|
netko mi je jednom prepričao neku knjigu koja kaže da smrt nije stres i ne treba je se bojati, već je stresno rođenje i život u kojem skupljaš iskustva da bi mogao kvalitetno živjeti u onom slijedećem, ajmo reći zagrobnom životu.
dodala bih još kako smatram da svatko od nas nosi kroz život upravo onaj križ koji može podnijeti - oni koji mogu manje podnijeti nositi će lakši križ i živjeti manje stresno, dok će oni koji mogu podnijeti više nositi težak križ koji se odnosi na životne borbe, poput smrti bližnjih, invaliditeta, dugotrajnih bolesti, neimaštine... to su ta iskustva koja skupljamo za budućnost i pomažu nam da budemo kompletnije i savršenije osobe kada dođe naše vrijeme.
želim samo ukazati na to da smrt nije naš definitivni kraj i da je se nemamo razloga bojati.
drugim riječima, smrt je put u bolji život...ili ipak ne?
pzv
|
