< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vaša Mrtva Spisateljica...
Ime:+Anamarija+
Nick:+Malena+
Datum rođenja:+19.7.1993+
Volim:+emocore+gothic stil+crnu,ljubičastu i bloody boju+mjesečinu+krv+paranormalne stvari+psihologiju+medicinu+
Hobi:+Pisanje+psihologija+
Uzor:+E.A.Poe+Anne Rice+
Škola:+SŠ Viktorovac Sisak+
Smjer:+Medicinska sestra+
My angel...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
MOJI NAJDRAŽI BLOGERI... ;-)
Kardaki (Lexus Cro Fan Blog)
lostfreckle1
kissemoboy
Seka Nelly
lord i pacijent
dripac:)
HIMlovemetal
Braco
Bene
Snow White Queen
Lokahin(Najljepše fotorafije u svijetu blogera...)(Zahvaljujem na dopuštenju za korištenje fotografija...)
Moj najdraži Lutak
Vampirich Fran
Mračni
Our Love
Loves memory has traced our outline in this place.
But will the spider remember, or the sun?
Did the water capture our faces in permanence?
Does the wind create us anew as it blows?
Did the shadows from the trees record our passage beneath them?
Our secret been revealed.
Yet I have told no other.
I write these words in silence, in mute testimony
To what once was.
But our image remains alive in this place.
It can not be removed.
You, me,
We then,
Were here.
We saw the day and hoped for tomorrow.
We caught a brief glimpse of love's promise.
We were not liars,
But thieves of time.
For now time has now forgotten us,
Yet our memory lingers, and love remembers
This place that was ours.
Falling Away
I am bored with love
and it's passionless limbs
that drape over my bed
in a lethargic state of impotence
while wearing the same red heart
my soul picked up hitchhiking
off highway serendipity
Now here we are
alone in togetherness
trying to build dreams
with two by fours and glue,
but even a home
won't tie us together
when our hearts live alone
Poetic vows cliched
into nothingness
like all words do, eventually
and we allowed
our bodies to become
another pair of hollow shadows
that make love to a wall
instead of each other
and we wonder why
the roses are dying
Your Lies
Funny when things never change
Even when you say they will
But while your off s(rewing her
My life is standing still
You tell me that you love me
When I go to leave
You tell me I'm your only one
And I let myself believe
I know that you are using me
But you'll never let me go
I know that you don't love me
I know I'm just for show
I don't know If I can stand
To see you love another girl
You know that you broke my heart
You know that your my world
But while your standing by my side
I'll believe your lies forever
Cause everything seems so perfect
When we are together
Autumn Times
Autumn breeze frigidly touches ailing dreadful lives
Harshly darkness quietly surrounds the broken souls
Mellow serenades that once played between hearts
Pathetically have transformed into bitter sad songs
Somewhere beyond the flossy clouds
Cupid has lost his romancing arrows
Plays sad sonorous tunes on his bow
Dedicated to all weepy lonely hearts
Howling chilly wind blows through the mist
Sounds of sorrow spread allover the place
Fuzzy humid air submerges the inner lust
Lives decay slowly as the autumn leaves fall...
Znam da ne bih trebala biti tužna...Uskoro je krizma,ja ću sigurno biti najljepša ondje..Imam bijele cipele na visoku petu,seksi ali primjerenu haljinu...Mislim da će se Endymionu jezik spustiti do poda...
Ali svejedno...Plače mi se,a suze ne mogu poteći...
Darkman mi je poslao pismo(tnx Darky...),i to me razveselilo...Nedostaje mi Darkman jako puno...Ne znam kako ću sada izdržati svo ovo vrijeme bez njega...Pitam se zašto mi dragi Bog nalazi dečke(Darky,smijem te počastiti nazivom-moj dečko???) koji su od mene udaljeni kilometrima!!!???
...To nije u redu...
...Čak sam pomalo ljuta na tebe Bože!
...Gdje ti je pamet bila onog dana kada si me stvarao?
...
Sada sam pokušala napisati pjesmu za Darkmana...Počela sam ovako:
NE DAM TE NIKOME DRAGI
Istina je nošena poljubcima u zraku...
To je jedina slatka bol zbog koje sam spremna patiti...
Odgonetnula sam misteriju u njemu...
Rekla sam nekoliko riječi,a nitko me nije tjerao da ih izgovorim...
Život ima svoju dužinu,svaki je različit...
Ali neću dopustiti da utihnu bubnjevi iz dubine mog srca...
Ni da mi se sva sječanja izbrišu...
Sigurna sam da bi ova udaljena toplina popunila prazninu mojih i njegovih ruku...
Ali ako ovo što imamo mora nestati,neka nestane...
Neću tražiti povratak,ali život bez njega ne vrijedi...
Samo mu na rastanku moram reći-ne dam te nikome dragi...-...
A onda sam napisala pravu pjesmu:
DUH MRAKA...PRINC TAME...
Oštar ritam straight edgea odzvanja u mojim mislima...
Moje pogreške me čine jakom...
Trebam nekoga od krvi i mesa...
- Kada pogrešno bude ispravno ugledat ću njega...-
Mog drugog Edwarda Cullena...
I grob će zjapiti prazan...Ja neću biti u njemu...
-Kada pogrešno bude ispravno možda me oslobodi...-
Pjevat ćemo pjesmu iz sveg glasa za one koji su nas napustili...
Probudila sam se sama usred noći i poželjela vrisnuti...
Nečije ime je odzvanjalo u mojoj glavi,topilo se na mojim usnama...
Oči boje crnog kobalta su me gledale sa zida...
Pronašla sam svoj unutarnji mir u duhu mraka...
Sjene su plesale vukući se po zidovima...
Ali to su bili samo pramenovi njegove kose...
Samo mrak u njegovoj kosi...
-Kada pogrešno bude ispravno možda me dotakne...-
A ja ću ga džati za ruku gdje god bio...
Nije me strah mraka...Nije me strah noći...
Možda ćemo jednom stvarati svoju priču...
Bit će to stvarno dobro vrijeme...
Neću bježati,jer ne želim pobjeći...
Briga me što drugi govore..
Ostajem uz svog Princa Tame...
Za sada je on samo duh...Ne mogu posegnuti za njim...
Ne mogu ga doseći...
-Kada pogrešno bude ispravno možda budemo zajedno...-
Sve ostalo ovisi o njemu...
Eto...To je pjesma za Darkmana...Valjda to pokazuje da mi je zaista stalo do njega...
Žao mi je što mu nikada nisam rekla da ga volim...Ali u mom životu nestanu sve osobe koje ja volim...Zato me strah izgovoriti te dvije riječi i utopiti se u njegovoj ljubavi...Ipak...Jednom ću to reći...Možda i sada...
DARKY,VOLIM TE!!!
Nije bilo tako loše...Sada ostavljam sudbini na volju...
Nadam se da neće nestati ovaj dečko na kojeg stalno mislim...
Pozdrave vam šalje
Vaša
Mrtva Spisateljica