Kaže anderlon na svom nažalost rijetko osvježavanom blogu kako testiram koliko dugo zbog svog imena mogu ostati na cool listi?
Kao što do sada i svaki router u hrvatskoj zna (a prema google analyticsu i dobar dio stranih routera), početkom ožujka preselio sam se na svoju domenu mrak.org na kojoj objavljujem sve one tekstove koje sam do tog časa objavljivao na ovome mjestu. Link na novi/stari blog je neupadljivo skriven u kolumni s desne strane i nadam se da ste do sada updateali svoje bookmarke, prekonfigurirali RSS readere ili zapamtili ta četiri slova.
Razlozi za seobu su bili različiti i mnogobrojni i definitivno nijedna od njih nije bilo nezadovoljstvo blog.hr-om (kako su to neki drugi blogeri napisali kao argumente za svoju seobu). No ako postoje dva razloga zašto sam otišao na samostalnu domenu onda je to zato što sam to mogao, i zato što smatram da je moj blog došao do razine na kojoj je takav potez koristan. Naime tijekom posljednjih nekoliko mjeseci kroz diskusiju s kolegama blogerima i čitateljima desilo se nekolicina zanimljivih inicijativa i promjena, što privatnih, što poslovnih i nekako je sve to skupa bilo logično.
Moj novi dom je daleko moćniji od samog blog alata i omogućava mi da radim naglaske na pojedine stvari što do sada nije bilo moguće. Omogućava mi da pratim posjetitelja i njegove interese kako bih pažljivije pisao o temama koje ljude zanimaju i na kraju krajeva koristi mnoge tehnike koje na blogu (zasada) jednostavno ne postoje. Nije osobita tajna da sam dobar i s Anderlonom i Dariusom, te sam uostalom i počeo blogirati na Anderlonov nagovor, sada već daleke 2004 godine. Kao svaki techno freak, jako me vesele mogućnosti mog novog bloga, iako sam siguran da većini tako nešto uopće nije potrebno, isto kao što je sigurno da na infrastrukturi poput bloga, s tolikom količinom blogova pojedine stvari jednostavno nije moguće imati sve funkcionalnosti u kojima na svome alpha-geek-blogu uživam :)
Anyway, odlaskom na novu domenu na nju su i prešle sve ozbiljne teme kojima se svakodnevno bavim, tako da je mračni blog ostao malo zapostavljen te sam odlučio na njemu objavljivati stvari koje dotada nisam objavljivao a to su različite šale i pošalice koje poput hrčka skupljam po internetu. Veliki sam ljubitelj američkog humora i stand-up komedije, posebice Stevena Wrighta koji me neograničeno nasmijava te sam u zadnjih nekoliko tjedana pokušao dio tog humora preseliti na vas kroz mnogobrojne one-linere koje sam ovdje plasirao. Neograničeno me veseli nekolicina sasvim ozbiljnih pitanja, baš kao i moj magnetizam za sve spamere na ovome blogu da baš ovdje, bez prethodnog čitanja uopće shvate o čemu se ovdje radi. Ja kada odem na nečiji blog, uvijek se potrudim pročitati nekolicinu tekstova kako bih stekao barem djelomični dojam o kome i čemu se radi, nikada, baš nikada ne ostavljam komentare bez povoda (osim što sam nekolicini spamera zatrpao blog s njihovim vlastitim uratcima).
Prvi komentar na jučerašnjem postu bio je od Sadistico-a, dečka koji je na blogu duže od mene i koji mi je (vjerovali ili ne) bio nedokučiva enigma, da ne napišem baš uzor, tamo negdje 2004te jer je njegov sadisticoshy blog bio (i i dalje je) strašno popularan. Povremeno bi napisao stvari koje definitivno nisu primjerene njegovoj dobi ili shvaćanju svijeta koji ga okružuje (mislim, u odnosu na godine u kojima se nalazi).
U svakome slučaju, poslao sam mu email u kojem sam napisao zašto pišem baš ovakve postove u zadnje vrijeme (i to definitivno nije testiranje Dariusovog strpljenja :), a on me zauzvrat pitao nemam li emocionalne veze s mračnimblogom i nije li mi žao pustiti ga da se ovako "sroza"? Na ovaj email mu nisam odgovorio i koristim priliku da to napravim sada (sorry što to čitaš na blogu umjesto u emailu ali...);