najveći Tetris
2000m2 Tetrisa: |
Neil Young je objavio novi album "Living with war". Album je i prije objave kreirao dosta publiciteta budući da neki od stihova direktno pozivaju na opoziv George W. Busha. Više o albumu možete pročitati na http://livingwithwar.blogspot.com/, a album u cijelosti možete preslušati na ovome mjestu. |
WebDva nula je slijedeći korak u razvoju interneta i ona ukratko podrazumijeva društveno povezivanje. Blog, blogiranje i blogeri su jedan od temelja web dva nula koncepta i jedno bez drugoga ne bi postojalo. Borja, koji već godinama prati blog i blogere, napravio je svoj mali privatni web dva nula site koji se vrlo originalno zove dvanula. Na tom siteu možete uploadati sve svoje blogove i news izvore koje pratite, te ih možete pratiti na jednome mjestu, no dva daleko najbolja štosa su dijeljenje bookmarka (dakle možete odlučiti podijeliti svoje blogove sa svim ostalim korisnicima dvanula sitea), a kada imate tekst na naslovnici, ako smatrate da je zanimljiv onda ga možete prijaviti i na taj način ga nominirati za tzv. hr.digg listu, pa onda tekstovi koji imaju puno glasova su na vrhu, a oni s malo na dnu i kako se pojavljuju novi tekstovi s glasovima tako se lista dinamički mijenja. Svakako posjetite, bacite pogled i registrirajte se. Uložite malo truda u konfiguriranje i počnite koristiti. |
Napisao sam i post o malim razlikama na MRAK blogu. Danas mi je jedan od engleza s kojim sam proboravio neko vrijeme u jednome pubu poslao slijedeće fotke. Što bi pomislili da vidite slijedeći znak: A kako to izgleda u stvarnosti: |
Proučavam ovu "borbu" oko blog alata i kao i mnoge druge djetinjaste stvari koje radim, i ova me iskreno zabavlja. Kada je Index najavio prije petnaestak-dvadeset dana stovrio se veliki buzz oko toga što će se desiti; svi scenariji uključivo i armagedon su bili na stolu. Razlog tome je taj što je Index definitivno jedan od ponajboljih portala u hrvata i njegov doseg je velik. Dakle broj ljudi koji čitaju index je ogroman, skoro pa na razini Monitora (ili tu nekako, svi ti portali uz izuzetak monitora ne objavljuju svoje statistike, pa se svi podaci rekonstruiraju iz najnepouzdanijeg alata; alexe - nemojte me oko toga previše pitati, no sigurno je da ako ćemo ići na prste jedne ruke nabrajati hrvatske portale index će biti jedan od prstića). Nisam niti ja imun od Indexa, njega posjećujem kako bih dobio dnevnu dozu žutila što Index iznimno vjerno i ažurno rješava i fascinira me energija i žar kojeg su oni voljni uložiti kako bi razotkrili tko je pogrešno prekrižio noge, zaboravio odjenuti grudnjak ili je pak doživio "wardrobe malufunction" tijekom obavljanja neke javne dužnosti. No unatoč brojnosti njihovih servisa, nisam baš impresioniran općom kvalitetom pa su stoga očekivanja prema blogeru bila neopravdano velika (svačija, pa tako i moja). Ok, stigao je dan otvaranja servisa i desilo se otprilike ništa, neki su zgrabili domenu i to je ukratko to; pale su prve kritike koje ne bih okarakterizirao niti kao dobre niti loše nego jednostavno mlake. Bloger je propustio kapitalizirati na komešanju koje je nastalo. Druga stvar koja je vjerojatno problematična je naslovnica koja je krenula jučer a koja je malo glomazna i za brdo ljudi koji koriste 800x600 ili 1024x768 je vjerojatno neupotrebljiva skoro pa u cijelosti. Činjenica je kako su na naslovnici istaknuti blogovi skupa s početkom teksta, no isto tako broj otvorenih blogova je vrlo malen i takva koncepcija je trenutno moguća. Čak i vijestice o većoj posjećenosti blogera je najvjerojatnije povezana s novošću tog alata i kao što svi volimo otići u novi trgovački centar i provrludati hodnicima, tako je i bloger.hr vjerojatno trenutno pod većom prismotrom nego što će to biti za koji tjedan. Drugi blogerski portal mojblog.hr mi je do nedavno bio totalni misterij i neposjećivani dio kutak interneta. Do