Danas sam razočarana baš svime...

Dan mi je krenuo prekrasno.
Najprije sam se probudila u pola četiri u noći jer je moje trenutno i ne tako najmilije došlo mrtvo pijano kući i jedva pogodilo krevet. Zatim nisam mogla spavati jer smrdi ko kuga onako pijan. Potom sam se oko 9 digla iz kreveta i dobrih sat vremena provela pod tušem ne bi li se vratila malo u normalu. Kada sam se pak vratila u sobu moje najmilije je još uvijek sjedilo za kompjuterom, baš onako kako sam ga ostavila kada sam odlazila na tuš.

Nešto me davio kad u jednom trenutku zazvoni moj mobitel i on brže-bolje želi vidjeti tko je (kao htio ga je samo dodati), na što sam naravno popizdila i otela mu ga jer ne dozvolim da mi to radi. Čisto iz nekog principa, ako se pitate zašto.

Smatram da se veza temelji na povjerenju a ne na iznenadnim prekapanjima po mobitelu, ispadima ljubomore i slično. Naravno, on sad misli da ga varam i da nešto skrivam, što mi je i obznanio. Ali jebe mi se, shvatit će jednom da mu cura nije miss i da se na nju ne pali cijeli svijet. A da ga varam, učinila bih to na profinjeniji način - npr. ne bih sačuvala poruke niti bih dozvolila da me osoba s kojom ga varam zove kada je on u blizini. Jednostavno smatram da sam dovoljno pametna i oprezna da se takve stvari ne saznaju... ali on ne kuži da mi je sasvim dovoljan, kad bolje razmislim možda mi je on i prevelik zalogaj. Ne kuži da se toliko promijenio...

Ne znam do kada ću moći trpiti to... u više navrata dobila sam savijet da je vrijeme da ga spucam i krenem dalje, čak mi je i ponuđen smještaj. Ali problem je što ga volim kakav god bio. Predugo sam se mučila da ga dobijem i ne želim ga samo tako pustiti. Bilo bi mi lakše da pokaže barem malo da mu je stalo do mene i ove veze, znala bih da ne trošim vrijeme uzalud...jer ovakva veza mi se nimalo ne sviđa.

Sada je to još u redu ali pitam se kakve će napade imati kada počnu predavanja - svakog dana biti ću u Zagrebu a on će biti kod kuće. Vjerujem da će mu mnogo toga pasti napamet... bojim se toga.

Sada idem do frendice malo se ohladiti i razmisliti o svemu. Svjež zrak uvijek pomogne.

pozz

Ola narode. Ziher sam da vam crvenokosa napast i nije baš nedostajala ali ako nekog zanima kaj ima novog u životu obične smrtnice u najranijim dvadesetima...samo navalite!

Uskoro počinju predavanja pa se trudim napuniti baterije za opetovana naprezanja malog mi mozgića. Cijele dane uglavnom ne radim ništa, samo kafenišem s bagrom i klafram ko blesava. Nije ni čudo kad na predavanjima moram šutjeti kao riba. Uhvatila me neka manija, sve mi se nekak zdošlo pa gledam po gradu izloge i sve mi nekako treba - nova torba, starke, sako, balerinke, trapke... da, da, pogodili ste - u kroničnoj sam besparici. Ali jbg, i to je dio života... Planiram ove godine upecati kakav vikend posao. Bilo bi to idealno - preko tjedna predavanja, vikendom radim. Ali tako izgleda moj idealni tjedan - onaj stvarni daleko je pak od idealnog...

E, prije no što vas lijepo pozdravim jer mi je ponestalo inspiracije za daljnje baljezganje, ispunit ću jedno obećanje:

Oda Vladinom kuku

O Vladin kuče
što valjda puče
Vladu nam ne gnjavi
dok sjedi s nama na kavi
jer dobar je on i mio
gnjaviti ga ne bi smio
nama je do njega stalo
pa te molimo da ga poštediš malo
i da nestane njegova bol
pa da prestane šepat ko vol

PS: jbg, nismo svi nadareni...pozz

Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Ola, efo me opet.

Nemam blage kaj da vam napišem, život mi i nije interesting ovih dana...
Efo ovako... Odlučih kopirati moj početnički post da se malo nasmijete.

"Eh, kako početi..

Efo ovako...Kako smatram da bi uvod s gomilom bezveznih podataka o mjestu, vremenu (i sjemenu!) mog rođenja meni bio totalno nezanimljiv da sam u ulozi čitača, pričat ću vam o jednom od mojih dječijih uvjerenja.

Pretpostavljam da je većina vas kao mala mislila da Djed Božićnjak postoji.
Eh, ja sam vrlo rano spoznala da ne postoji, no zato sam do prije svega nekoliko godina bila uvjerena da deve u grbama imaju vodu. Mojoj teoriji išlo je u prilog to što postoje jednogrbe i dvogrbe deve te ljame. Naime, smatrala sam da dvogrba deva ima pun spremnik (da je nedavno obnovila zalihe u nekoj oazi), jednogrba će uskoro morati nadopuniti svoje zalihe vode, dok je ljama svoje zalihe potrošila i hitno su joj potrebne nove. I onda mi na telkici prikažu neki dokumentarac koji ubije moju teoriju.. bila sam toliko ljuta i tužna, ali najgore je bilo to što sam se osjećala nasamareno.

