Morton1905
25.10.2014., subota
Uhvaćen morski pas. 13. svibnja 1937.
|
1937 Priroda godina XXVII. Broj 6 3138 T Uhvaćen morski pas. 13. svibnja 1937. predvečer uhvatio je Mate Jakovčić sa svojim ribarima u blizini Bakra morskoga psa, koji je jurio za ribom i tako zapao u mrežu. Lovina je tim važnija, jer je morski pas bio ženka, koja je u trenutku, kad je već bila pola na kopnu, izbacila leglo od 52 mladih. Svi su ti uhvaćeni i dovezeni zajedno sa svojom majkom u Zagreb, gdje je neobična lovina bila nekoliko dana izložena, a potom spremljena u zoološku zbirku Narodnoga muzeja. Radi se o jednoj od najobičnijih vrsta takozvanih pasa ljudoždera (Carchariidae), kojoj je naučno ime Carcharias glaucus Linne, a narodno pas modrulj ili pas modrak, tako nazvan, što je odozgora po tijelu lijepe modre boje poput škriljevca, dok je donja strana bledunjava. Po Brehmu izraste ova vrsta 6 do 7 m, ali rečeni primjerak bio je dugačak nešto oko 4 m. Pas modrulj je gotovo kozmopolitska vrsta, koja se može zateći u Atlantskom kao i u Tihom Oceanu, pa ide na sjever sve do obala Velike Britanije i Skandinavije, a na jug sve do Australije. Neki stručnjaci ga svrstavaju u ribe selice. O njemu pise prof. Spiridion Brusina u raspravi „Morski psi Sredozemnog i Crljenoga mora: u Jadranskom je moru rijedak u Trstu, manje u Dalmaciji, gdje se osobito mladi love, ali rekao bih, da se u najnovije vrijeme ova vrsta kod nas raskotila“. Po Brusini i i drugima ženka rađa do 40 mladih, a ovaj naš primjerak izbacio je 52 mlada, pa je za nauku vrijedno, da se naročito zabilježi ovaj događaj, jer su gonimatičke prilike morskih pasa uopće slabo poznate. U posljednjem izdanju Brehrnova djela (Brehms Tierleben), u svesku »Ribe« čita se o rasplodu morskih pasa iz porodice Carchariidae ovo: O razmnožavanju još se uvijek ništa ne zna. Izvještaji se prilično slažu glede oplodnje. Ima pisaca koji tvrde da postoji pravo parenje i da se za to vrijeme morski psi približavaju obalama, gdje se mužjaci svađaju i tuku zbog ženki. Za vrijeme same oplodnje plivaju oba spola blizu površine vode. U tijelu ženke zametne se 30 do 50 jaja (u našem slučaju 52 jaja), koja se u njoj do kraja razviju, tako da se mladi rađaju, kao zrela bića, koja su sposobna da se sama prehranjuju. Ipak mladići ostaju još neko vrijeme uz mater, koja ih vodi i štiti. Meso ove vrste malo vrijedi, tvrdo je i teško se probavlja, ali ga ipak jedu siromasi u našem Primorju. Brusina navodi samo nekoliko primjeraka ove vrste ulovljenih u vodama našega Jadrana u vremenu od 1883. do 1886. godine. Odonda do danas, a to znači u posljednjih 50 godina, uhvaćeno je toliko pasa u našem moru, da možemo ovu vrstu morskih pasa ubrojiti među obične pojave naše faune. |
24.10.2014., petak
Neposredna pretvorba sunčane energije u električnu
|
