1937 Priroda godina XXVII. Broj 6 3138 T
Uhvaćen morski pas. 13. svibnja 1937.
predvečer uhvatio je Mate Jakovčić sa svojim ribarima u blizini Bakra morskoga psa, koji je jurio za ribom i tako zapao u mrežu. Lovina je tim važnija, jer je morski pas bio ženka, koja je u trenutku, kad je već bila pola na kopnu, izbacila leglo od 52 mladih. Svi su ti uhvaćeni i dovezeni zajedno sa svojom majkom u Zagreb, gdje je neobična lovina bila nekoliko dana izložena, a potom spremljena u zoološku zbirku Narodnoga muzeja.
Radi se o jednoj od najobičnijih vrsta takozvanih pasa ljudoždera (Carchariidae), kojoj je naučno ime Carcharias glaucus Linne, a narodno pas modrulj ili pas modrak, tako nazvan, što je odozgora po tijelu lijepe modre boje poput škriljevca, dok je donja strana bledunjava. Po Brehmu izraste ova vrsta 6 do 7 m, ali rečeni primjerak bio je dugačak nešto oko 4 m.
Pas modrulj je gotovo kozmopolitska vrsta, koja se može zateći u Atlantskom kao i u Tihom Oceanu, pa ide na sjever sve do obala Velike Britanije i Skandinavije, a na jug sve do Australije. Neki stručnjaci ga svrstavaju u ribe selice.
O njemu pise prof. Spiridion Brusina u raspravi „Morski psi Sredozemnog i Crljenoga mora: u Jadranskom je moru rijedak u Trstu, manje u Dalmaciji, gdje se osobito mladi love, ali rekao bih, da se u najnovije vrijeme ova vrsta kod nas raskotila“.
Po Brusini i i drugima ženka rađa do 40 mladih, a ovaj naš primjerak izbacio je 52 mlada, pa je za nauku vrijedno, da se naročito zabilježi ovaj događaj, jer su gonimatičke prilike morskih pasa uopće slabo poznate.
U posljednjem izdanju Brehrnova djela (Brehms Tierleben), u svesku »Ribe« čita se o rasplodu morskih pasa iz porodice Carchariidae ovo: O razmnožavanju još se uvijek ništa ne zna. Izvještaji se prilično slažu glede oplodnje. Ima pisaca koji tvrde da postoji pravo parenje i da se za to vrijeme morski psi približavaju obalama, gdje se mužjaci svađaju i tuku zbog ženki. Za vrijeme same oplodnje plivaju oba spola blizu površine vode. U tijelu ženke zametne se 30 do 50 jaja (u našem slučaju 52 jaja), koja se u njoj do kraja razviju, tako da se mladi rađaju, kao zrela bića, koja su sposobna da se sama prehranjuju. Ipak mladići ostaju još neko vrijeme uz mater, koja ih vodi i štiti. Meso ove vrste malo vrijedi, tvrdo je i teško se probavlja, ali ga ipak jedu siromasi u našem Primorju.
Brusina navodi samo nekoliko primjeraka ove vrste ulovljenih u vodama našega Jadrana u vremenu od 1883. do 1886. godine. Odonda do danas, a to znači u posljednjih 50 godina, uhvaćeno je toliko pasa u našem moru, da možemo ovu vrstu morskih pasa ubrojiti među obične pojave naše faune.
Post je objavljen 25.10.2014. u 14:50 sati.