njega sam u stvari došao nakon što je zli_girl (u nekom konfliktu koji se potom desio ona je završila na blog.hr-u, a neki blogovci na mojblogu; neki bi zlobno rekli i "fair razmjena") napravila nekoliko komentara na ovome blogu, pa sam ja otišao "virnuti preko plota" da vidim što tamo ima i njihova naslovnica koja je donekle kopija blog.hr-ove naslovnice (kažem donekle, jer nije u cijelosti identična, a postoji i razmimoilaženje oko toga tko je u stvari bio prvi, a unutar toga postoji i razlika između koja je naslovnica u stvari prva). Nisam siguran zašto je taj podatak bitan, no očigledno su mnogi postovi i komentari pisani oko toga i emocije su na tu temu visoke i velike. Osim loše izvedene naslovnice (moj subjektivni ukus) nije mi se baš dopalo kontinuirano spominjanje pada blog.hr-a pa čak niti način na koji su prezentirani pojedini prebjezi na taj blog servis. Za prvo mislim kako je to pitanje statistike i mnogih drugih razloga (a to su mojblogovci osjetili proteklih dana kada je i njih posjetila hardware_failure zla vila), a glede "prebjega" ako se to tako može nazvati, nije to nogomet ili nešto pa da su ti blogeri bili privučeni ogromnim honorarima da bi netko to mogao predstaviti kao svoju pobjedu, to je više situacija u kojoj su se okoristili (ni krivi ni dužni) slabošću drugoga i da je u tome času bloger.hr bio živ, vjerojatno bi rezultat bio podijeljen pola/pola. Situacija na blog sceni je čini mi se unatoč svemu nepromijenjena, a čini se kako su se proteklih tjedana i blogovci malo više posvetili front-endu i jako bih bio sretan da naprave pinganje i trackback kako bi napokon mogli početi normalno komunicirati - kao blogeri. Eto da i danas završimo u pjesničkome tonu; I saved the world today od Eurythmicsa (čuo sam jutros na radiju Feels like I am seventeen again što je s istog albuma pa me podsjetilo): Monday finds you like a bomb That’s been left ticking there too long You’re bleeding Some days there's nothing left to learn From the point of no return You're leaving Hey hey I saved the world today Everybody’s happy now The bad things gone away And everybody’s happy now The good thing’s here to stay Please let it stay There’s a million mouths to feed And I’ve got everything i need I’m breathing And there’s a hurting thing inside But I’ve got everything to hide I'm grieving Hey hey I saved the world today Everybody’s happy now The bad things gone away And everybody’s happy now The good thing’s here to stay Please let it stay Doo doo doo doo doo the good thing Hey hey I saved the world today Everybody’s happy now The bad things gone away And everybody’s happy now The good thing’s here to stay Please let it stay Everybody's happy now |
Gledam ovu situaciju s Iranom, naftnom krizom, vladom u Italiji, Iračkim parlamentom, Afganistanom, turističkim naseljima u egiptu i cijelo vrijeme mi pada na pamet Mercy Seat od Nick Cave-a; ovdje u jednoj malo apokaliptičnijoj izvedbi: It began when they come took me from my home And put me in Dead Row, Of which I am nearly wholly innocent, you know. And I'll say it again I..am..not..afraid..to..die. I began to warm and chill To objects and their fields, A ragged cup, a twisted mop The face of Jesus in my soup Those sinister dinner meals The meal trolley's wicked wheels A hooked bone rising from my food All things either good or ungood. And the mercy seat is waiting And I think my head is burning And in a way I'm yearning To be done with all this measuring of truth. An eye for an eye A tooth for a tooth And anyway I told the truth And I'm not afraid to die. Interpret signs and catalogue A blackened tooth, a scarlet fog. The walls are bad. Black. Bottom kind. They are sick breath at my hind They are sick breath at my hind They are sick breath at my hind They are sick breath gathering at my hind I hear stories from the chamber How Christ was