12.01.2007., petak

Iz Haaga (1)


Kako naši "informativni" mediji nisu skloni pratiti nepodobne dijelove haaških suđenja, otvaram mali prozor u hercegovačke logore HVO.







DEN HAAG, 27.11.2006: U nastavku suđenja šestorici bivših čelnika Herceg Bosne svjedoči Hasan Hasić iz Domljanovića kod Čapljine, bivši zatvorenik logora Gabela i otac tri kćerke od kojih je samo jedna preživjela 13. juli 1993. godine kada su počeli sukobi između HVO i Armije BiH na Dubravskom platou između Stoca, Čapljine i Mostara.

U predvečerje 13. jula 1993. godine Hasić je ispred svoje kuće u Domljanovićima posljednji put pogledom ispratio svoje tri kćerke koje su se zagrljene kretale cestom zajedno sa majkom, koja je u naručju nosila šestomjesečnu unuku. U jednom momentu, kako je opisao svjedok, iz pravca obližnje kuće u kojoj su bili smješteni vojnici HVO začuli su se pucnji iz oružja sa prigušivačima, a odmah nakon toga i povici u pomoć. Kada je dotrčao do kćerki najstarija Sanela je već bila mrtva. Mlađa Dženita mu je izdahnula na rukama, dok je dvanestogodišnja Tanija bila ranjena u koljeno. U momentu kada se to dogodilo u Domljanovićima, tvrdi svjedok, nije bilo oružanih sukoba. Borbe su se odvijale desetak kilometara dalje, u selu Gubavica. Jedni naoružani u mjestu bili su vojnici HVO.

Svjedok je opisao kako je sutradan sa komšijom Rafom otišao u Čapljinu da nabavi sanduke za poginile kćerke. Međutim, tamo su ga uhapsili pripadnici HVO i istog dana sproveli u logor u Gabeli. Na molbu da ga puste kako bi sahranio kćerke rečeno mu je da i "Hrvati ginu" te da on mora u Gabelu a da će se za "kćerke pobrinuti komšija Rafo".

Hasan Hasić je u hangaru broj dva u Gabeli sa još oko 500 do 700 Muslimana iz okoline Čapljine, Stoca i Mostara bio zatvoren pedeset dana. Tokom tog perioda, jedan hljeb, kako je rekao "težak ni kilo", dijeljen je na 17 ljudi, a kada je HVO gubio linije na frontu hrane nije bilo ni po tri dana. Čuvari Gabele su često s oružjem upadali u hangare i plašili zatvorenike pucanjem iznad njihovih glava. Neke od zatvorenika su izvodili i prebijali. Posebno okrutan bio je upravnik Boško Previšić koji je zatvorenicima govorio kako su "nepismene balije i neljudi" i kako bi volio da ih "sve zatrpa" u obižnju uvalu.

Hasan Hasić je osim dvije kćerke u julu 1993. godine izgubio i majku koja je poginula od granate, te dvojicu rođaka koji su podlegli tokom zatočeništva u Gabeli.

U unakrsnom ispitivanju odbrana je dokazivala da su 13. jula 1993. godine pripadnici Armije BiH napali komandu HVO u Domljanovićima te da svjedok nije mogao samo "na osnovu zvuka" zaključiti iz kojeg pravca su ispaljeni hici koji su usmrtili njegove dvije kćerke. Pitanja o vremenu koje je svjedok proveo u Gabeli nije bilo.



DEN HAAG, 05.12.2006. Na suđenju bivšim čelnicima Herceg Bosne svjedočio bivši logoraš koji je u Dretelju, Gabeli i Heliodromu bio zatočen 236 dana. Zatočeništvo u ovim logorima, od početka avgusta 1993. do kraja marta 1994. godine, svjedok opisuje kao "tiho ubijanje".

