Ovo je nešto čime sam se kao idejom igrao još zimus, kad je bilo aktualno; strip sam napravio proljetos, jer sam ga mislio ubaciti kao šaljivi slajd u nekakvu prezentaciju, ali kako sam se predomislio – evo ga vama.
Disclaimer: Nemam veze s Ćaća se vrača ekipom, ovo samo koristi njihov format zajebancije.
Šatoraško – pravaški geniji došli su na originalnu ideju da 75. godišnjicu ustanka u Srbu spriječe pravovremenom blokadom ovog ličkog mjestašca, i time se već nekoliko tjedana aktivno bave. Spontano se okupljaju po lokalnim prometnicama, održavaju satove alternativne povijesti i izvikuju svima im drage planinarske pozdrave.
Točno vidim kako im se, pogonjeni mlakom Žujom, okreću mentalni kotačići:
– Vidi, da su vlasti NDH 1941. na vrijeme saznale da će u Srbu doći do oružanog otpora, mogle su dovlačenjem jakih snaga spriječiti izbijanje ustanka u Lici...
– Taktički gledano, da nije došlo do ustanka u Lici, ne bi došlo do povezivanja oslobođenih prostora Like, Korduna, Banije, Bosanske Krajine i Dalmacije u jednu cjelinu...
– Pazi sad, tako bi se izbjeglo organiziranje uspješnog partizanskog otpora na ovim prostorima, a time i kasnije formiranje partizanskih odreda (1941), brigada (1942) i divizija (1943)...
– Strateški, ovo bi posve onemogućilo da ove jedinice stupe u kontakt s Glavnom operativnom grupom i Vrhovnim štabom NOVJ, što bi značajno smanjilo izglede ovih u velikim ofanzivama na Neretvi i Sutjesci...
– Kako bi uostalom Stevo Opačić u noći 6/7.03.1943. na čelu Grom desetine 3. bataljona 2. dalmatinske brigade razbijao četnike na lijevoj obali Neretve, kad ne bi bilo ni Grom desetine, ni 3. bataljona, ni 2. dalmatinske, a vrlo vjerojatno ni Steve, he he he he...?
– E, a taman da se Tito i izvukao s Neretve i Sutjeske, ne bi bilo 6. ličke divizije da ga spašava kod Drvara...
– I ona dva pederčine Nazor i Goran Kovačić bi ukrasili vrbe još na ovoj strani Kupe...
S tom mutnom zamisli u glavi, jake snage hrvatskih pravaša i šatoraša okružile su ustanički Srb. Nakon što su se obavještajnim radom i lukavim planiranjem osigurali da negdje usput niti slučajno neće naletjeti na Marka Oreškovića, ni Radu Končara, ni Đoku Jovanića.
Ali nažalost, nije ih baš išlo, pa ni ove godine nisu uspjeli suzbiti činjenicu da se antifašistički ustanak u Srbu dogodio, i to još prije 75 godina. Kao što lani nisu uspjeli nadjačati činjenicu da se isti ustanak dogodio prije 74 godine. A preklani prije 73. I da se osvetnički razbuktao i u svom bijesu spržio i ustaše i četnike i njihove okupatorske pomagače.
I kod te činjenice ne pomažu ni vika ni dreka ni kukavičko vrijeđanje ono malo devedesetogodišnjih staraca što su došli na proslavu: di ste ustaška omladino bili dok NISU bili na štakama i hodalicama, nije vas nešto bilo za vidjeti?
Dragi ustašići, ako vam obračun s povijesnim faktima ne uspije ni dogodine, predlažem vam da lijepo podignete šator na lijevoj obali Neretve, i u noći 6/7.03.2018. pokušate hrabro iz zasjede dočekati Stevu Opačića i njegove proletere.
Jest da je 75 godina kasnije, ali šta znaš, možda vam se jednom i posreći...
Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer
ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...
1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.