Gola istina?
|
Povremeno zalutam na ovaj blog. Blogerica Drina je časna sestra - gastarbajter u dalekom Ekvadoru. Obično piše o molitvenim skupovima i ushićeno citira meni nerazumljive i nezanimljive stihove i proze o božjoj ljubavi i sličnim besposlicama. Ništa posebno, svatko ima pravo na svoj privatni hobi/maniju, ako ga to ispunjava i ne smeta susjedima. Međutim, od zadnjeg posjeta, prije par mjeseci, uočavam promjene: naša se kolegica svojski angažirala u propagiranju jednog od predsjedničkih kandidata (svog zemljaka Milana Bandića) i crnjenju drugoga, Ive Josipovića, a to se nastavlja i sada, kad su izbori već za nama. Ne bi tu bilo ničeg spornog - svatko ima pravo na politički stav i osobne simpatije - da se pritom ne služi baražnom vatrom pravovjernog katoličanstva i diskvalifikacijama neistomišljenika, koji ne predstavljaju samo napad na osobu, nego i na zdrav razum. Znate već domete takvih - u nedostatku valjanih argumenata, služe se banalnim lažima, na logiku odgovaraju agresivnim preglasavanjem. Takvi se petljaju u sve - evo je njen duhovni uzor Kaćunko nekidan provalio kako je film Avatar "iscjedak Sai Babine duhovnosti", i "samo nova kocka u mozaiku medijske new age propagande, kojoj je cilj ljude odvući od kršćanstva", potvrđujući još jednom kako je prototip komunističke partije upravo hijerarhija i birokracija katoličke crkve. Pa se pitam: je li itko od tih nazovikršćana uopće shvatio o čemu govori njegova religija? Što su njene zapovijedi. Znaju li koji je osnovni preduvjet da bi se netko smio nazvati kršćaninom? Osnovno, primarno, najvažnije svojstvo koje svako Isusov sljedbenik mora posjedovati? Nije to dobrota, nije ljubav prema bližnjem, nije ni skromnost - sve to je u drugom planu. Glavna odlika svakog pravog kršćanina trebala bi biti - poniznost. P O N I Z N O S T. Izostanak svake bahatosti. Svijest da je njegov bog (po vlastitom priznanju) sebičan, nepredvidiv i osvetoljubiv lik, sklon okrutnom kažnjavanju. Nema načina da pretpostavite njegove želje - sam pokušaj predstavljao bi bogohuljenje bez premca. A onima koji se nazivaju božjim slugama naročito ne dolikuje izigravanje gospodara. Ako mu se želite umiliti, vaše je da budete ponizni i skrušeno se molite da će vaš vid pobožnosti naići na dobar prijem. Netko će reći da je kršćanski bog također i milostiv - i u Bibliji zaista postoji više mjesta koja to donekle potvrđuju - ali pravo odlučivanja o primjeni institucije pomilovanja ima samo on: volja koja se vrši isključivo je njegova - pouzdavati se da će biti milostiv baš prema vama je strašan grijeh oholosti. To je učenje koje je onaj bijedni luđak Krist pokušao donijeti među vas, za koje je živio i umro i koje ni dvije tisuće godina i sto milijuna podignutih crkava poslije velika većina kršćana nije shvatila. Oni se klanjaju ispraznim ritualima, ponavljaju riječi amputiranog smisla, ljube jeftinu pozlatu i misle kako su prosvijetljeni, pobožni i pravedni. I zavedeni istom ohološću, za sebe smatraju da su toliko bogu mili da mogu i moraju biti uzor svakome, pa se šepure okolo, i hvališući se svojom glupošću pokušavaju zaglupiti druge (što je doduše vidan napredak, jer su se još prije par stotina godina u istu svrhu služili ognjem i mačem). Jadna je to farsa, jer ukoliko vaš bog postoji, vi niste na njegovoj strani, vaši Sudci, Thompsoni i velika većina klera zapravo su glasnogovornici sotone. Pogledajte pažljivo, vi idolopoklonici, zar ih ne poznajete po njihovim djelima? I zato lijepo prestanite kokodakati, spustite nosiće, zagledajte se u sebe, pokušajte biti bolji ljudi, i ne dosađujte drugima. Mislim, kako vas nije sram? Zapravo je smiješno da pravovjernike osnovama njihove religije uči jedan ateist. Ali to je kao i u sportu i životu: u svemu najbolje presuđuje nezainteresirani arbitar.  |