"Bilo je to, časni sude, tiho ubijanje." Tim riječima je svjedok optužbe pod pseudonimom "CM" opisao 236 dana provedenih u logorima Dretelj, Gabela i Heliodrom. Uhapšen je početkom avgusta 1993. godine iako je imao samo sedamnaest godina. Pored njega u logorima je bilo još maloljetnika koji su, tvrdi, bili tretirani na isti način kao i ostali zatvorenici.

Svjedok je naveo da su pripadnici HVO početkom jula 1993. godine u Plješevičkoj gredi, kraj Stoca, pohapsili sve muškarce muslimanske nacionalnosti u dobi od 15 do 70 godina. Vidio je kako su snage HVO nedugo nakon prvog talasa hapšenja muškaraca iz sela protjerali i žene, djecu i starce. Nakon mjesec dana skrivanja, početkom avgusta '93 predao se pripadnicima HVO koji su ga odveli u zgradu bolnice "Koštana" u Stocu gdje je zajedno sa ostalim zatvorenicima fizički zlostavljan. Naveo je da su tom prilikom od posljedica zadobijenih batina umrle dvije osobe. Iz Stoca je par dana kasnije premješten u Dretelj, a potom u Gabelu i Heliodrom.

Opisujući uslove u Dretelju svjedok je naveo da je u prostoriji u kojoj je bio zatočen bilo toliko malo mjesta da su noću svi morali ležati na bokovima. Spavali su na betonskim podovima, a duže vrijeme dobijali su samo jedan obrok dnevno. Za objedovanje su imali samo 17 sekundi. Za 48 dana koliko je bio zatočen u Dretelju zatvorenici su okupani samo jedanput i to iz vatrogasnog šmrka tako da je sve više ličilo na šalu. Mnogi su, kako je opisao, bili toliko oslabili da su od mlazeva padali po pisti na kojoj se to događalo.

Tokom zatočeništva u sva tri logora nikada nije prošao liječnički pregled a u stacionar su, kako je rekao, išli samo oni koji su već umirali, najčešće od posljedica premlaćivanja. Tokom zatočeništva svjedok je izgubio 31 kilogram. Oslobođen je 22. marta 1994. godine.

Tokom unakrsnog ispitivanja Senka Nožica, braniteljica optuženog Brune Stojića, je ukazivala na naređenja i prijedloge mjera koje su trebale poboljšati uslove u logorima iako se to u realnosti nije osjetilo. Vesna Alaburić, zastupnica optuženog Milivoja Petkovića je dokazivala da je po tadašnjim propisima Herceg Bosne svjedok spadao u kategoriju vojnih obveznika jer je bio stariji od petnaest godina. Starosna dob vojnih obveznika je, kako tvrdi odbrana, na isti način bila regulisana i propisima RBiH.

Suđenje optuženima nastavlja se izvođenjem novih svjedoka optužbe.



DEN HAAG, 11.12.2006. Novi svjedok optužbe iz sela Borojevići kod Stoca na suđenju bivšim čelnicima Herceg Bosne opisuje metode mučenja zatvorenika u logoru Gabela u kojem je bio zatočen od 2. oktobra do 15. decembra 1993. godine.

Gašenje cigareta na tijelima zatvorenika, odvođenje na prve borbene linije, premlaćivanje i iscrpljivanje glađu do smrti bile su samo neke od metoda kojima su se služili stražari i uprava u logoru Gabela, opisuje novi svjedok optužbe u nastavku suđenja bivšim čelnicima Herceg Bosne. On je pod zaštitnim mjerama opisao je kako ga je izvjesni Marinko Marić u istražnom odjeljenju ovog logora tukao čime je stigao i da mu je glavu šutirao poput fudbalske lopte.

Svjedok je prvi talas hapšenja vojno sposobnih muškaraca u Borojevićima kod Stoca početkom jula 1993. godine izbjegao skrivajući se s omanjom grupom nenaoružanih civila u šumi. Bojovnici HVO su ih uhapsili 25. septembra i odveli u bolnicu "Koštana" u Stocu gdje je svjedok bio izložen uvredama i teškim fizičkim zlostavljanjima. U logor Gabela premješten je 2. oktobra.