born into a manger And like some ragged stranger Died upon the cross And might I say it seems so fitting in its way He was a carpenter by trade Or at least that's what I'm told Like my good hand I tatooed E.V.I.L. across it's brother's fist That filthy five! They did nothing to challenge or resist. In Heaven His throne is made of gold The ark of his Testament is stowed A throne from which I'm told All history does unfold. Down here it's made of wood and wire And my body is on fire And God is never far away. Into the mercy seat I climb My head is shaved, my head is wired And like a moth that tries To enter the bright eye I go shuffling out of life Just to hide in death awhile And anyway I never lied. My kill-hand is called E.V.I.L. Wears a wedding band that's G.O.O.D. `Tis a long-suffering shackle Collaring all that rebel blood. And the mercy seat is waiting And I think my head is burning And in a way I'm yearning To be done with all this measuring of truth. An eye for an eye And a tooth for a tooth And anyway I told the truth And I'm not afraid to die. And the mercy seat is burning And I think my head is glowing And in a way I'm hoping To be done with all this weighing up of truth. An eye for an eye And a tooth for a tooth And I've got nothing left to lose And I'm not afraid to die. And the mercy seat is glowing And I think my head is smoking And in a way I'm hoping To be done with all this looks of disbelief. An eye for an eye And a tooth for a tooth And anyway there was no proof Nor a motive why. And the mercy seat is smoking And I think my head is melting And in a way I'm helping To be done with all this twisted of the truth. A lie for a lie And a truth for a truth And I've got nothing left to lose And I'm not afraid to die. And the mercy seat is melting And I think my blood is boiling And in a way I'm spoiling All the fun with all this truth and consequence. An eye for an eye And a truth for a truth And anyway I told the truth And I'm not afraid to die. And the mercy seat is waiting And I think my head is burning And in a way I'm yearning To be done with all this measuring of proof. A life for a life And a truth for a truth And anyway there was no proof But I'm not afraid to tell a lie. And the mercy seat is waiting And I think my head is burning And in a way I'm yearning To be done with all this measuring of truth. An eye for an eye And a truth for a truth And anyway I told the truth But I'm afraid I told a lie. |
Svakako posjetite Dance, monkies, dance web site na kojem možete pogledati ovaj 14.4mb filmić. Orbiting the sun at about 93 million miles is a little blue planet and this planet is run by a bunch of monkeys. Now, the monkeys don’t think of themselves as monkeys. They don’t even think of themselves as animals And they love to list all the things that they think separate them from the animals: Opposable thumbs, self awareness . . . They’ll use words like Homo Erectus and Australopithecus. You say Toe-mate-o, I say Toe-motto. They’re animals all right. They’re monkeys. Monkeys with high-speed digital fiber optic technology, but monkeys nevertheless. I mean, they’re clever. You’ve got to give them that. The Pyramids, skyscrapers, phantom jets, the Great Wall of China. That’s all some pretty impressive shit . . . for a bunch of monkeys. Monkeys whose brains have evolved to such an unmanageable size that it’s now pretty much impossible for them stay happy for any length of time In fact, they’re the only animals that think they’re supposed to be happy. All of the other animals can just be. But it’s not that simple for the monkeys. You see, the monkeys are cursed with consciousness and so the monkeys are afraid. So the monkeys worry. The monkeys worry about everything, but mostly about what all the other monkeys think. Because the monkeys desperately want to fit in with the other