Ono, počnem pisat post, napišem do pol i onda odustanem od sveg. K vragu.

SOUNDTRACK: Placebo --- This Picture
(u mnogočemu prekrasna pjesma i pjesma koju će mi uvijek bit drago čut)


Iz nekog razloga mi je počelo štekat slovo 'u' na tipkovnici.

Recite mi, je li ok ako vam se neki ljudi naprosto gade? Ono, u smislu da ne mrzite te ljudi, ali ih iz nekog razloga organski ne možete smislit i najveći pakao vam je što ste osuđeni bit svakodnevno u blizini te osobe? Osjećate li se ikada tako prema nekome i želite li da se itko osjeća tako prema nekome?

Jer meni više ništa nije jasno.

I ova šugava kiša i ovo šugavo hladno vrijeme... Gdje je nestalo ljeto? Zašto svako ljeto sve brže i brže prođe?
Ja se želim odmorit, k vragu. Tako sam umorna da bih sad rado išla spavat, ali ne mogu jer moram učit povijest. Ali, sve može pričekat. Napisat ću ovaj post i otić ću spavat.

Ovo vrijeme me čini depresivnom. Iz nekog razloga bih samo legla u krevet, zamotala se u deku i plakala. Iako nemam nekog razloga za plakat i nemam razloga bit depresivna, ja to jesam. Kažu da se depresije ne možeš riješit i da je ona tu, ničim izazvana. Jesam li ja u depresiji, unatoč tome što nemam razloga biti? Je, stari razlozi su još uvijek tu i proganjat će me dok sam živa, ali zbilja... zašto?

Nedostaje mi netko. Nedostaje mi toliko da me boli.

Možda i to ima veze s mojim raspoloženjem. Umorna sam. Jako sam umorna. A nikako se odmorit. Po cijeli dan u školi, popodne provodim tim što se trudim napravit nešto za školu. U 9 sati sam mrtva i idem spavat. Subotom ne radim ništa, ali opet odem navečer van. Dođem u 4-5 ujutro kući, spavam do 8 ili 9. I nedjelja ode na spavanje ili na učenje. Ali opet... nemam niti jednog cijelog dana za izležavanje. A gamad, ove godine nam nisu mogli stavit praznike u 11. mjesecu, jel?!

Iako se trenutno liječim od alkoholizma (ha ha ha), imam želju da se jednu subotu vani ubijem. Al ono, baš ubijem. Sa svim popratnim pojavama, kao što su čudne poruke i pozivi određenim osobama, grljakanje i ljubakanje svih koji se nađu u mojoj blizini i, naravno, rigolet. I umiranje nedjeljom. Hehe, i znam da ću požalit iste sekunde, jer mi trovanje alkoholom uvijek teško pada, ali opet... Konobar! Karlovačko, molim!

Želim... ne znam... želim da petak (sutra) što prije prođe. Želim subotu. Želim ga vidjet i zagrlit ga.

Budući da nemam što radit na ovo kišno subotnje jutro (ok, već je podne, al svejedno), a i nisam vam se dugo javila, odlučih napisati post.

SOUNDTRACK: Natasha Bedingfield (ne znam zake, paše mi)


Nismo krepali u srijedu. Nekak sam razočarana, toliki medijski hype oko toga, a oni pustili protone samo u jednom smjeru... pa će ih tako puštat nekoliko dana pa će ih zaustavit i pustit u drugom smjeru. I ak sve bude super, sve 5, tek za mjesec dana možemo očekivat prve sudare. Ako i tad.

Neki su išli tako daleko da su delali kojekakve fešte i pijanke, jel, da se napiju taj zadnji dan na zemlji, i koliko god to privlačno bilo, ja sam samo rekla nekim osobama da ih volim. Iako zapravo nisam ni vjerovala da ćemo svi umrijet, ali opet je lijepo kad nekom kažeš da ga voliš.

Malo sam ljuta. Cijeli tjedan je bilo tako lijepo vrijeme (vruće, ali lijepo i suho!) i onda danas... nebo se otvorilo :(
Zašto baš danas? Dal nije moglo pričekat još jedan dan? Icrpila me škola totalno, nisam imala snage ni do trgovine otić, i još vožnja i nisam imala prilike uživat u tom lijepom vremenu i onda kad stigne subota kad se mogu prepustit i uživat koliko god mogu ono mora padat kiša. I pada... bez prestanka.

