Mosor2

BH Dani od 20.07.2007.

Ratni zločini: Ni 14 godina nakon pokolja u Han Ploči, Tulicama i Grahovcima niko nije odgovarao

Zločin gurnut ispod tepiha


Piše: Eldin Hadžović

Sud BiH je drugog februara 2007. potvrdio optužnicu protiv Zdravka Mihaljevića, koja ga tereti da je, kao komandant jedinice HVO-a, učestvovao u progonu, ubistvima i mučenju Bošnjaka na teritoriji općine Kiseljak. No, optužnica obuhvata samo osam ubistava, a na ovom prostoru je 76 osoba nestalo bez traga. Njihova će sudbina, kako sada stvari stoje, ostati nerasvijetljena. Dani donose ispovijest jednog od preživjelih i rekonstruiraju posljednja tri dana napada na ova kiseljačka sela

"Kad su pale Tulice, ostali smo samo mi u Han Ploči. Snage HVO-a su nas napale dva dana kasnije, 12. juna 1993. Tada sam imao 21 godinu i bio sam pripadnik Armije BiH. Han Ploču je branila jedinica u sastavu 12. brdske brigade koja je brojala oko stotinjak ljudi. U selu je bilo i dosta civila. Bili smo u okruženju, nije nam bilo spasa", počinje svoju priču Elvir K. Pristao ju je ispričati uz uvjet anonimnosti jer "više nikom ništa ne vjeruje". "Moja izjava postoji u tužiteljstvu, više puta sam je ponovio, ali sam u međuvremenu shvatio da mi to može donijeti više nevolja nego koristi", kaže Elvir. Njegova priča je fascinantna: uspio je izbjeći strijeljanje, a zatim i sigurnu smrt, nakon što je pretrčao preko dva minska polja. Niko mu kasnije neće vjerovati šta je preživio.

Koordinirani napad

Elvir priča: "Srbi su već bili uzeli Ilidžu i selo Buhotinu, koje je od nas udaljeno oko 500 metara. Sa svih drugih strana smo bili okruženi hrvatskim snagama. Organizirali smo noćne straže. Bilo nas je malo, nismo se mogli ni nadati nekim operacijama. Sjedili smo i čekali. Nismo imali nikakvih kontakata sa Armijom BiH."

Dok govori, Elvir u bilježnicu crta mapu terena. Han Ploča se nalazi na samoj tromeđi općina Visoko, Ilidža i Kiseljak. Kroz naselje prolazi asfaltni put, a na uzvisinama iznad su još četiri sela: Buhotina i Tulice prema Ilidži, te Grahovci i Brnjaci prema Kiseljaku.

Selo Tulice se vidi iz Han Ploče. Hrvati su ga zauzeli 12. juna. Kog su tu ubili, ubili su. Zarobljene su potrpali na kamione i putem kroz naše selo odveli prema Kiseljaku. Mi ih nismo dirali, čuvali smo liniju iznad sela. Toga dana, pred sami mrak, pada osam haubičkih granata sa četničke strane, ali se do jutra više ništa nije dešavalo. Ujutru je počelo - Srbi su napali sa svoje strane, a Hrvati su napali iz pravca brda Lepenice i sela Brnjaci. Napad je bio koordiniran: počelo je oko osam ujutru, i Hrvati i Srbi granatiraju istovremeno. Predvečer, oko sedam, vidim - vec je HVO ušao u Grahovce, koji su iznad nas i već su zapalili nekoliko kuća. Mi smo se povlačili, nismo se mogli braniti, bili smo naoružani lakim naoružanjem i jednim neispravnim minobacačem."

Snage Armije BiH, koje su bile zatočene u selu, već su bile razbijene i povlačile su se prema putu, opasno blizu položajima VRS-a. "Nije to bila neka veleodbrana, da budemo načisto", kaže Elvir. "Svako je gledao da spasi svoju glavu. Čekali smo noć da se probamo probiti kroz neprijateljske linije. Uspio sam se sa još jednim drugom skloniti u jednu vikendicu. U selu su ostali otac, mati i nepokretna nena. Nisam znao šta se dešava sa njima."

Tog dana je iz pravca Ilidže dovezen i tenk VRS-a, koji je s puta cijeli dan zasipao vatrom Han Ploču i Grahovce, bukvalno pružajući podršku HVO-u, koji je sa svoje strane već ušao u gornji dio sela, hapseći svakoga koga su zatekli. Veliki broj zarobljenih je prebačen kamionima u Kiseljak gdje ih je čekala Komisija za razmjene kojom je rukovodio Ivo Miro Jović, bivši član Predsjedništva BiH. "Iz vikendice u kojoj sam se krio gledao sam kako iz moje kuće odvode oca i mater. Mater su prvu uhapsili i odveli u Kiseljak, a tada su ušli u kuću gdje su bili otac, nena i nekoliko rođaka i komšija."