monkeys. Which is hard to do, because a lot of the monkeys seem to hate each other. This what really separates them from the other animals. These monkeys hate. They hate monkeys that are different. Monkeys from different places, monkeys who are a different color- You see, the monkeys feel alone. All six billion of them. Some of the monkeys pay another monkey to listen to their problems. Because the monkeys want answers and the monkeys don’t want to die. So the monkeys make up gods and then they worship them. Then the monkeys argue over whose made-up god is better. Then the monkeys get really pissed off and this is usually when the monkeys decide that it’s a good time to start killing each other. So the monkeys wage war. The monkeys make hydrogen bombs. The monkeys have got their whole fucking planet wired up to explode. The monkeys just can’t help it. Some of the monkeys play to a sold out crowd . . . of other monkeys. The monkeys make trophies and then they give them to each other. Like it means something. Some of the monkeys think that they have it all worked out. Some of the monkeys read Nietzsche The monkeys argue about Nietzsche without given any consideration to the fact that Nietzsche was just another fucking monkey. The monkeys make plans. The monkeys fall in love. The monkeys fuck and then they make more monkeys. The monkeys make music and then the monkeys DANCE Dance, monkeys, dance. The monkeys make a hell of a lot of noise. Exhibit A Monkey making noise. And when he’s done, five other randomly selected monkeys will rate this monkey’s noises on a scale from one to ten. At the end of the night, they add all the numbers up to see which monkey made the best noises. As you can see . . . these are some fucked up monkeys. These monkeys are at once the ugliest and most beautiful creatures on the planet. And the monkeys don’t want to be monkeys. They want to be something else. But they're not. |
Ovih dana dovršavamo konfiguraciju druge inkarnacije Bestselera koja ide pod radnim nazivom Bestseler 2.0. Bestseler 2.0 je prva blogerska mreža u hrvata i drago mi je da sam od samog početka njezin dio. Bacite pogled na site i ostavite koji komentar (svi komentari su moderirani, a imamo i spam filter, tako da se spameri ne moraju niti truditi) Ako ne znate ništa o Bestseleru onda pročitajte ovo: Quintana : Bestseler je nastao negdje na potezu Iblerov trg – Booksa. Nosio sam Lebowskom knjigu „Sam“ od Namika Kabila, a on je čini mi se nosio 10.000,00 kn Portu koje je ovaj dobio na nekom od brojnih književnih natječaja. Ponestalo nam je novaca pa smo počeli trošiti Portovu nagradu. Mislim da se Lebowski poslije pravdao ovome kako su se novci jednostavno izmiješali i kako ih više nije bilo moguće razlikovati. Kako je to sve skupa završilo ne znam, nisam bio u Booksi par sati kasnije gdje se to odigravalo. Pričali smo između ostaloga i o tome kako bi bilo zgodno na jednom mjestu predstaviti neke od najzanimljivijih autora hrvatskog bloga. Onda smo rekli konobarici da nam donese salvetu pa smo na njoj napravili nacrt rubrika, autora i svega ostalog. Može se dakle reći da je Bestseler baš kao i neka druga povijesna događanja počeo skicom na običnoj salveti. Prva verzija bestselera pojavila se 26. prosinca 2005., u nekih 100 dana djelovanja na sajtu se pojavilo oko 330 tekstova i nešto preko 30 autora. Došlo je vrijeme da poradimo i na novoj verziji bestselera. Mračni je predložio da skrenemo u pravcu prave blogerske mreže pa smo u nekoliko desetaka mejlova dogovorili kako bi to trebalo izgledati. Sam Mračni je zasukao rukave i počeo raditi na Bestseleru 2.0, a naš čovjek iz Amsterdama, tajanstveni Tajni Ortak i glavni financijer cijelog projekta odobrio je sredstava za ovaj posao. Mračni: Bestseler 2.0 je danas ispred vas. Napravljen je po uzoru na slične blogerske mreže širom svijeta i okuplja