povratim svaki put kad čujem da me strašno voli[o]
strašno možda i jest prava riječ
opet su tako lagani danas... oblaci
pjevampostojim
ponekad uspjevam zboriti jezikom koji razumiju [ljudi]
ne izlazim više iz tijela često
budim se
sa zvijezdama na licu
insomnija je zadnja linija obrane
možda se umori i odustane
Post je objavljen 22.03.2014. u 14:37 sati.