PRIRODA god. XLI Prosinac 1954. Broj 10
Neposredna pretvorba sunčane energije u električnu.
Poznato je da se fotoamateri služe jednom malom spravom kojom se može Izmjeriti jakost svjetlosti. Ta sprava sadrži foto-element t.j. osjetljiv sloj koji osvijetljen svjetlošću
stvara električni napon, a taj prouzrokuje slabu električnu struju. Ta se struja mjeri, te se preko njene jakosti znade i jakost svjetlosti, . koja ju je proizvela. Pomoću takvog 'foto-elementa moguće je dakle već odavno energiju sunčane svjetlosti pretvarati u električnu energiju. Ali iskorištenje takve pretvorbe bilo je osobito loše, jer je ono bilo u najboljem slučaju pola posto t. j. od sto kalorija sunčane energije moglo se u najboljem slučaju iskoristiti kao električna energija svega pola kalorije. Međutim Bell-Telephon-Company izradila je sada jednu novu kremikovu ili silicijsku foto-ćeliju, koja ima daleko bolja svojstva. Prema njenoj spektralnoj krivulji trebala je ta ćelija, po teoretskim proračunima, pretvoriti čitava 22 postotka sunčane energije u korisnu električnu. energiju.
Poradi unutarnjih gubitaka u ćeliji, koji se nikad e daju izbjeći pri praktičnoj provedbi, postignuto je konačno iskorištenje od 6 postotaka, naime, postignuta je snaga od 60 vata po kvadratnom metru površine osjetljivog sloja ćelije. Iako to nije mnogo, ipak je to preko deset puta više od iskorištenja što su ga dosad mogli dati foto-elementi, i postignuta naprava predstavlja znatan korak napretka u pravcu iskorištenja sunčane energije u praktične svrhe. Ipak ne smijemo još previše nade polagati na taj način dobivanja energije. Ako bismo naime htjeli postići oko 60.000 kilovata, kao što to daje jedna suvremena centrala tad bi površina pokrivena foto-ćelijama takve foto-centrale još uvijek morala iznositi čitav četvorni kilometar(!). bd
Post je objavljen 24.10.2014. u 21:07 sati.