ponajbolje blogere na hrvatskom dijelu interneta. Čeka nas još dosta posla, B2.0 je permanentni work_in_progress, želimo ostati bliski blog formi kroz tekstove koje će blogeri - članovi mreže objavljivati na ovim stranicama, dok ćemo istovremeno promovirati blogere na njihovoj izvornoj domeni (koja god to ona bila). Pokušat ćemo pratiti kvalitetne blogove kvalitetnih autora, Bestseler neće biti zatvoreno ekskluzivno društvo određenog broja autora. Naprotiv, pokušati ćemo što više pratiti događanja u sve uzburkanijoj i iz dana u dan sve važnijoj blogerskoj sceni, te stvoriti respektabilnu blogersku mrežu. Vrata (email adrese) za suradnju s Bestselerom su bila i ostaju otvorena, javljali su nam se autori i iz drugih medija čije smo tekstove objavljivali. Od toga nećemo odustati - a s vremenom ćemo pokušati pokrenuti i neke popratne sadržaje. Isto tako, poradit ćemo i na gradnji veza i suradnje s blogerskim zajednicama susjednih zemalja. Do čitanja, Jesus Quintana quintana (at) bestseler (.) net Mračni mracni (.) blog (at) gmail (.) com |
When you're sad and when you're lonely and you haven't got a friend Just remember that death is not the end And all that you've held sacred, falls down and does not mend Just remember that death is not the end Not the end, not the end Just remember that death is not the end When you're standing at the crossroads that you cannot comprehend Just remember that death is not the end And all your dreams have vanished and you don't know what's up the bend Just remember that death is not the end Not the end, not the end Just remember that death is not the end When the storm clouds gather 'round you, and heavy rains descend Just remember that death is not the end And there's no one there to comfort you, with a helpin' hand to lend Just remember that death is not the end Not the end, not the end Just remember that death is not the end Oh, the tree of life is growing Where the spirit never dies And the bright light of salvation shines In dark and empty skies When the cities are on fire with the burning flesh of men Just remember that death is not the end And you search in vain to find just one law abiding citizen Just remember that death is not the end Not the end, not the end Just remember that death is not the end |
Sjedim sada u restoranu na drugom katu Kika ducana u Jankomiru i zadovoljan sam. Napokon imamo u Zagrebu (drzavi) ducan s namjestajem koji ne izgledao kao malo lijepse obojeno skladiste pretrpano namjestajem za koje bi se u vecini slucajeva trebalo od MUPa traziti dozvolu za kupovinu. Ducan je doista ogroman, kvalitetno osvijetljen i prepun namjestaja kojeg bi u nekim okolnostima i ja htio imati kod kuce. Sve u svemu, vrlo dobra ocjena. |
Kaže anderlon na svom nažalost rijetko osvježavanom blogu kako testiram koliko dugo zbog svog imena mogu ostati na cool listi? Kao što do sada i svaki router u hrvatskoj zna (a prema google analyticsu i dobar dio stranih routera), početkom ožujka preselio sam se na svoju domenu mrak.org na kojoj objavljujem sve one tekstove koje sam do tog časa objavljivao na ovome mjestu. Link na novi/stari blog je neupadljivo skriven u kolumni s desne strane i nadam se da ste do sada updateali svoje bookmarke, prekonfigurirali RSS readere ili zapamtili ta četiri slova. Razlozi za seobu su bili različiti i mnogobrojni i definitivno nijedna od njih nije bilo nezadovoljstvo blog.hr-om (kako su to neki drugi blogeri napisali kao argumente za svoju seobu). No ako postoje dva razloga zašto sam otišao na samostalnu domenu onda je to zato što sam to mogao, i zato što smatram da je moj blog došao do razine na kojoj je takav potez koristan. Naime tijekom posljednjih nekoliko mjeseci kroz diskusiju s kolegama blogerima i čitateljima desilo se nekolicina zanimljivih inicijativa i promjena, što privatnih, što poslovnih i nekako je sve to skupa