Morton1905
27.08.2014., srijeda
Erik Vio: Stranputice slobode Fašizam HLK Rijeka 1997 7 članak, str 20-22
|
FAŠIZAM Uopće je razina vodećih krugova bila zaprepašćujuće niska. Neiskrenost, ulagivanje i lažljivost bili su sredstva kojima se upravo ona većina koja je predvodila prilagođavala tom stanju. Ni po čemu oštroumni diktator postupno je postajao sve netolerantnijim i nepristupačnijim, pa je stoga bio i odgovarajuće zavaravan. U visokim su mi vojnim krugovima pričali da su mu pri jednoj inspekcijskoj turneji više puta prikazivali iste zrakoplove u raznim gradovima i uvjeravali ga da se svaki put radilo o drugima. Fašizam je pokazivao fasadu reda i stege. Straga su vladali nečasnost, laž i obmana koje idu uz politiku svuda, ali ne uvijek u takvoj mjeri. Valja li i to pripisati samo režimu ili i karakteru naroda, ne mogu prosuditi. Možda je jedan odgovarao drugome. U svakom se slučaju čini da je danas, 35 godina nakon pada fašizma, pri otrgnutoj fasadi, ogoljelo zlo ostalo nepromijenjeno. Godine 1935. započeo je abesinski rat. Nadali smo se da će otpor Engleske dovesti do pada fašizma, što bi se možda i dogodilo da se Engleska držala dosljedno. Svakako, ovdje moram naglasiti da nitko u Italiji, pa bio on i protivnik fašizma, nije mogao razumjeti postupak Engleske. Anthony Eden, koji je jednoga poslijepodneva stigao vrlo elegantan u bowler šeširu na Stazione Termini u Rimu, bio je engleskim poslanikom kod Lige naroda. Želio je odgovoriti Mussolinija od rata, što mu nije uspjelo. Engleska je flota u Sredozemlju zamašno ojačana. Onda se pojavio plan engleskog ministra vanjskih poslova Sira Samuela Hoarea koji je, zajedno s francuskim ministrom Perreom Lavalom koji je podržavao Italiju, predložio podjelu Abesinije i dodjelu otprilike polovice Italiji. Ovaj je plan bio za Italiju toliko povoljan da bi ga Mussolini vjerovatno bio morao prihvatiti. Bili smo tako zapanjeni da smo se zapitali nije li to tek engleska šala. Ali javno se mnijenje u Engleskoj pobunilo protiv ovog kompromisa. Samo je jedan značajan novinar, Garvin, upozorio u Observeru na opasnost bacanja Italije u Hitlerove ruke. Je li se Eden, koji je bio protivnik plana o podjeli, potajno sporazumio s laburističkom oporbom, ili se radilo o slučaju, nije se znalo, ali se engleski tisak u svakom slučaju izjasnio s tolikim gnjevom protiv plana Lavala i Hoarea, da je ovaj drugi dao ostavku. Eden je postao ministrom vanjskih poslova i postigao da se kod Lige naroda donesu ekonomske sankcije protiv Italije koje, budući da Amerika nije u njima sudjelovala, nisu spriječěle osvajanje Abesnije svibnja 1936. Ono što je Eden pritom skrivio proizlazi iz činjenice da je Hitler iskoristio krizu da bi zaposjeo svojom vojskom demilitariziranu Rajnsku oblast. Koliko bi bilo značajnije potući Hitlera pri njegovom prvom pokušaju! Jedan je mudri stariji gospodin, madžarski Židov, izrekao tada proročanske riječi: "Što je Italija tada učinila? Samo ono što druge sile već stoljećima čine: uzela je za sebe jednu koloniju. Kako može Engleska, koja vlada četvrtinom svjetskog pučanstva, istupati na ovaj način protiv jedne saveznice? Tako se ne može zaustaviti jednu svjetsku silu!" Dopisnik Reutera u Berlinu ponavljano je i usrdno upozoravao englesku vladu na Hitlerovu već spremnu odluku da vodi rat. Nije mu se vjerovalo. Nitko tada nije mogao predvidjeti da će tek za nekoliko godina, nakon teškom mukom dobivena rata, taj isti Eden učiniti zadnji pokušaj spašavanja engleske moći ratom protiv Egipta, pokušaja koji će se izjaloviti jednako kao i akcija protiv Italije, i da će se Velika Britanija potom sama odreći svoga svjetskog imperija. Vio, Erik : Stramputice slobode, HLK Rijeka 1997 7 članak, str 20-22 |