PRIRODA god. XLI Prosinac 1954. Broj 10 Neposredna pretvorba sunčane energije u električnu. Poznato je da se fotoamateri služe jednom malom spravom kojom se može Izmjeriti jakost svjetlosti. Ta sprava sadrži foto-element t.j. osjetljiv sloj koji osvijetljen svjetlošću stvara električni napon, a taj prouzrokuje slabu električnu struju. Ta se struja mjeri, te se preko njene jakosti znade i jakost svjetlosti, . koja ju je proizvela. Pomoću takvog 'foto-elementa moguće je dakle već odavno energiju sunčane svjetlosti pretvarati u električnu energiju. Ali iskorištenje takve pretvorbe bilo je osobito loše, jer je ono bilo u najboljem slučaju pola posto t. j. od sto kalorija sunčane energije moglo se u najboljem slučaju iskoristiti kao električna energija svega pola kalorije. Međutim Bell-Telephon-Company izradila je sada jednu novu kremikovu ili silicijsku foto-ćeliju, koja ima daleko bolja svojstva. Prema njenoj spektralnoj krivulji trebala je ta ćelija, po teoretskim proračunima, pretvoriti čitava 22 postotka sunčane energije u korisnu električnu. energiju. Poradi unutarnjih gubitaka u ćeliji, koji se nikad e daju izbjeći pri praktičnoj provedbi, postignuto je konačno iskorištenje od 6 postotaka, naime, postignuta je snaga od 60 vata po kvadratnom metru površine osjetljivog sloja ćelije. Iako to nije mnogo, ipak je to preko deset puta više od iskorištenja što su ga dosad mogli dati foto-elementi, i postignuta naprava predstavlja znatan korak napretka u pravcu iskorištenja sunčane energije u praktične svrhe. Ipak ne smijemo još previše nade polagati na taj način dobivanja energije. Ako bismo naime htjeli postići oko 60.000 kilovata, kao što to daje jedna suvremena centrala tad bi površina pokrivena foto-ćelijama takve foto-centrale još uvijek morala iznositi čitav četvorni kilometar(!). bd |
Morski pas kod Tijesna
|
PRIRODA god. XLI Prosinac 1954. Broj 10 Morski pas kod Tijesna Ove godine prilično se pojavilo morskih pasa u našem Jadranu, koji zalaze u svaki zaljev, a ima slučajeva da se nasuču na plićake kao na otoku Visu. Tako nije bez njih ni Tješnjanski kanal, u kojem se primijetilo više puta pasa raznih veličina. Tako su jednom prilikom dva ribara iz Tijesnog pri lovu skuša nasred kanala primijetili psa kako po površini kreće prema njima. Brzo su pripremili veliku udicu na koju su 'postavili dio sipe, pa kad se morski pas približio lađi i počeo kružiti unaokolo, bacili su pripremljeni mamac, a on vjerojatno gladan odmah zgrabio. Sad nastade borba. Obojica stadu vući, ali bez uspjeha, jer je pas bio velik i jak. Srećom da je uže bilo čvrsto, pa je uspjelo izdržati tu upornost psa. Tek nakon pola sata napora, a poradi njegove premorenosti, uspjeli su ga svladati i izvući u lađu. Bio je dug 2,96 m, a težio je 42 kg. U njemu je nađeno nekoliko komada platna i jedan mali dio cipele. Ovo je rijedak primjer da u ovom kraju uhvate na udicu ovolikog morskog psa. Anto Stegić, Tijesno |
05.10.2014., nedjelja
Slobodan Jovanović: O poluintelektualcu
|
Slobodan Jovanović: O poluintelektualcu Objavljeno: 04.01.2014. - 09:29 Slobodan Jovanović (1869-1958.) je bio pravnik, povjesničar, književnik i političar tadašnje Kraljevine Jugoslavije, čiji je značaj nemjerljiv i danas. Iz njegovog bogatog književnog opusa izabrali smo dio iz knjige “Jedan prilog za proučavanje srpskog nacionalnog karaktera”, pod nazivom “O poluintelektualcu”. Izvod je aktualan i točan i nakon pola vijeka od njegovog objavljivanja, a prenesen u cijelosti. Autor: Slobodan Jovanović “Uzimajući ga u njegovom najpotpunijem i najizrazitijem vidu, poluintelektualac je čovjek koji je uredno, pa možda čak i s vrlo dobrim uspjehom završio školu, ali u pogledu kulturnog obrazovanja i moralnog odgoja nije stekao skoro ništa. Bilo uslijed