bilo logično. Moj novi dom je daleko moćniji od samog blog alata i omogućava mi da radim naglaske na pojedine stvari što do sada nije bilo moguće. Omogućava mi da pratim posjetitelja i njegove interese kako bih pažljivije pisao o temama koje ljude zanimaju i na kraju krajeva koristi mnoge tehnike koje na blogu (zasada) jednostavno ne postoje. Nije osobita tajna da sam dobar i s Anderlonom i Dariusom, te sam uostalom i počeo blogirati na Anderlonov nagovor, sada već daleke 2004 godine. Kao svaki techno freak, jako me vesele mogućnosti mog novog bloga, iako sam siguran da većini tako nešto uopće nije potrebno, isto kao što je sigurno da na infrastrukturi poput bloga, s tolikom količinom blogova pojedine stvari jednostavno nije moguće imati sve funkcionalnosti u kojima na svome alpha-geek-blogu uživam :) Anyway, odlaskom na novu domenu na nju su i prešle sve ozbiljne teme kojima se svakodnevno bavim, tako da je mračni blog ostao malo zapostavljen te sam odlučio na njemu objavljivati stvari koje dotada nisam objavljivao a to su različite šale i pošalice koje poput hrčka skupljam po internetu. Veliki sam ljubitelj američkog humora i stand-up komedije, posebice Stevena Wrighta koji me neograničeno nasmijava te sam u zadnjih nekoliko tjedana pokušao dio tog humora preseliti na vas kroz mnogobrojne one-linere koje sam ovdje plasirao. Neograničeno me veseli nekolicina sasvim ozbiljnih pitanja, baš kao i moj magnetizam za sve spamere na ovome blogu da baš ovdje, bez prethodnog čitanja uopće shvate o čemu se ovdje radi. Ja kada odem na nečiji blog, uvijek se potrudim pročitati nekolicinu tekstova kako bih stekao barem djelomični dojam o kome i čemu se radi, nikada, baš nikada ne ostavljam komentare bez povoda (osim što sam nekolicini spamera zatrpao blog s njihovim vlastitim uratcima). Prvi komentar na jučerašnjem postu bio je od Sadistico-a, dečka koji je na blogu duže od mene i koji mi je (vjerovali ili ne) bio nedokučiva enigma, da ne napišem baš uzor, tamo negdje 2004te jer je njegov sadisticoshy blog bio (i i dalje je) strašno popularan. Povremeno bi napisao stvari koje definitivno nisu primjerene njegovoj dobi ili shvaćanju svijeta koji ga okružuje (mislim, u odnosu na godine u kojima se nalazi). U svakome slučaju, poslao sam mu email u kojem sam napisao zašto pišem baš ovakve postove u zadnje vrijeme (i to definitivno nije testiranje Dariusovog strpljenja :), a on me zauzvrat pitao nemam li emocionalne veze s mračnimblogom i nije li mi žao pustiti ga da se ovako "sroza"? Na ovaj email mu nisam odgovorio i koristim priliku da to napravim sada (sorry što to čitaš na blogu umjesto u emailu ali...); Bila je priča o nekoj turističkoj grupi koja je hodala okolo po japanu i onda su jednoga dana stigli ispred jednog zdanja te je turistički vodič počeo objašnjavati kako je ta zgrada bila srušena u tim i tim godinama, kako je stradala u požaru tada i tada i kako je nestala do temelja u potresu tada i tada. Onda se javio neki od turista (vjerojatno amerikanac) i pitao: "Pa ako je ta zgrada bila srušena, stradala u požaru i potresu x puta, kako možete govoriti da je to jedna te ista zgrada?", a japanac je mrtav hladan odgovorio "Naravno da nije, no duh prvobitne zgrade i dalje živi!". Duh mračnogbloga i dalje živi, ali progoni čitatelje na drugoj adresi (koja je, ponavljam, neupadljivo skrivena u kolumni s desne strane). I da se vratimo na prvobitno retoričko pitanje koje je postavio Anderlon. Da li je vrijeme da mračniblog prepusti svoje mjesto nekom drugom kvalitetnom i nadam se još boljem blogeru? Vjerojatno je! Hoće li Marko (pazi, prvi puta na blogu pišem svoje ime) zamjeriti uredništvu bloga što su ga skinuli s liste? Naravno da neće (no zadržavam to pravo ako zaključim da ste stavili nekog polupismenog spamera na moje mjesto). I da završim u mračnome tonu, kako to ovome blogu dolikuje, s rečenicom koju je Kurt Cobain napisao na oproštajnom pismu neposredno prije nego što se prosvirao; Better burn then fade out... p.s. iako bi primjerenija bila pjesmica "killing me softly" |
