa ne ostvarimo...
Kada sam gledala Avanture Sharkboya i Lavagirl,upamtila sam samo jednu rečenicu koju nikada neću zaboraviti...Lavagirl je rekla:EVERYTHING THAT IS OR WAS BEGAN WITH A DREAM...U pravu je...Sve što je ili što je bilo počelo je s snom...S jednim šarenim snom koji tako jako želimo ostvariti...Šteta što večina snova završi na Groblju Snova...Nikada se ne ostvare...A večinom su tako moji završili...
Kada bih barem mogla naći svoju nirvanu...Ondje nema patnje ni boli...Ni suza...Samo smijeh,ljubav i beskrajne igre u kojima svi pobjeđuju...Igre se mogu protumačiti na više načina,ovisi kako vi razmišljate...
Vaša
Mrtva Spisateljica