Marketing
Još jedan dan...Još jedna rijeka suza...
Znam da ne bih trebala biti tužna...Uskoro je krizma,ja ću sigurno biti najljepša ondje..Imam bijele cipele na visoku petu,seksi ali primjerenu haljinu...Mislim da će se Endymionu jezik spustiti do poda...
Ali svejedno...Plače mi se,a suze ne mogu poteći...
Darkman mi je poslao pismo(tnx Darky...
),i to me razveselilo...Nedostaje mi Darkman jako puno...Ne znam kako ću sada izdržati svo ovo vrijeme bez njega...Pitam se zašto mi dragi Bog nalazi dečke(Darky,smijem te počastiti nazivom-moj dečko???) koji su od mene udaljeni kilometrima!!!???
...To nije u redu...
...Čak sam pomalo ljuta na tebe Bože!
...Gdje ti je pamet bila onog dana kada si me stvarao?
...
Sada sam pokušala napisati pjesmu za Darkmana...Počela sam ovako:
NE DAM TE NIKOME DRAGI
Istina je nošena poljubcima u zraku...
To je jedina slatka bol zbog koje sam spremna patiti...
Odgonetnula sam misteriju u njemu...
Rekla sam nekoliko riječi,a nitko me nije tjerao da ih izgovorim...
Život ima svoju dužinu,svaki je različit...
Ali neću dopustiti da utihnu bubnjevi iz dubine mog srca...
Ni da mi se sva sječanja izbrišu...
Sigurna sam da bi ova udaljena toplina popunila prazninu mojih i njegovih ruku...
Ali ako ovo što imamo mora nestati,neka nestane...
Neću tražiti povratak,ali život bez njega ne vrijedi...
Samo mu na rastanku moram reći-ne dam te nikome dragi...-...
A onda sam napisala pravu pjesmu:
DUH MRAKA...PRINC TAME...
Oštar ritam straight edgea odzvanja u mojim mislima...
Moje pogreške me čine jakom...
Trebam nekoga od krvi i mesa...
- Kada pogrešno bude ispravno ugledat ću njega...-
Mog drugog Edwarda Cullena...
I grob će zjapiti prazan...Ja neću biti u njemu...
-Kada pogrešno bude ispravno možda me oslobodi...-
Pjevat ćemo pjesmu iz sveg glasa za one koji su nas napustili...
Probudila sam se sama usred noći i poželjela vrisnuti...
Nečije ime je odzvanjalo u mojoj glavi,topilo se na mojim usnama...
Oči boje crnog kobalta su me gledale sa zida...
Pronašla sam svoj unutarnji mir u duhu mraka...
Sjene su plesale vukući se po zidovima...
Ali to su bili samo pramenovi njegove kose...
Samo mrak u njegovoj kosi...
-Kada pogrešno bude ispravno možda me dotakne...-
A ja ću ga džati za ruku gdje god bio...
Nije me strah mraka...Nije me strah noći...
Možda ćemo jednom stvarati svoju priču...
Bit će to stvarno dobro vrijeme...
Neću bježati,jer ne želim pobjeći...
Briga me što drugi govore..
Ostajem uz svog Princa Tame...
Za sada je on samo duh...Ne mogu posegnuti za njim...
Ne mogu ga doseći...
-Kada pogrešno bude ispravno možda budemo zajedno...-
Sve ostalo ovisi o njemu...
Eto...To je pjesma za Darkmana...Valjda to pokazuje da mi je zaista stalo do njega...
Žao mi je što mu nikada nisam rekla da ga volim...Ali u mom životu nestanu sve osobe koje ja volim...Zato me strah izgovoriti te dvije riječi i utopiti se u njegovoj ljubavi...Ipak...Jednom ću to reći...Možda i sada...
DARKY,VOLIM TE!!!
Nije bilo tako loše...Sada ostavljam sudbini na volju...
Nadam se da neće nestati ovaj dečko na kojeg stalno mislim...
Pozdrave vam šalje
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 03.05.2008. u 12:40 sati.