Skini Sa sebe Ponore prošlosti Dok skidam tvoj pogled Zagrli strah čuvam nas Da se ne izgubimo U čudjenju Znaš li da Dok osjećaš mene Ti ličiš Na sebe? vodim ljubav nepoznatim stazama izlaz iz kruga stoji u vremenu ispred svijeta u vrtlogu udišem nebo zatvaram vrata sa zemlje teško dišem aritmije pulsa budućnosti zvone tvoj glas jeke nas čuvaju naš grad neon mjeseca vrijeme rastvara naši koraci gradom rasuti medju kisnim kapima vraćaju se doma |
Uhvati me za ruku ljubavi Uhvati me čvrsto Oluja dolazi ljubavi Ne puštaj me u mrak Oluja stiže ljubavi iz prošlosti sjaje Staklene kiše Hladan je zrak Oblaci su sivi Zagušili disanja Inje grli Jutro bez svitanja Ne puštaj me ljubavi oči Ti blješte sedrenoZeleno kroz mrkli mrak Zagrli me jako me zagrli Vidim tajni prolaz u ljubavi sjaji između nas |
_Wednesday, 18th of november___ Mother, the very thought of you makes me feel somehow gloomy and sad, I do not know how but i do know you are not doing well. I wish I was beside you so I can bring you a glass of water. All of these years of my service towards mankind did not bring me nothing but assaults and humiliations. This morning I got up before sunrise because I have heard again in my room something i’ve been hearing for some time now through my dream. I’ve heard a voice singing and praying in some Moorian lament or a moan. This morning i’ve chased dream from my eyes and have noticed that the voice is coming from everywhere and that I cannot locate it whether it is coming from outside or inside [him or room?].I am afraid to have lost my mind. About this I must not talk even with dr. Laynolel as I do not trust him anymore. I have heard he has visited mr. Edison 2 weeks ago. _Thursday. 19th of november Again I am thinking of you, mother. And I feel the same anxiety and sorrow in my whole body. Today I shall write to Patent Office to reschedule my experiment opened for public for a week, because I must travel home to Yugoslavia, to see you. Now I know for sure you are not doing good because that voice, that saddling, I’ve heard it again completely conscious and awake. I am still healthy in head. _Friday, 20th of November I did not write to Patent Office. Their agent stopped by to bring me certificates. So I spoke with him about my plans but he said he is sorry but the schedule for experiment cannot be moved, since congressmen from 20 federal states barely managed to coordinate their schedules.. So I went down by the Waterfall and said to my guys to start water turbines and to wait ready for my call tomorrow. I have decided to give humanity what belongs to it and return to Europe, to you mother. Governments of federal states are as same as the one at home. I have realised now that people depend on governments and one person cannot change the world. But the strange voice worries me. I do know it means something and it has to do with you, with my experiment, with something transcendental. _Saturday, the 21st of November Mother, tomorrow I depart to Yugoslavia. Miss Nora went, by my order, to the harbour office and got me a ticket to Lisbon, from where I’ll take a train to Cihir, and from there i’ll go direct home. I think I will need at least 10 days or 2 weeks the most. Today I entered the Congress building and on a conference of congressmen I asked for few minutes of attention. It didn’t suit them but they agreed. I asked for a telephone and to be connected with laboratory on Niagra Waterfalls. On my order guys started turbines and the congress hall glew in light from my electricity, ten times stronger than the regular one, just as I announced it. Their reactions did not interest me. I stepped out of building right away after the experiment, because I did not do this for them, but for the humankind. In the moment when I looked at the lamp and waited for "my" wireless electricity come from turbines, I sensed I am not the creator of all of this. I felt that someone or something is carrying it from the Waterfalls to congress hall and that in this law that I considered to be “my” discovery, there is something