_moj je zivot
precesto kidnapiran
od lude pjesnikinje
iz zazvjezda plejada
voljela bih
da se nekad barem
najavi
oko mene sve zvoni
saturirano jekom
rashtimava mi dane
o nocima da ne pricam
pojavi se
niotkuda
kroz bljestece
kristalne pukotine
etera
telemanifestira me
medju uvrnute
konstelacije emocija
medju carobne maglice
zamrznutih [o]sjecanja
zapelih u faznom pomaku
ona me utapa
u simfonije
koje sviraju komete
dok dijelove sebe
izgaraju svemirom
u nama
ona
slika proslosti
pjeva buducnosti
i posvuda ostavlja
neonske tragove
indiga
procjep se zatvara
zrak iza nje
titra zlatom
i praporcima
mjeseceve prasine
Post je objavljen 18.01.2015. u 17:11 sati.