Dakle jučer, hm.... ne, ne, to nisam bio ja. |
Da Vam ispričam što mi se desilo prije četiri godine. Hm, neee, to je bilo u stvari jučer. |
Kako su dani blagdana, a nisam sve stigao kupiti morao sam potražiti dućan u kojem ima potrepština koje su mi trebale. Ukratko, pronašao sam dućan, no dok sam parkirao auto i došao do njega, prodavač je zaključavao vrata. I pitam ja lika "Hej, zašto zatvarate dućan, piše otvoren 24 sata?" On odgovara: "Da, ali ne za redom." |
Dakle zaspem i jurim na sastanak i tražim dakle čarape i ne mogu ih naći. Nazovem informacije i kažem ženi da ih ne mogu pronaći. Ona odgovara "Čarape su vam iza kauča." I što je najbolje, bile su. |
Potaknut komentarom na zadnjem postu sjetio sam se dogodovštine s čarapama. Naime jedno jutro sam zaspao i onako polusnen se morao na brzinu obući i odjuriti na sastanak. Došao sam tamo i sjeli smo prvo popiti kavu i onda me jedna kolegica upozorila da imam različite čarape na nogama. Odgovorio sam joj kako su čarape meni iste, jer ih ja sortiram po debljini. |
Za rođendan sam dobio ovlaživač i odvlaživač. Stavio sam ih u sobu, uključio i gledao koji će pobijediti. Pobijedio je ovlaživač. Kasnije sam u ovlaživač stavio cijelu bocu tekućeg voska, sada mi se u sobi sve sjaji. Nego, na mome ozbiljnom blogu otvorio sam pravi pravcati mali web dućan s knjigama i DVDovima, biti će kasnije i CDa. Navratite, dužan radi 24/7 neovisno o uskršnjim praznicima, |
Dakle moj prijatelj Jura; ljudi misle da je on čudan zato jer ima čudne ožiljke iznad ušiju pa izgleda onako, malo svemirski. Ja mislim da je on čudan zato jer on ima umjetne zube ali svejedno nosi onaj metalni aparatić za zube (bravice ili kako se već zovu). |
Prije mjesec i nešto napisao sam tekst koji se zvao Idiot prayer u kojem sam isprovociran jednom komentarom napisao što mislim o ljudima koji u četiri godine nisu uspjeli pronaći posao. Danas sam dobio jedan zanimljivi email koji je svojevrsni epilog gornjem tekstu, a kojeg sam objavio na mrak.org. Ako Vas zanima insight državnog službenika na sustav u kojem djeluje, svakako pročitajte. |
Obzirom da se Uskrs nezaustavljivo bliži, molio bih sve državne službenike koji čitaju ovaj blog da mi odgovore na dva jednostavna pitanja: a) da li ćete u petak raditi skraćeno i do kada? b) zašto? Discuss! |
Iskoristio sam jučerašnji dan da malo glumim turista po Londonu. Htio sam se provozati onim velikim kotačem, no bila je prevelika gužva pa sam odustao. Umjesto toga otišao sam u jedan muzej u kojem drže ruke, noge i glave skulptura iz drugih muzeja. Svratio sam i do Tonija u Downing street ali ga nije bilo pa sam ostavio vizitku da mi se javi. |
Na letu do Londona u petak dogodila se zanimljiva stvar. Naime kada smo sletili u London nekoliko minuta nismo mogli izići iz aviona jer s druge strane nisu htjeli otvoriti vrata, da bi u jednome času prvo stjuardese tražile g. Ahmetovića, a potom se oglasio i kapetan preko razglasa u avionu. Kako nismo našli Ahmetovića, otvorili su vrata a na izlazu nas je dočekalo šest dobro opremljenih specijalaca (ono, full metal jacket oprema) plus dvije good_cop policajke. Ahmetovića nisu pronašli. Nakon što smo se odšetali do imigracije (usput rečeno u avionu je bila i trenutno aktualna gđa. Račan koju simpatiziram daleko više od samog SDPa, nju spominjem samo zato jer je ona bila osoba najbliže celebrity statusu u našem avionu) uočio sam jedan veliki problem s hrvatskim učlanjenjem u europsku uniju, naime imigracijski šalteri se dijele na one za stanovnike EU i one koji nisu u EU - gužva je daleko manja na ovome šalteru za posjetitelje izvan europske zajednice. U svakome slučaju, kako Ahmetović nije imao kuda, policajci su ga u nekome času locirali i vrlo diskretno zaokružili i odveli u nepoznatom smjeru. Zaključio sam kako Ahmetović prilikom izlaska iz aviona nije biio u cijelosti iskren s nama što će mu sasvim sigurno biti otegotna okolnost u razrješavanju problema zbog kojih ga je gore opisana osmorka tražila. Anyway, vratio sam se kući, a detaljniji opis događanja kao i nekolicinu sjajnih kulinarskih događaja opisati ću na http://mrak.org. |