that was always there but only to me was given the inspiration to define it and explain it to humanity. Instead of happiness and triumph, one big emptiness appeared. I have realised I have missed something big in my life. As if I have left out something important, as if I did not comprehend something that was given to me, some equation [formula] that I was so close to get but I did not find it or did not wanted to find it. It has something to do with that maur sadsong, I am sure now. _Sunday the 22nd of November This letter you will never receive, mother. I do not know why I am writing to you, the one who can never ever read this. Rest in peace mother, and do forgive me that my roads brought me so far away from you that I cannot even come to your funeral. I am reading the telegraph with the news of you passing away and I despise people who were not ready even two years ago to realise that electricity can be transmitted wireless. Now they saw it can be done but still they will not be able to use it for centuries, because someone has burned to the ground my laboratory in the centre of the town, with all my records and technical drawings. I have been told that the suspect is Mr. Edison. I am so indifferent that I do not recognise myself. Before I would be miserable, but not now, because I do know that someone is keeping all of this under control I that “my” discovery came to early for human kind. And in fact, it is not even mine. I know that someone is watching over all and has a plan, that is why I am probably so indifferent. My boat for Lisbon departs at 11am. Car is waiting for me. This letter I shall live at your grave when I arrive. Now I believe something I never did, that somewhere out there “you” still exist and your life did not stop for ever. Now I feel sorry I have never wanted to socialise with Turks, because they sang the same laments as the one from my dawns. Now I do remember they knew a lot more about this things that I come to realise just now. In vein were all my years spent in science, when it was no good. Pray for me up there, mother, if you can, pray with that sad maur lament, for the lost soul of your poor ignorant son. _Nikola Tesla_________ Oznake: prvi engleski prijevod posljednjeg pisma Nikole Te |
_svemire, gdje rastu jaki ljudi i zasto ih je tako malo? i zasto ti je sve na ovoj planeti ispalo toliko naopko, da ne spushtam glavu iz zvijezda i utapam mjuzom žamor 7milijardi ? zasto svi kupuju ljubav? glumom, novcem, shutnjom, laskanjem, partnerstvima, kopiranjima tudjih strasti,,,,, niz je gadljiv jer u njemu novac privlachi novac a ljubav nema nista s tim.. i zar smo stvarno toliko retardirani da samo kroz patnju ucimo? kad ce ljubav mnozhiti ljubav? kad ljubav postane zdrava? kako u ovom okruzenju postaje zdrava? uvjeravash me, svemire, da je sve ok. da je sve na svom putu. u balans. i da magneti i dalje funkcioniraju. da morficko polje i dalje pulsira. no iluzionisti kradu vrijeme. zasto im dopustam? i zasto si, svemire, ja? zasto opet moram pricati sama sa sobom? Oznake: magnetizam |
_moj je zivot precesto kidnapiran od lude pjesnikinje iz zazvjezda plejada voljela bih da se nekad barem najavi oko mene sve zvoni saturirano jekom rashtimava mi dane o nocima da ne pricam pojavi se niotkuda kroz bljestece kristalne pukotine etera telemanifestira me medju uvrnute konstelacije emocija medju carobne maglice zamrznutih [o]sjecanja zapelih u faznom pomaku ona me utapa u simfonije koje sviraju komete dok dijelove sebe izgaraju svemirom u nama ona slika proslosti pjeva buducnosti i posvuda ostavlja neonske tragove indiga procjep se zatvara zrak iza nje titra zlatom i praporcima mjeseceve prasine Oznake: metafizika |
_dječak iz vode spava mi u kosi u eteru sandalovine disanja ostaju jedno njegove su ruke najnježnije mjesto u svemiru a dah na vratu iskupljuje zaspale anđele i [ usred mračnog techna ] zalutale strijele..... u zoru pored mene u neonu zvuka dječak iz vode zelenim očima zaustavlja mrak nikad nisam srela ništa čišće______ _get_off_the_speaker_now_or_the_music_will_stop_____ _not that i don't wanna kiss you, ooooh i do, but the music has the whole of me right now____ _are u standing in that muddy water because of me??? _why is your skin so soft? Oznake: dimensions |