Elvir se skoro sedam dana uspješno krio, no, napokon je zarobljen. Doveden je pred svoju kuću gdje je najprije premlaćen. "Ispitivali su me gdje su nam pare, gdje mi je otac, gdje je oružje, ali to je ispitivanje bilo tek reda radi, čini mi se. U našem autu sam na sjedištu vidio očeve dokumente, sve mi je odmah bilo jasno. Znao sam da su ga ubili. Njegovo tijelo smo našli 1998. u grobnici u kojoj su bila još dva tijela."

Zločin bez kazne

Prema Elvirovom svjedočenju, dvojica bojovnika s maskama na glavama poveli su ga na strijeljanje. Vozili su se putem prema Kiseljaku u njegovom autu. Bilo je tek prošlo podne. Elvir priča: "Zaustavili su auto na jednom mjestu gdje su bile dvije kuce ili štale, tik uz put. Izveli su me iz auta. Jedan je pozadi čuvao stražu, a drugi mi je samo rekao da stanem uza zid. Dotad sam mislio da i mene vode na razmjenu, ali mi je tada postalo jasno da sam došao na kraj puta. Prislonio mi je pušku uz tijelo. Već sam vidio smrt pred očima, ni sam ne znam kako se sve desilo - čim mi je rekao da stanem uza zid, uspio sam ga udariti šakom u glavu. On je od udarca pao, a ja sam se dao u bijeg. Trčao sam toliko brzo da su mi vec nakon prvih pedeset metara spale patike s nogu. Čuo sam kako viču za mnom, a onda su zapucali. Čuo sam metke kako fijuču oko glave, vidio sam kako rove zemlju pod nogama, ali me ni jedan nije pogodio. Kao bez duše sam se dokopao nekog žbunja. Razmišljao sam - ako krenem asfaltom, vidjet će me, još je dan. Odlučio sam da okrenem na drugu stranu, prema Visokom, prema položajima koje je držala Armija BiH. Tek kad sam kasnije objašnjavao kuda sam prošao, niko mi nije vjerovao. Nisam ni znao da sam prošao kroz dva minska polja!"

No, nisu svi zarobljeni bili Elvirove sreće. Prema podacima Komisije za traženje nestalih BiH, na prostoru Han Ploče, Grahovaca i Tulica nestalo je ukupno 76 osoba. Amor Mašović, predsjednik te komisije, objašnjava: "U proteklih nekoliko godina smo na lokalitetu Han Ploče ekshumirali i identificirali 42 tijela. Trideset i četvero još uvijek vodimo kao nestale."

Svima jednako nepravde

Emina J. traži svoga djeda koji je nestao na prostoru iste općine. "Sramota je da još uvijek tijela nisu pronađena, ni 14 godina nakon zločina. Ali, još je veća sramota da za taj zločin niko nije odgovarao", kaže Emina. To je tačno. Dominik Ilijašević Como je bio optužen kao zapovjednik Maturica, jedinice koja je počinila ovaj stravični zločin na teritoriji Kiseljaka, ali je u posljednjem času oslobođen četiri tačke optužnice koje su ga teretile za Tulice i Grahovce. Oslobođen je i dijela optužnice koji ga je teretio za silovanje Bošnjakinja u Stupnom dolu.

Pred Sudom BiH se trenutno vodi postupak protiv Zdravka Mihaljevića, koji je optužen da je, kao "pripadnik II bojne brigade HVO-a Ban Josip Jelačić iz Kiseljaka i kao komandant jedinice HVO-a za posebne namjene Maturice, učestvovao i pomagao u progonu, ubistvima i mučenju bošnjačkog stanovništva na teritoriji općine Kiseljak". No, ni njega optužnica ne tereti za sva ubistva na području Han Ploče, već se navodi da je "optuženi 12. juna 1993. učestvovao u napadu i uništenju sela Tulice".

Optužnica dalje navodi da je optuženi, po zauzimanju sela, ubio jednu osobu, da je nakon zauzimanja sela naredio razdvajanje muškaraca od žena, te da je sa još nekoliko vojnika naredio grupi od više od 30 muškaraca da krenu u pravcu mjesnog groblja, gdje je ubio još sedam osoba. U Tužiteljstvu BiH su nam potvrdili da postoji još jedan predmet, ali da u cilju istrage ne mogu pružiti više informacija. "Provodi se istraga protiv više osoba. Problem je u tome što nam je većina njih nedostupna. Mi radimo, ne sjedimo skrštenih ruku. Jeste prošlo 14 godina, ali ima predmeta koji i duže čekaju, svima je jednako", zvanično je, na upit Dana, saopćeno iz Tužiteljstva BiH.

Sve žrtve zločina koje cekaju na pravdu, dobile su podjednaku porciju nepravde. U javnosti se odavno spekulira sa imenima još dvojice bojovnika koji bi mogli biti odgovorni za zločine u Kiseljaku - Erminom Čurtićem i Miroslavom Anićem Firgom. Potonji se, prema dostupnim informacijama, krije u Splitu. Tačnije, slobodno se kreće.