Ovih dana moja drugarica Sanja i ja po nekoliko sati dnevno mozgamo o veceju u našem omiljenom kafiću.

Prva stvar koja nam nikako nije jasna jest ogledalo preko puta wc školjke. Ne znamo bi li se za vrijeme pišanja trebala popravljati frizura ili se samo smijati kako grozno izgledamo dok čučimo iznad školjke (jer pobogu, u kafićima se ne sjedi na wc - u) pridržavajući jednom rukom svoje krpice da ih ne zapišamo a drugom rukom držeći vrata od wc - a da nam netko ne upadne. Da, da, nemoguće je obrisati se nakon obavljenog malog posla jer su nam ruke u potpunosti zauzete i zato je potrebno dobro se otresti, kao pas nakon kupanja.

Sljedeće pitanje koje se postavlja vezano uz gore navedeni wc jest je li on mogao biti još manji. Naime, imam kakvih 70 kg i oveću guzicu i jasno je da jedva stanem u tu prokletu prostoriju ne veću od kartonske kutije. Ali mene muči to kako neki pastusi uđu unutra da izvrše veliku nuždu? Ne sjećam se kad sam zadnji puta vidjela nekog od muškaraca koji su izlazili iz te rupčage a da je manji od mene...

Vjerojatno i oni imaju svoj sistem ulaska, baš kao i ja - naime, pri ulasku potrebno je uvući trbuh, zakoračiti lijevom nogom, držeći se za vrata okrenuti se za 180 stupnjeva i drugom nogom zakoračiti školjku. Tek tada je moguće zatvoriti vrata. Ako sistem nije dovoljno dobro uvježban, velika je šansa da nogom ugazite u školjku.

Nadalje, ta prostorijičičičica nema ventilaciju, pa kad vidite pastuha koji nosi ključ iz wc - a i zadovoljno se smješka ni ne pomišljajte na ulazak jer unutra se odvijaju razne nuklearne fisije i fuzije, amonijak dobiva nadnaravnu moć.

U svakom slučaju, odaberete li me za predsjednicu, ustavom ću zabraniti ovakve veceje - prvenstveno iz vlastite koristi. To vam garantiram!

Ljudi, vidimo se, volim vas sve.

PS - jedina dobra stvar tog wc - a jest činjenica da ima wc dasku pa nije ladno za guzu u slučaju da sedneš...