Ono, počnem pisat post, napišem do pol i onda odustanem od sveg. K vragu.

SOUNDTRACK: Placebo --- This Picture
(u mnogočemu prekrasna pjesma i pjesma koju će mi uvijek bit drago čut)


Iz nekog razloga mi je počelo štekat slovo 'u' na tipkovnici.

Recite mi, je li ok ako vam se neki ljudi naprosto gade? Ono, u smislu da ne mrzite te ljudi, ali ih iz nekog razloga organski ne možete smislit i najveći pakao vam je što ste osuđeni bit svakodnevno u blizini te osobe? Osjećate li se ikada tako prema nekome i želite li da se itko osjeća tako prema nekome?

Jer meni više ništa nije jasno.

I ova šugava kiša i ovo šugavo hladno vrijeme... Gdje je nestalo ljeto? Zašto svako ljeto sve brže i brže prođe?
Ja se želim odmorit, k vragu. Tako sam umorna da bih sad rado išla spavat, ali ne mogu jer moram učit povijest. Ali, sve može pričekat. Napisat ću ovaj post i otić ću spavat.

Ovo vrijeme me čini depresivnom. Iz nekog razloga bih samo legla u krevet, zamotala se u deku i plakala. Iako nemam nekog razloga za plakat i nemam razloga bit depresivna, ja to jesam. Kažu da se depresije ne možeš riješit i da je ona tu, ničim izazvana. Jesam li ja u depresiji, unatoč tome što nemam razloga biti? Je, stari razlozi su još uvijek tu i proganjat će me dok sam živa, ali zbilja... zašto?

Nedostaje mi netko. Nedostaje mi toliko da me boli.

Možda i to ima veze s mojim raspoloženjem. Umorna sam. Jako sam umorna. A nikako se odmorit. Po cijeli dan u školi, popodne provodim tim što se trudim napravit nešto za školu. U 9 sati sam mrtva i idem spavat. Subotom ne radim ništa, ali opet odem navečer van. Dođem u 4-5 ujutro kući, spavam do 8 ili 9. I nedjelja ode na spavanje ili na učenje. Ali opet... nemam niti jednog cijelog dana za izležavanje. A gamad, ove godine nam nisu mogli stavit praznike u 11. mjesecu, jel?!

Iako se trenutno liječim od alkoholizma (ha ha ha), imam želju da se jednu subotu vani ubijem. Al ono, baš ubijem. Sa svim popratnim pojavama, kao što su čudne poruke i pozivi određenim osobama, grljakanje i ljubakanje svih koji se nađu u mojoj blizini i, naravno, rigolet. I umiranje nedjeljom. Hehe, i znam da ću požalit iste sekunde, jer mi trovanje alkoholom uvijek teško pada, ali opet... Konobar! Karlovačko, molim!

Želim... ne znam... želim da petak (sutra) što prije prođe. Želim subotu. Želim ga vidjet i zagrlit ga.