Samog dolaska u Gabelu se ne sjeća jer je usljed premlaćivanja bio u nesvjesnom stanju. Oko mjesec dana je, tvrdi, bio "u potpunom bunilu i skoro nepokretan." Opisao je da hrane skoro i nije bilo i da su neki zatvorenici zbog nedostatka vode pili vlastitu mokraću. Upravnik logora Boško Previšić jednom je prilikom zatvoreniku koji je pokušao sakriti komad hljeba pucao u glavu i ubio ga.

Svjedok je također opisao da su zatvorenici vrlo često odvođeni na prisilni rad na privatna imanja i prve borbene linije. Neki od njih se nikada nisu vratili. Oni koji bi ostajali u krugu logora tjerani su da golim rukama čupaju takozvanu "morsku draču, travu koja na svojim stabljikama ima mnogo trnja tako da su nakon nekog vremena mnogi na rukama imali žive rane.

Svjedok je 15. decembra prebačen na Heliodrom. Ovaj logor je, kako opisuje, u poređenju s Gabelom bio "poput hotela."

Suđenje se nastavlja sutra unakrsnim ispitivanjem svjedoka.




DEN HAAG, 14.12.2006. Svjedok tužilaštva Sejfo Kaimović tvrdi da su zapovjednik logora u Gabeli Boško Previšić i njegov zamjenik Nikola Andrun bili jako dobro upoznati sa zlostavljanjima zatočenika. Previšić je, smatra svjedok, bio alfa i omega logora Gabela.

Boško Previšić, zvani "Boko" bio je "alfa i omega" logora Gabela, izjavio je na suđenju bivšim čelnicima Herceg Bosne svjedok tužilaštva Sejfo Kaimović, imam iz Rečice kod Domanovića. Previšić je bio zapovjednik logora i, kako ga je opisao svjedok, "među prvima u grubostima" prema zatočenicima koji su zlostavljani na različite načine.

Previšić i njegov zamjenik Nikola Andrun su bili upoznati sa svim dešavanjima u logoru, tvrdi Kaimović. Previšić je skoro svakog jutra dolazio u hangar u kojem je svjedok bio zatočen kako bi održao neki govor, obično uvredljiv i ponižavajući, ili pak sproveo raciju i oduzeo zatočenicima skrivene cigarete i komadiće hljeba.

Kaimović je pomenuo nekoliko slučajeva odvođenja zatvorenika iz hangara u Gabeli za koje se kasnije ustanovilo da su ubijeni i opisao je metode mučenja kojima su se pojedini čuvari služili. Posebno okrutan, navodi Kaimović, je bio izvjesni Marko koji je zatvorenike tjerao da legnu potrbuške s nosem na podu i prijetio da će pucati ukoliko se pomaknu. Drugi, kojeg su zvali Konjičanin, bi najprije uradio "nešto zločesto" pa bi onda sve u hangaru glasno pitao "je li pošteno". Nakon toga svi bi uglas morali odgovoriti: "pošteno". Svjedok je naveo i primjer čuvara koji je prisiljavao zatočenike da legnu na beton i pretvaraju se da plivaju, što je bilo posebno mučno i ponižavajuće jer su u pitanju bili uglavnom stariji ljudi.

Kaimović je u Gabeli bio zatočen od sredine jula do kraja septembra 1993. godine. Uhapšen je prilikom zaustavljanja humanitarnog konvoja "Merhameta". Najsvjetliji trenutak njegovg zatočeništva, kako je opisao, bila je posjete hrvatskog brigadira Luke Džanke koji je, po obilasku hangara, Previšiću stavio do znanja da će jednog dana odgovarati za loše uslove u logoru. Nakon odlaska ovog visokog oficira HV vrata hangara su češće otvarana tako da su zatvorenici imali malo više zraka. Po izlasku iz logora, HVO mu nije dozvolilo da ostane u BiH pa je neko vrijeme boravio u Hrvatskoj.

Protiv Boška Previšića u BiH je pokrenut krivični postupak i on se trenutno nalazi u bjekstvu. Njegov zamjenik Nikola Andrun odlukom Državnog suda u Sarajevu je upravo danas osuđen na 13 godina zatvora za zločine počinjene nad civilima u Gabeli 1993. godine.

Pred kraj današnje rasprave počelo je unakrsno ispitivanje svjedoka Sejfe Kaimovića.




DEN HAAG, 15.12.2006. Odbrana šestorice bivših čelnika Herceg Bosne tvrdi da je svjedok optužbe Sejfo Kaimović u ljeto 1993. godine uhapšen zbog sumnji da je umiješan u šverc oružjem humanitarnim konvojima za Armiju BiH. Prema odbrani, lanac komandovanja u Herceg Bosni nije funkcionisao iz "jednostavnog" razloga - jer Hercegovci "ne slušaju ni Papu".

Tokom unakrsnog ispitivanja Sejfe Kaimovića, imama iz Rečice kod Domanovića, odbrana šestorice bivših čelnika Herceg Bosne je tvrdila da je svjedok kao službenik Merhameta bio "možda i nesvjesno" umiješan u šverc oružjem humanitarnim konvojima u ljeto 1993. godine te da je zbog takvih sumnji i uhapšen.

Kaimović je to negirao rekavši da se u konvoju iz kojeg je on izveden i uhapšen od strane pripadnika HVO prevozilo isključivo brašno i lijekovi. Pokazane fotografije naoružanja zaplijenjenog u jednom od takvih konvoja prokomentarisao je riječima kako su to za njega "španska sela" ali je dodao da u svakom slučaju ne opravdava miješanje Merhameta u takve stvari ukoliko su se one zaista dešavale.

Optuženi Slobodan Praljak je ukazivao na činjenicu da su rat i promjene društvenog uređenja u vrijeme sukoba Armije BiH i HVO predstavljali idealnu klimu za razne grupice ljudi koji su se ravnale po "moralno smanjenim prosudbama", kao i na "nemoć zapovjednog lanca" da ih kontroliše. Praljak je svjedoka podsjetio na 1968. godinu kada su po Papinom dekretu o župama franjevci trebali napustiti osam hercegovačkih župa i prepusti ih na upravljanje dijecezenskom svećenstvu. Narod u ovim župama se tada usprotivio tako što su zazidali vrata župnih crkvi. Kakvu bio efektivnu kontrolu, upitao se Praljak u sudnici, bilo ko mogao imati nad hercegovačkom populacijom koja ne sluša ni odluku Svetog oca Pape?

Nakon što se Praljak sa svjedokom upustio u raspravu o tumačenju Kur'ana i istorije Bosne i Hecegovine suci su ga opomenuli da bi za njega bilo bolje da ubuduće manje vremena troši na istoriju i geografiju a više na ispitivanje svjedoka o činjenicama koje je naveo tokom svog svjedočenja.

Vesna Alaburić, braniteljica Milivoja Petkovića, je dokazivala ranije već postavljene teze odbrane da su pripadnici HVO muslimanske nacionalnosti u ljeto 1993. godine sarađivali sa Armijom BiH i predstavljali "svojevrsnog trojanskog konja u hrvatskim redovima".

Advokati odbrane za ovog svjedoka nisu imali pitanja o uslovima smještaja logoraša u Gabeli, o čemu je svjedok najviše govorio u glavnom ispitivanju.

Suđenje šestorici bivših čelnika Herceg Bosne biće nastavljano u januaru naredne godine nakon trosedmične pauze u radu Tribunala.

- 10:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2021 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.


mosorov blog-brojač

blog counter
seedbox vpn norway

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.