njegove urođene nesposobnosti ili zbog mana školskog sistema, on nije dobio poticaja za duhovno samorazvijanje. On opće duhovne vrijednosti ne razumije i ne cijeni. On sve cijeni prema tome, koliko što doprinosi uspjehu u životu, a uspjeh uzima u “čaršijskom” smislu, dakle, sasvim materijalistički. S ostalim duhovnim vrijednostima odbacuje i moralnu disciplinu, ali ne sasvim, jer prekršaji te discipline povlače krivičnu odgovornost. Ipak i u moralnom, kao i u kulturnom pogledu, on je u osnovi ostao primitivac. Neomekšan kulturom, a sa olabavljelom moralnom kočnicom, on ima sirove snage napretek. Školska diploma, kao ulaznica u krug inteligencije, dala mu je pretjerano visoko mišljenje o sebi samom. U društvenoj utakmici taj diplomirani primitivac bori se bez skrupula, a s punim uvjerenjem da traži samo svoje pravo, koje mu je škola priznala. On potiskuje suparnike nemilosrdno kao da nisu živa bića nego materijalne prepone. On je dobar “laktaš”, – izraz jedan koji je prodro u opću upotrebu jednovremeno s pojavom poluintelektualaca. Pretpostavimo da se u njemu probudila politička ambicija, i da je uspio postati ministar. Taj položaj mogao je ugrabiti samo kroz silno guranje i strmoglavu jagmu, i zato će smatrati da je to sada nešto “njegovo”. Iz te svoje tekovine ili, bolje reći, plena gledaće da izvuče što više ličnog ćara. Biće “korupcionaš”, ali neće biti sasvim svjestan toga fakta: toliko će mu to izgledati prirodno i na svom mjestu. Jedan poluintelektualac, kad je čuo da se govori o njegovoj ostavci, rekao je: “Tko je lud, da se odvaja od punog čanka?!” Njemu je izgledalo nepojmljivo da se čovjek ne koristi ministarskim položajem, kao što bi bilo nepojmljivo da čovjek kraj punog čanka ostane gladan. Politička ambicija jednog poluintelektualca zapravo i nije politička. Ona se sastoji samo u tome, da se čovjek kroz politiku obogati, i da na visokim položajima progospoduje. On ne zna ni za kakve više i opće ciljeve. Tek kad poluintelektualac izbije na vrhunac političkog uspjeha, vidi se kako je on moralno zakržljao. Pored poluintelektualca koji je uspio, ima i poluintelektualac koji nije uspio. Već pravi intelektualac, nezaposlen ili zapostavljen, gotov je opozicionar. Poluintelektualac u takvom položaju tim je opasniji, što ne zna ni za kakve moralne obzire koji bi njegovo ogorčenje ublažavali. To nije bilo slučajno da su mnogi ozlojeđeni poluintelektualci otišli u komuniste. Poluintelektualac je bolesna društvena pojava, koja je objelodanila dvije stvari: - da je kulturni obrazac potrebna dopuna nacionalnog i političkog obrasca, što se naročito osjeća onda kada utjecaj ta dva obrasca stane slabiti, - da škola koja se ograničava na davanje znanja, bez usporednog odgajanja karaktera, nije u stanju spriječiti pojavu takvog društvenog tipa kao što je poluintelektualac.” Nekoliko decenija kasnije, stiče se utisak da su “poluintelektualci”, koje je Jovanović prilično precizno uočio i definirao, uzeli politički, kulturni i intelektualni primat u našem društvu. Pitanje je samo da li ćemo ih nastaviti primjećivati, svjedočeći o istinitosti Jovanovićeve procijene, ili ćemo uraditi što bi svako zdravo društvo: vratiti ih na intelektualne i društvene margine gdje im je i mjesto. Tekst pruzet sa stranice moodiranje.com |