Na ovu epizodu iz neke faze mog ranijeg djetinjstva nedavno me podsjetio jedan poklon. Naime, dobila sam prekrasne čarape na kojima je našivena deva koja iz svoje grbe pije vodu slamkom..."

Sad tek vidim da sam fakat spaljena. A kaj ćeš...netko mora.
Pzv

Bijah u Slavoniji...napokon! Oni koji od samih početaka prate moj blog znat će da to planiram već mjesecima. I da znate, ništa me nije razočaralo! Sada stalno vrtim po glavi film kako bi bilo da se tamo preselim... Ljudi moji, mene nekaj gadno vuče tamo a nemam pojima kaj. Inače, to i ne bi bilo tako čudno da imam neku rodbinu tamo, neke korjene - ali nemam!

Bijah u Valpovu, Osijeku, Vukovaru, Iloku, Vinkovcima - svi me redom oduševili. Najviše me oduševila arhitektura i tambure. Da ne duljim... svidjelo mi se PK!!

Nisam baš rječita danas...pripremit ću vam slike iz Slavonije za idući post. Do tada.... pozz

nemam blage zakaj baš ovu pjesmu stavljam, al jbg, ne mora sve svima biti uvi jek jasno...

Eto, napokon se vratih u svijet živih.

Ovih dana isključila sam se iz večine zbivanja i po cijele dane štrebala kartografiju kako bih prošla komisiju. Isplatilo se. Dragi moji, upravo čitate anale studentice DRUGE godine Urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša.

Jučer me straaaašno boljela glava nakon što je prošla cijela tortura oko komisije, tako da sam, umjesto da slavim, odmah zbrisala doma. Napokon sam se pošteno naspavala i pritegnula živce, tak da sad mogu i suvislo pričati.

Nešto dogovaram s frendom da bismo se trebali nalokati sad kad imamo uvijet, no sudeći po tome kako se do sada ostvarivalo sve što smo planirali...niš ne bu od toga.

Danas sam počela pripremati zadnji kolokvij iz botanike, no naravno da do ispita nemam dovoljno vremena... ipak, ne učim utaman. Dobro će mi doći za studeni (uh, kako utješno).

Mish je negdje pokupio virozu, tak da od sinoć riga, kuri i kaj sve već ide uz to. Uglavnom, sad se umiljava a ja skakućem oko njega.
Baš je svuatki...

Uglavnom, da skratim - kod mene niš novog, osim kaj sam dala uvijet. Ostalo je rutina - štrebam, koja kava s frendicom, spavam... i tak svaki dan.

Sama sebi sam dosadna...

Ajd pzv, do čitanja!

Ok, pomalo je neodgovorno od mene što se ne javljah danima no u potpunosti će te me razumjeti kada vam ispričam svoj život u zadnjih ... dana.

Naime, kao što već znate dobila sam posao koji mi je oduzeo mnogo vremena (14 h dnevno!!!) ali i donio mi zdravstvene poteškoće - izgubila sam (dobar) glas i, vjerojatno zbog niza faktora poput iscrpljenosti i nehranjenja, dobila alergiju zbog koje sam dobila ogromnu pikicu na hitnoj.
Uglavnom, trenutno mi je sjedenje na oba guza nemoguća misija.

To je ono loše u proteklih nekoliko dana - o dobrim stvarima imam kilometre texta...

Krenimo od toga da sam se ovih radnih dana izuzetno dobro zabavila - upoznala sam hrpetinu divnih ljudi, s curkama sam se izludirala na koncertima Colonije i Prljavaca, zaradila pozamašnu hrpu love, odradila shopping, upoznala tatinu djevojku, obojila kosu u crveno... a nakon svega toga s dečkom i društvom s veterine otišla u Varaždin na omiljeno mi Hladno pivo. Tamo smo sreli i naše Samoborce koje duuugo nisam vidjela pa mi je bilo izuzetno drago.

Cijelo to vrijeme pokušavam pripremiti ispit koji je u utorak - vidjet ćemo imam li šanse proći ga...poprilično sam zabrinuta jer mi godina ovisi o padu/prolazu istog...

Još jedna loša stvar - net me nekaj zeza zbog virusa koji sam pokupila na msn - u. Zato baš i nisam mnogo na kompu što ste vjerojatno i primijetili....

I još nekaj...sretna sam što su mi počele obveze na faxu. Ljudi se vraćaju laganini u Zg, počinju kave, klafranja, druženja a nadam se i kakvoj palačinkijadi...(Lidač!!!!)
Sutra imam rendesvous s Lidijom, vrijeme je da se dobro stračamo.

Pozz!!!