U dugom bijelom holu, pa na mala vrata
 Poznate mi kažu: "faco!" I: "baš si pravi". I još: "onaj moj to ne bi ni u ludilu, ni da ga molim." Jedan rođak mi je, nekako u neprilici, rekao: "ne znan bi li ja to moga, ja sam nekako više tradicionalnih nazora." A bez veze - radi se o tome da sam prisustvovao porodu vlastitog djeteta u svojstvu pratioca. Odnedavno je i splitsko rodilište uvelo tu mogućnost - za supružnike, ali i mame, sestre i druge bližnje buduće mame. Ukoliko želite u rađaoni nazočiti porodu trebate samo skupa s vašom trudnicom odslušati dvotjedni tečaj u organizaciji splitskog KBC "Firule" po cijeni od 400 kn. Lako je zamisliti korist od tate na porodu. Time dobiva aktivniju ulogu u dolasku djeteta na svijet, prima nove odgovornosti i zasluge i stiče bolji uvid, što ga još više povezuje sa majkom i djetetom. Može pomoći i u satima koji prethode porodu - tada su rodilje uglavnom prepuštene same sebi - tek povremeno ih netko obiđe. A dobro dođe i ako rodilja poželi nekoga ugristi ili zviznuti. Doduše, dolje kod nas postoji i stanovita računica: zato što je splitska neonatologija potkapacitirana, barem dok se ne dovrši nova zgrada rodilišta, rodilje u pratnji, ukoliko je ikako moguće, u rađaoni dobivaju bolje/nove boksove - investicija u tečaj doživljava se kao neformalna rezervacija. Kako bilo, tečajevi su dobro posjećeni, mjesečno ih završi više od stotinu parova, što valjda znači da se nešto mijenja i u tradicionalnim nazorima Dalmoša. Česta je komična percepcija trudnice koja na stolu junački tiska - dok se medicinska ekipa bavi onesviještenim tatom. Izgleda da u stvarnosti baš i nije tako - u ovo godinu i nešto više otkako je program startao ni jednom tati nije pozlilo - liječnici kažu da je glavni problem s njima što u rađaoni pokušavaju preuzeti kontrolu. A kakvi su moji dojmovi s poroda? Pa, drago mi je što sam bio, iako to nije bilo na moju inicijativu. Poslužio sam svrsi i naučio nešto novo. Neću tvrditi da mi je to iskustvo promijenilo život. Neću ulaziti u poetska pretjerivanja poput nekih euforičnih tata. "Za tako nešto trebalo bi ipak imati dušu", poentira moja prija Maja, što je troje donijela na svijet. Ali, ona me ipak zajebaje.  |