Sad čekam da bude ručak gotov... i razmišljam si da li da idem čitat Kafkinu Preobrazbu ili ću samo buljit u prazno i ne radit niš? Mislim ono, stave nam dvije lektire za idući tjedan... a da mi se čitat, nemate pojma koliko, pogotovo sad kad imam stvarno drugih stvari na pameti i kad se ne mogu na ništa koncentrirat niti da to hoću.

Znate, zaključila sam da sam trenutno općenito zadovoljna svojim životom. Da, i dalje mrzim neke ljude oko sebe, i dalje želim što prije otić odavde, ali ipak sam pronašla način da si još ovu jednu godinu koju sam tu učinim ugodnijom. Ne želim se svađat i raspravljat s nikim iako me užasno svrbi jezik, pa to najčešće promumljam sebi u bradu ili kažem u sebi. Nitko to ne zavrjeđuje.

A i boli me qrac. Zamislite što se čovjeku može desit i kako se ljudi mijenjaju:

Ima jedan dečec koji ide sa mnom u razred. Išao je sa mnom u školu od 1. razreda osnovne škole i sada idemo u isti razred u srednjoj. I iako nikad nisam bila nešto super bliska s njim, smatrala sam ga svojim prijateljem i uvijek je bilo super zajebavat se s njim i onda kad ga za vrijeme praznika prvi put vidim nakon nekoliko tjedana i dođem i zagrlim ga, uvijek bi me zagrlio natrag...
A danas... danas me boli qrac. Proteklih godinu dana jako se promijenio. Uzdigao se, iz nekog razloga je zaključio da je bolji od nas nekolicine i općenito nas ignorira, vrijeđa i slično. Jučer u školi, on je jedan od rijetkih koji je napisao projekt za biologiju (ja naravno nisam) i ja mu kažem da neka malo razvlači dok bude objašnjavao projekt. A on okrene glavu od mene i kaže ''Boli te qrac.'' I zabolilo me, samo ne qrac, jer tog nemam, ali opet... Netko koga već 10 godina poznam, netko s kim sam ležala u rodilištu samo nekoliko krevetaca dalje (jer mu je rođendan samo dan prije mog), tako jednog dana zaključi da je bolji od tebe i da si ispod njegovog ranga. I zaboli te... qrac.
I ne radi to samo meni. Pričam s jednim prijateljem jučer koji se često nalazi s tim dečecom na nogometu. Govori mi kako je dečecu sramota izabrat ove malo manje popularne dečke u svoju ekipu, nego bira samo one mahere s autima, parama i koji su općenito popularniji među curama. A on sam... Pa, recimo da je on takva osoba da će uvijek prokomentirat kad god je netko s nekim, makar brijao ili hodaju, on uvijek mora dat svoj komentar na to. Tako sam, prije možda dvije godine, i sjećam se tog jasno, jednom skroz popizdila jer je nekom tako srao da kako može bit s tom i tom osobom, bla bla bla, i izderala se na njega: ''Daj, što sereš, kad si ti zadnji put bio s curom?''. Naglo je ušutio. Jer NIJE bio s curom. Ni danas nema curu. Jednostavno ga ne tangiraju.
I jednom prilikom sam ga ošamarila. Jako me naljutio jer je počeo okolo pričat jednom dečkiću da se on meni sviđa i da bi ja rad bila s njim (s tim dečkićom). I koliko god meni taj dečkić bio super prijatelj i koliko god sam ja voljela provodit vrijeme s njim i ne bih se bunila da smo skupa, bio je jedan problemčić, a to je da sam nekoliko mjeseci ranije brijala s njegovim najfrendom i nisam htjela ispast d bič i rekla sam dečkiću da me ne zanima. I zato jer je ovaj idiot govorio svašta, ja sam povrijedila dečkića i ostala bez prijatelja. I zato sam ga ošamarila.
Ah, možda i zaslužila da me boli qrac.
I još jedna scena, i ostavljam se te budale jer mi se ne da više pisat o njemu na ovom blogu, jest da smo jedan dan pred kraj praznika, ja, frend i frendica sjedili u kafiću, a taj dečec i njegov brat su sjedili nekoliko stolova dalje. I odlaze oni i do izlaza moraju proći pored našeg stola. I brat, s kojim u životu nisam bila u nekom ozbiljnom razgovoru i upoznala sam ga viđajući ga vani vikendom, prođe i lijepo pozdravi, kaže bok i sve... a dečec? Prođe kao da nas ne pozna, ubi Bože da smo išli/idemo svi s njim u školu.

