Marketing
Život je serija loših događaja...
Ja sam oduvijek bila tužna...Nesretna...Usamljena...I to je dovelo to emo faze...Dok hodam pogled mi je spušten prema tlu...Pišem pjesme koje su prerealne i pretužne da bi ih itko s imalo srca čitao i ostao priseban...Slušam depresivnu glazbu...Plačem...Imam problema sa samopouzdanjem...I da ne nabrajam...
Ponekad poželim da sve loše uspomene nestanu...Da se moja mana izbriše i da već jednom slobodno dišem...Želim se napuniti samopouzdanjem i svima pokazati da sam prekrasna djevojka s mnogo potencijala.Ali onda se sve moje želje obrnu i ostvare na pogrešan način.
Jučer je padala kiša...Išla sam doma s treninga.Sva ulična svjetla su bila ugašena...Na semaforu je svjetlilo samo žuto svjetlo...Neprestano je žmigalo i tjeralo me da pomislim da nešto nije u redu.
Bio je mrkli mrak...Ali nije me bilo strah...Slušala sam kako kapljice kiše udaraju po pločniku...Bila je to glazba za moje uši...Kako je prekrasno osluškivati tišinu...Tada sam se sjetila...I Darkman čini istu stvar...Izađe van na kišu da se oslobodi cijeloga svijeta i svih problema...Kada bi to bilo tako jednostavno...Ali nije...
Suze su mi tekle niz lice...Miješale su se s kišom...I da je bio dan,nitko ne bi vidio da plačem...Mislila sam na sreću koja ispunjava sve moje prijatelje i pitam se zašto meni nije tako...?Zašto sam ja morala živjeti ovako?
Netko mi je jednom rekao da Bog daje križ onome koji ga može nositi...Dao ga je i meni...Nekada se pitam:zar nije svjestan da me precijenio?Ja nisam toliko snažna...Samo se pravim da jesam jer bi me inače cijeli svijet dokrajčio...Zakopao me živu...
Bila sam živa zakopana zbog ljubavi...A sada sam ponovno osjetila da me netko voli i ustala sam se iz prljavštine i blata koje me je prekrivalo poput negativnih emocija koje svakodnevno guše današnji svijet.Zato su svi puni mržnje i nerazumjevanja...Ali ni sada ne mogu oprati blatne mrlje na svome tijelu...Ostale su posljedice...
Život je samo serija loših događaja...Poput loše meksičke sapunice u kojoj glavni glumci igraju ulogu bez kraja...Nema kraja...A i smrt je samo početak...
Pitam se što bi bilo da ne postojim?Svijet bi vjerojatno bio uskračen za moje priče i pjesme koje s toliko ljubavi pišem za onoga koji ih ne zaslužuje.Hvala Bogu,počela sam pisati za onoga tko zaslužuje svu moju ljubav...(Darky...Volim te...Ni nebo nije granica...
)...
Toliko toga sanjamo a ništa ne ostvarimo...
Kada sam gledala Avanture Sharkboya i Lavagirl,upamtila sam samo jednu rečenicu koju nikada neću zaboraviti...Lavagirl je rekla:EVERYTHING THAT IS OR WAS BEGAN WITH A DREAM...U pravu je...Sve što je ili što je bilo počelo je s snom...S jednim šarenim snom koji tako jako želimo ostvariti...Šteta što večina snova završi na Groblju Snova...Nikada se ne ostvare...A večinom su tako moji završili...
Kada bih barem mogla naći svoju nirvanu...Ondje nema patnje ni boli...Ni suza...Samo smijeh,ljubav i beskrajne igre u kojima svi pobjeđuju...Igre se mogu protumačiti na više načina,ovisi kako vi razmišljate...
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 07.05.2008. u 15:48 sati.