15
četvrtak
travanj
2010
predrasude
File i Ćela razgovaraju, jedan za drugim, ne upadaju u riječ, a manje je bitno koji je koji..
-Oš s menom na parti , ja san se registrira?
-Samo ne želin da o meni pričaju po selu da san i ja jedan od njih šta se guzu a nisu registrirani. Ja nikad nisam bija u kazalištu ka neki metroseksualci šta neće priznat, a vidili su me sa jednin poslin za kojega ja nisan ni zna da je metroseksualac.
-Ne brini. Mene su odveli u osnovnoj nasilu jednom, u to kazalište.
-E, mene nisu! Kaki ti je to parti?
-Iskrica parti! Puno cura tamo ima...
-Ne ide mi se večeras, nisan misec dana plahnija...
-Ubit ću se. Aj dobro, oćemo ić u kino onda?
-Aaaaaaaaaa, makni se pederčino, štaćemo u kinu?
-Pa gledat film.
-A zašto u kino?
-Bolji su efekti na velikom ekranu.
-Kakvi film?
-Ratni!
-Volin samo ratne. Kako se zove?
-Ivo Đima!
-Zna san, zna san, majkumu! Ratni film - je li?
-Pa je, domoljubni, I v o - Đ i m a! Ivo je naš čovik, a Đim je vjerovatno crnac, bolje da je Ivo onda glavni, jel tako?
-Nije. Peder je peder, bez obzira ko je glavni peder.
-Vidiš, ja san se na Iskrici registrira i ka biseksulac itd.., dobro je svugdi bit registriran za svaki slučaj. Steka san takvi dojam nakon šta san pogleda domaći ratni film iz ranih devedesetih, a ponavljan, to nema nikakve veze sa mojim orijentacijama...
komentiraj (8) * ispiši * #