Svašta zbrkano, o jednom danu i jednom trgu
|
Potrefilo se da se nakon dužeg vremena oglasim upravo na dan najvažnijeg praznika bivše države, Dana Republike. Daleko od bilo kakvih ideoloških konotacija (ja vam već dugo ne slavim nikakvih praznika), zbog vrckave moje Done i Borgmana, koji su me na nj podsjetili, recimo jednu o prazniku kojeg se naš svijet tako lako i sa stidom odrekao. Nije to, naime, bio običan dan državnosti, dan nezavisnosti, ili samo kakva ideološka ili povijesna godišnjica, iako su toga datuma 1943. u Jajcu, kako smo učili u školi, zasjedanjem AVNOJ -a udareni temelji nove, federativne Jugoslavije. Dan Republike, već na nivou naziva, nije veličao ni Jugoslaviju, ni socijalizam. Nego - republiku. Res publica. Državu kojom ne vlada monarh, nego demokracija. Po prvi put su se u svojoj povijesti narodi ovih područja našli ujedinjeni u državi koja nije bila ni kraljevina, ni carevina, ni kneževina, ni nečiji satelit. Na stranu sve mane i slabosti uređenja u novoj Jugoslaviji, time je otpočet demokratski proces, proces kojemu i današnja Hrvatska ima zahvaliti na postojanju, dugotrajni proces koji je još uvijek u toku, i kojemu se kraj ne nazire. Niti dvije godine iza zasjedanja, rat je završio. Pobjednici su pjevali: "Republiku mi hoćemo, za nju smo se borili!" A glavni zagrebački trg, koji je do tada nosio ime austrougarskog interventnog generala, doduše domaćeg porijekla, dobio je lijepo ime - Trg Republike. Ne trg Jugoslavije, ili Crveni trg, ne trg AVNOJ - a, ili Maršala Tita. Nego baš - Trg Republike. Kad je formirana samostalna Hrvatska, novi vladari su požurili definirati novu pragmatičnu povijest, brišući sve što se nije uklapalo u novokomponiranu budničarsku atmosferu. Parola dana postala je "Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što" (evocirajući borbeni slogan "Sve za front - svi na front" iz mladosti njenih tvoraca ). Interventnom generalu je vraćen glavni zagrebački trg, pod izgovorom ispravljanja povijesne nepravde nanesene kulturnoj baštini. (Dnevnopolitička povijesna pravda je doduše nanovo postavljeni generalov kip povijesno sasvim neopravdano rotirala u junačku pozu otpora ugrozi s juga, pa danas umjesto mađarskih revolucionara, okom strijelja pijane Torcidaše, ako slučajno zalutaju na Trg.) A ja petnaest godina nikako da prevalim taj novo - stari naziv trga preko jezika. Za mene je to još uvijek intimno Trg Republike, ili samo Trg. Pamtim ga iz vremena kad sam dolazio kod djeda u Zagreb, dok su još po njemu vozili auti, pa iz vremena kad sam počeo studirati, dok je još bio asfaltiran, a još uvijek sam studirao i kad su ga upicanili za Univerzijadu. Ajde, nije mi se baš svidio onaj kičeraj od Manduševca, ali imam ja i bosanske krvi, i drago mi je vidjeti vodu da teče, pa sam se na kraju pomirio. Ali drago mi je da sam diplomirao prije nego što su Trgu promijenili ime i na njega instalirali onog oklopljenog nesretnika. Još i danas mi ga pogled izbjegava, kadgod dođem u Zagreb i na Trg.  ©copyright 2008 Zoran MatićČitam na Internetu kako raspravljaju o imenovanju nekog novog, bezimenog trga Trgom Republike, negdje u Novom Zagrebu. Kažu, malo je evropskih metropola koje neki trg nisu posvetile republici, a meni je nekako smiješno imenovati trg radi svijeta. Neki oprezni dužnosnici savjetuju da se trg nazove Trgom Republike Hrvatske, kako ne bi bilo nikakve zabune. A ljudi šute, i misle što im se ponudi. I eto još jedne potvrde deprimirajućih činjenica, da kod nas malo tko uči, zna i razmišlja, da smo iz bivše države ponijeli tek poneku od stvarno vrijednih stvari i hrpu zarđale krame, kao i da na našim prostorima svaki iskorak naprijed prati dugotrajno tapkanje u mjestu (a još si i sretan ako se tko ne izgubi ili slomi nogu). I zato, kad mi mudri Borgman čestita Dan Republike, ja znam da mi on time ne želi ni Jugoslaviju, ni Hrvatsku, ni EU; ni socijalizam, ni kapitalizam; ni Tita ni Tuđmana, nego samo prihvatljivu količinu slobode, umjereni napredak u okvirima zakona, i dozu zdravog razuma. Za sve nas. Prihvaćam od srca, i uzvraćam istom mjerom. Hvala, prijatelju. |