Ako je danas predizborna sutnja u Velikoj Gorici, Pozegi i Dubrovniku, a blogov server se nalazi negdje ui Zagrebu, a ja ovo pisem iz engleske - da li time krsim predizbornu sutnju? Kako bilo, nadam se da ce HDZ izgubiti (napisao bih ja koga preferiram da pobijedi, no bolje je da jasno iskazem tko mi nije bas na popisu pretjerano dragih). Pozdrav iz kisnog Birmighama. |
Ovaj blog je zatvoren preko vikenda, sjedam na avion i idem u Birmingham, UK, vraćamo se to regular programming u utorak. Panic on the streets of London Panic on the streets of Birmingham I wonder to myself Could life ever be sane again ? The Leeds side-streets that you slip down I wonder to myself Hopes may rise on the Grasmere But Honey Pie, you're not safe here So you run down To the safety of the town But there's Panic on the streets of Carlisle Dublin, Dundee, Humberside I wonder to myself Burn down the disco Hang the blessed DJ Because the music that they constantly play IT SAYS NOTHING TO ME ABOUT MY LIFE Hang the blessed DJ Because the music they constantly play On the Leeds side-streets that you slip down Provincial towns you jog 'round Hang the DJ, Hang the DJ, Hang the DJ Hang the DJ, Hang the DJ, Hang the DJ HANG THE DJ, HANG THE DJ, HANG THE DJ HANG THE DJ, HANG THE DJ HANG THE DJ, HANG THE DJ Hang the DJ, Hang the DJ, Hang the DJ HANG THE DJ, HANG THE DJ HANG THE DJ, HANG THE DJ Hang the DJ, Hang the DJ, Hang the DJ HANG THE DJ, HANG THE DJ HANG THE DJ, HANG THE DJ Hang the DJ, Hang the DJ, Hang the DJ HANG THE DJ |
Imam dragog prijatelja koji je spiker na radiju. Kada se vozimo zajedno u autu i prolazimo kroz tunel onda ga ne čujem dok govori. |
Kao što znate u nedjelju smo se sjetili godišnjice smrti pape ivana pavla drugog. Prije godinu dana sam cijelu kalvariju promatrao preko CNNa iz hotelske sobe u kojoj sam u to vrijeme boravio, da bi se sve skupa kasnije nastavilo i kod kuće. Iz razloga i okolnosti koje nemam namjeru navoditi na ovome blogu imao sam prilike boraviti u papinoj neposrednoj blizini prilikom prvog i drugog njegovog posjeta i iako se možda i ne bih složio sa svime što je rekao (nije da sam baš osoba čiju riječ treba uzimati s nekom osobitom težinom), sasvim je bilo jasno kako je taj krhki starac u stvari vrlo velika osoba. Dvanaest dana prije njegove smrti, ekipa ljudi je složila jednu flash animaciju čiji sam link prenio tada, a to radim i danas, a koji govori (na jedan šaljivi ali i dalje kokretan način) o papi ivanu pavlu i njegovoj volji i energiji. |
Kupio sam si nedavno tunning čip za auto. Auto sada ide 250 na sat. Harmonika zvučni nevjerojatno... |
Vježbam u zadnje vrijeme usnu harmoniku. No kako imam mali kapacitet pluća sviram tako da se vozim autom, primim usnu harmoniku u ruku i gurnem ruku kroz prozor. Dobio sam šest kaznenih bodova zbog vježbanja. |
Vozim se tramvajem i na stanici uđe neki tip, gledam ja njega, a gleda i on me (i tako nekoliko puta); Pitam ja njega (ispod oka); "poznajemo li se?" On (nesigurnim glasom); "ne, ne poznajemo se" Ja (nepovjerljivo); "da li ste sigurni?" On (s neugodom); "ne, sigurno ne, upravo sam izašao iz zatvora" Ja (sa strahom u očima): "da, a zašto ste bili u zatvoru?" On (s iskrom u oku); "gurnuo sam čovjeka sa ski lifta" Ja: "aha, sada te se sjećam..." |
Broadband warning; minutu i trideset sekundi, video u kojem Steven Wright govori o aristokratima. |
< | travanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv