Driving in your car
 Vozeći juče gradom Splitom, ništa ne sluteći, opazih na dva strateška mjesta svježe grafite: „HDZ ruši kuće, a mi ćemo na izborima njega.“ „Svi smo mi Vir, Milna, Rogoznica.“ OK, OK, znam što ćete mi reći – neš' ti novosti u tome – Splićani sigurno žive udobnim i bezbrižnim, ali dosadnim životom obilja kad svako malo požele biti netko drugi. Nedavno su htjeli biti Norac, koliko juče Gotovina, a danas se već poistovjećuju s bespravnim graditeljima. Sutra će se možda solidarizirati s kojim liječnikom uhvaćenim u primanju mita, dilerom droge, ili silovateljem. Duševan je naš svijet, golubijeg srca, milo ti dođe kako se uvijek stave na stranu slabijega, sažale nad posrnulima - ubojicama, palikućama, ratnim zločincima, kriminalcima. Toliko su nesebični i velika duha da im ni ne smeta što su ti isti do juče ubijali i protjerivali njihove susjede, prisvajali i uništavali tuđe stanove i kuće, za čije obnavljanje i povrat danas svi plaćamo, što pljačkaju i krčme zajedničku imovinu i što na ovoliku dobrotu očito ne uzvraćaju odgovarajućom zahvalnošću. Ovaj altruizam jači je čak i od osjećaja domoljublja, tradicionalno snažnog kod južnih Hrvata – kršćanski nudeći drugi obraz, spremni su zažmiriti i na opću korumpiranost, nagrđivanje, devastaciju i rasprodaju svoje domovine. Bit će nepravedno ako ovolika plemenitost ostane nezapažena. Ali ima pravde, dat će Bog, ekskluzivno, i naš plemeniti čovjek dobit će još na ovom svijetu zasluženu nagradu. |
