Nađoh se pred koji sat s ocem svojim na kavi. I očekivala sam malo žustriji razgovor jer sam jučer bila izuzetno nepristojna prema njegovoj bajnoj djevi koja mi se od prvog dana sastanka našeg (Dijana ljubavi) ne sviđa. Naime, ne volim je u kompletu kao karakter - ne dopušta da dovršim misao već mi upada u pola riječi nekom desetom temom, u kući u kojoj smo fater i ja gazde* ponaša se vrlo slobodno i uzima si za pravo mijenjati neke stvari, gadljiva je prema meni...

Uglavnom, vjerujem da ni ona mene ne simpatizira.

To je manji problem u cijeloj priči - naime, otac smatra da ga ucjenjujem, iako nije točno naveo primjer ucjene. Smatra kako bih ja bila najsretnija da on nju spuca (tako mi želi stvoriti osjećaj krivnje), dok mu ja predlažem kompromis koji omogućuje da on i njegova squo budu skupa u jednom terminu, a ja uživam u tati u nekom trećem terminu. Naravno, ta verzija raspleta mu ne odgovara jer tada nitko nema osjećaj krivnje. Uglavnom, jebe se meni hoće li on biti s tom za mene ogavnom osobom, samo želim da on provodi više vremena samnom...

Najgore je to što mi je rekao da dolazim u našu kuću kako bih provjerila što ona radi - ipak, nije razmišljao o tome da imam ključ i mogu upasti kad poželim a ja se svaki puta pristojno najavim par sati ranije da ću doći (u svoju kuću!). Druga varijanta njegovog žaljenja je da dođem samo kad trebam lovu, inače me mjesecima nema.

Pa ljudi, ima li tko odgovor na pitanje koliko često trebam dolaziti u svoju kuću, svome tati???

Nikako na kraj sa zaljubljenim bikom...

* mater je svoju polovicu kuće poklonila meni nakon razvoda