Jbt, pa što tako može promijenit ljude?

I zato mi ovaj razred neće nedostajat. Možda nekoliko ljudi, i to vrlo malo.

Trebat će sredit notke, obrve, kosu, sve... za večeras. I znate ono kak sam na početku bila skroz sumnjičava u vezi Frajera? Sad mi je tako lijepo s njim da ga ne bih mijenjala ni za Zacharya Quinta. Iskreno =)

Uživajte mi :)

iz nekog razloga mi se sad piše post...

SOUNDTRACK: The Kooks --- Naive
(na repeat, jer sam se nekako zaželila te pjesme...)



Mrzim školu, tko je izmisli, uf!!!!!

Zapravo i ne. Nekako mi ova 3 dana nisu loše sjeli, zapravo sam čist flegma što se tiče sveg... dobro, možda ne potpuno... Onak, kad me kolegica iz klupe tražila da se svađam za našu 2. klupu (jer se, kako kaže, ja znam svađat), ja sam rekla da mi se ne da baš raspravljat. A onak, opet, već mi se zgadio razred u cjelini i neki ljudi u njemu i već sam to prokomentirala s nekima. Cigaret pod velikim odmorom uopće ne zvuči kao loša ideja, samo da ne pokušavam prestat budući da mi dragi ne zna da ih konzumiram, a nekak mu ne bi htjela lagat o tome. Jonak mi je gotova kutija.

Što se tiče predmeta, a i profesora, nekih komentara baš i nemam.

Reć ću samo da mi je skroz bzvz da se profka iz filozofije postavila kao da je filozofija jedini predmet koji trebamo učit. Takve profesore ne volim, a i nemam baš neke volje (a ni vremena) naštrebat knjigu od 450 stranica kad mi filozofija jonak neće trebat na faxu.

Što se tiče faxa, draga majka mi je rekla da se obratim profkama iz fizike i matematike da mi malo izađu ususret što se tiče priprema za fax. Ne znam kak će to ispast, al eto... zatim je komentirala kako bi si ipak mogla uzet nešto za rezervu (čitaj: da nisam dovoljno pametna da upadnem na fiziku), onda sam joj ja rekla da ak ima dost para i živaca za pobirat dokumentaciju za 2 faxa, onda ću probat još nešto na filozofskom.

Sretna sam i zadovoljna jer nam geografiju opet predaje sexy profesor... sačuvala sam bilježnicu sa srcadima samo za njega =P (mislim da problema sa učenjem geografije ove godine neće bit... mislim, nije nikad ni bilo, ali ne bi bilo kul osramotit se pred njegovim savršenstvom)

Ljuta sam jer zbog škole i kojekakvih obaveza zanemarujem US Open. Al dobro, gledat ću kad bude finale, valjda ću stić, mislim ono, koja je šansa da Nadal ne bude igrao u finalu?

Danas odem u trgovinu jer mi trebaju još neke bilježnice (zapravo mi ne trebaju, al sam ja sebe uvjerila da mi trebaju za to i to) i špice za tehničku i na pola puta se sjetim da nisam ponijela pare... pa se vraćaj kući. I dobro, kupim ja to sve, sve super, sve 5, kad krenem kući i sjetim se da sam zaboravila uzet bilježnicu za lektiru (jer ove bilježnice koje sam kupila NISU za lektiru =P), al mi se nije dalo vraćat natrag u trgovinu. A stignem, Proust će se još načekat prije nego ja počnem čitat.

Dobili smo na uvid rezultate nacionalnih danas, i mogu reć da sam u svakom predmetu (osim izbornom) rasturila državni prosjek za 20ak % i da se što se Hrvatskog jezika tiče nalazim u 5% najboljih učenika u Hrvatskoj. *uživa u vašem pljesku*

Frajer mi je položio vozački danas. I hepi smo zbog tog, i ja i on, jer to znači da više nismo ovisni o prijevozu nego ćemo se moć vidit kad god to poželimo. Tj, kad ja ne budem morala štrebat filozofiju.

I to je to, sad se idem posvetit Samuelu, mislim da bi već bilo i vrijeme... Cijelo ljeto se nisam družila s njim =(