_riječi nikad predane
pisma nikad spašena
iza crnog ogledala
zrače
zamrznuta [o]sjećanja
čime puniš svoje ponore
dok sjene se prazne
i otisci nas
krvare modre tinte
u nebo urezana srebra
paraju teške ljepljive noći
metalnim zvukom
dok šutiš tišine
pred prihvaćanjem
horizont se rastvara
i kaplje
zlatnu
radost_________
Post je objavljen 26.08.2014. u 01:13 sati.