_riječi nikad predane pisma nikad spašena iza crnog ogledala zrače zamrznuta [o]sjećanja čime puniš svoje ponore dok sjene se prazne i otisci nas krvare modre tinte u nebo urezana srebra paraju teške ljepljive noći metalnim zvukom dok šutiš tišine pred prihvaćanjem horizont se rastvara i kaplje zlatnu radost_________ Oznake: intoDimensions |
sastavila bih nas nazad sve komadiće tvog i mog srca sve bih ih sastavila zajedno da osjećaju opet komad po komad sad sretala bih te u našoj divljini gdje prolazimo kroz zidove srcem skidamo mrak sa naših umornih kozmosa do tišine susreta kvazara_________________ Oznake: supermoon |
u neonu roza mjeseca sjene zamrznutih sjećanja rastu gradove budućnosti lomeći svjetlo kroz galaksije svjetlucavih komadića srca što ostaju iza nas_______________ Oznake: fullmoon2014 |
_vrtlog pitanja ovih dana protiče granice sna otima dušu iz tišine astrala ječi na javi ne zaustavljam ih pitanja prije će stati ovako nek uranjaju duboko dublje odgovori su u nama neki zaključani mrakom vriskom sami sobom ne dopiremo do cijelih sebe magični su prolazi refleksije duše u zemaljskim ogledalima Oznake: metafizika |
_prošao si kroz zidove kroz potpuni mrak i opustošene dvorane prošao si unatoč razbijenim svjetlima gazeći staklo pod neonom stihova ušao u moj nemir i oteo mi odsutnost usred gomile stojimo sami budni u zjenici oka zrak postaje saturiran i blještav magnetičnost između nas rastvara svjetove tišina sam kojom odzvanjaš u gomili____________<3<3 |
opet brojim sate od tebe do tebe u prekidima realiteta spotičem se u pokušaje brisanja tvojih odjeka otisnutih negdje iza stapanja rasli smo u padovima i izrasli iz nas čini se krivo ostati nakon svih odlazaka otići nakon svih ostajanja čini se krivo ostaviti te unutra staviti te van sve je krivo više sam ti i više si ja nego si to priznajemo srcem sabirem horizont da prođem kroz tebe misli padaju preko ruba prvi susret je zaustavio svo vrijeme otisci duša utisnuti u hiperprostor odjekuju u kontrakcijama imaginariuma_________ |
znat ću da napokon dišeš život osjetit ću tvoj prvi dah pronaći ćeš način ako se spotakneš u ljubav znat ću u trenu kad se oslobodiš zidova koji zatvaraju tvoju grobnicu sigurnu i hladnu znat ću kad postaneš ljubav svjetlo se ne može sakriti |
povratim svaki put kad čujem da me strašno voli[o] strašno možda i jest prava riječ opet su tako lagani danas... oblaci pjevampostojim ponekad uspjevam zboriti jezikom koji razumiju [ljudi] ne izlazim više iz tijela često budim se sa zvijezdama na licu insomnija je zadnja linija obrane možda se umori i odustane |
on zna. kako zvucim. u sebi. sad znam. kako eter zvuci kad razmislja o meni. svida mi se. kako zvucim kroz njegovo srce. |
umorna sam. od ubijanja ljubavi. i tih dana kad ne pripadam. nigdje. umorna sam. od zlih i sebicnih. od vladavine rata. od kulture otimanja. od truimfa mrznje. od lesinarenja tude nesrece. umorna sam. |
stojimo. sa srcem u rukama. ti s mojim. ja s tvojim. krvavi i slomljeni. iznemogli od suza. umorni od vracanja.. preko zidova ne dopire ni misao. samo zvuk. igle. na posljednjoj brazdi ploče. |
po otocima riječi hodamo dodirujući površinu samo između vremena niti nas spajaju u hipnotičkoj tišini postojanje titra između nas po otocima zvuka hodamo svo vrijeme u otkucaju srca vječnost zarobljena u ljubav sanja budnim očima da dodirom postojim sad i ovdje plavi zvukovi prolaze u san metalna kiša na licu mir je boja ljubavi |
na putu do sebe putevi vode do tebe vrtish me u krug putevi vode do mene na putu do tebe sva vrata vode do mene vrti me u krug sva vrata vode do tebe nema izlaza tonemo na putu do sebe putevi vode do tebe vrtish me u krug putevi vode do mene______________________________ |
2016.11 (1)
2016.05 (1)
2015.01 (3)
2014.09 (1)
2014.08 (4)
2014.05 (1)
2014.03 (8)
< | studeni, 2016 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |