Bespuća obijesne neozbiljnosti
|
Na početku, nekoliko uvodnih činjenica. Moja je mala obitelj prije nešto više od tri godine kupila svoj prvi stan. Prethodno smo nekoliko godina štedili u stambenoj štedionici, stekli pravo na kredit i nakon višemjesečnog traženja uspjeli pronaći zadovoljavajući kompromis između potreba i cijene. (Ne mogu da se s blagom nostalgijom ne sjetim kako nas je kvadrat u zgradi građenoj 1983. prije te tri godine koštao cca 920 EUR i kako smo to tada smatrali skupim – cijena istog kvadrata danas je cca 2200 EUR, ali to nije tema ovog posta. Što rekli ljudi: ne prodajem, samo se hvalim.) Iskoristili smo, dakle, državne poticaje na stambenu štednju (tada velikih 25%), a također i porezne olakšice zbog kupovine prvog stana, hvala državi – da ne ispadne da stalno grintam protiv vlasti. U porezne olakšice računa se i otplata stambenog kredita – koja, falatibože još traje, i trajat će. I to nas dovodi do teme današnje teme: prijave poreza. Supruga i ja standardno smo Poreznoj upravi poslali porezne prijave početkom godine, priloživši potvrdu o kamatama na stambeni kredit plaćenima u toku 2006. godine. Porezna se pak ovih dana oglasila dopisom koji vam prilažem:  U njoj, kako vidite, traže da priložimo kopije ugovora o stambenom kreditu, ugovora o kupnji stana i osobne iskaznice. Sad se i vi polagano dosjećate što mene u svemu piga: što je to novo u priči o tri godine staroj kupnji i kreditu, što Porezna uprava ne zna? Stan je kupljen, na njega je plaćen porez, kredit je podignut i redovno se otplaćuje – potvrdu o plaćenim anuitetima i kamatama posjeduju. Zašto im odjednom trebaju kopije starih ugovora? Evo razloga: Porezna je istu stvar tražila i prošle godine. I dobila. I godinu prije toga. I godinu prije, kad su ugovori potpisani – s tom razlikom da su tada arhivirali originale istih ugovora. Zašto im onda te kopije nisam poslao u veljači kad sam ispunjavao poreznu prijavu – pa baš zato što sam se blesavo nadao da se glupo umnažanje papira neće dogoditi i ove godine. Uzalud, naravno, jer jedna od očitijih uloga birokracije i jeste da ignoriranjem logike i potcjenjivanjem zdravog razume ponižava građane. Šalter je postao moderna verzija oltara i vi se morate barem jednom godišnje doći pokloniti musavim i arogantnim službenicima državne vlasti na isti način i sa istom svrhom kako ste u stara vremena morali pokazati servilnost ovozemaljskim eksponentima Boga svemogućeg. I što su rituali besmisleniji, to se božanstvo doima svetijim i uzvišenijim. Kopija osobne iskaznice? Koji to relevantni podatak Porezna uprava može iščitati iz kopije osobne iskaznice mene koji sam rođen i čitav život prijavljen na teritoriju RH? I kakvu sam već priložio u siječnju, kakvu sam uostalom prilagao svake godine do sada? Zašto ne kopiju domovnice? Zašto ne bi tražili kod javnog bilježnika ovjerene kopije, po cijeni od 48 kuna za stranicu? Bi li to bilo išta besmislenije? Poslasticu ostavljam za kraj: traže i izjavu, za suprugu i mene, da smo stan prije te tri godine kupili kao prvu nekretninu. Istu smo izjavu potpisivali i lani, i preklani, itd. Sva je prilika da ćemo je potpisivati dokle god budemo otplaćivali kredit – iako se činjenica da nam je kupljeni stan tada bio prva nekretnina protekom vremena neće i ne može promijeniti, štoviše, zabilježena im je u bazi podataka, jer smo temeljem te činjenice bili oslobođeni plaćanja poreza na promet nekretninama u punom iznosu. Na kraju, hipotetsko pitanje: kad biste kupili drugi ili treći stan, i lažno izjavili da vam je prvi - što mislite, bi li vas Porezna prokužila? Odgovor svi znamo – pa naravno da bi, jer to nije problem provjeriti – svi vaši podaci su u kompjutoru. Zašto onda državni aparat funkcionira kao urica kad se radi o našim dužnostima, a škripi i raspada se kad se radi o našim pravima? Osobno, mislim da debelo preplaćujemo nekog tko ne radi svoj posao. Hoće li ministar Primorac i ovu temu uvrstiti u školske programe o zaštiti potrošača? |
