Treći dan avanture u Dolomitima.
Budim se ujutro, pogledam udesno, a ono nikoga u krevetu pored mene. Znam da je sinoć bio tu, poželili smo si laku noć, a sada ga nema. Ustajem, odlazim u blagavaonu, a on leži na kauču. Pitam ga: "Što je bilo?"
Kaže: " Pobjegao sam, nisam mogao spavati koliko si hrkao". A ja nisam ni znao da hrčem.
Doručkujemo, spremamo stvari i napuštamo apartman. Idemo istočno 15 min do mjesta Alleghe,
Mjesto je na lijepom alpskom jezeru. Uz obalu jezera postavljaju tržnicu, mi smo tu jer čekamo da se otvori trgovina u mjestu.
Nakon kupovine namirnica, idemo još par kilometara istočno do mjesta gdje nam je ishodišna točka današnjeg planinarenja.
Staza je duga cca. 9,5 km, ali ima dosta uspona 945 m.
Desno na slici je planinski masiv Civetta, a lijevo je naš cilj, vrh Cima di Coldai.
Evo nas u gustoj crnogoričnoj šumi sa prijašnje slike.
Nakon par sto metara bacamo pogled na parking od kuda smo krenuli.
Nakon cca. 2 km hoda pruža se prekrasan pogled na mjesto Alleghe i jezero Lago di Alleghe.
Nakon crnogorične šume staza nastavlja stjenovitim kanjonom, prilično je strmo i teško.
Opet pogled na Alleghe iz kanjona sa još veće nadmorske visine.
Prošli smo u nešto manje od dva sata 2,6 km i 700 metara uspona što je poprilično naporno. Kao da se 7 puta popneš Trsatskim stubama. Uskoro stižemo do platoa gdje ćemo se malo odmoriti pa nastavljamo dalje.
Kažem: "ne mogu, ostati ću dolje, vi idite, mene uopće ne interesira vrh".
Još samo par metara, uspuhan sam, dišem ko dupin, kukam, cvilim.
Onda u jednom trenutko preda mnom se stvori jezero kao iz bajke ( Lago di Coldai).
Ne mogu vjerovati. Zaboravim kako mi je, samo prije par trenutaka, bilo teško te hodam zadivljen i očaran prema jezeru.
Ne znam da li me je u tom trenutku ijedna žena mogla toliko zadiviti.
Tu sam mislio odustati, jer nas je čekalo još 260 m uspona do samog vrha.
Mislim se ako ostanem dolje morati ću pivu piti sam.
E neću piti sam, idem i ja na vrh te sam tako zbog pive i društva skupio posljednje atome snage i krenuo.
U meni je proradio dešpet pa sam pojurio kao sumanut prema vrhu,
Čak bih na vrh došao i prvi, zbog dešpeta i sumanutosti, ali sam pred sam vrh ugledao malo svetište pa sam zastao i pomolio se.
Piše ovako:
Pomozi nam, o Gospo od stijena,
da svakodnevno kročimo putem dobrote, putem ljubavi prema Bogu i prema bližnjima.
Podrži nas u teškim trenucima i pruži nam zaštitu od svake opasnosti za dušu i tijelo.
Pomozi nam da budemo snažni poput naših planina,
čista srca poput našeg snijega, čvrsti i postojani u vjeri poput naših stijena.
Bdij nad svakim od nas, nad našim obiteljima i našim voljenima.
I s visine ovih vrhova blagoslovi naše domove, naša sela i naše gradove.
Amen
Uspon prema vrhu je jako strm pogotovo pred sam vrh gdje moraš ići četveronoške. Pred vrhom su nestabilne stjene i moraš paziti da ne napraviš odron i ugroziš kolegu ispod sebe.
Poslije smo vidjeli da je staza do vrha namjenjena ekspertima.
Zato prema vrhu i nije bilo gotovo nikoga.
Sa vrha se pruža predivan pogled na Civettu i ledenjačko jezero Lago di Coldai.
Nakon što smo nešto prezalogajili, popili pivu i odmorili krećemo dalje nizbrdo prema odmorištu Rifugio A. Sonino al Coldai
Spuštamo se dalje prema mjestu od kuda smo krenuli
Hodamo po strmim livadama koje su po zimi skijaške staze.
Jedna panorama za kraj
Tu završava trodnevna avantura po Dolomitima.
Morate to doživjeti. Veliko hvala kolegama koji su mi omogućili da ovo doživim.
Prošli tjedan sam malo otputovao u Nizozemsku, odnosno grad Nijmegen. Možda nije toliko poznat kao ostali gradovi u Nizozemskoj, ali smatra se da je najstariji grad u kraljevini. Osnovali su ga rimljani u prvom stoljeću nove ere, zapravo je na ovom mjestu bio vojni kamp gdje je jedno vrijeme boravila rimska 10. legija Blizanac. Oko kampa se je počelo stvarati selo i tako je sve počelo.
Zbog blizine njemačke granice i strateškog položaja u drugom svjetskom ratu je prvi grad koji je pao u njemačke ruke.
Zbog puno rijeka i kanala te relativne blizine oceana česta je niska naoblaka pa se sunce rijetko probije.
Grad leži na rijeci Waal koja u gornjem toku i drugoj državi nosi ime Rhein ili ti po naški Rajna.
Gotovo sve kuće su napravljene os tamne cigle i meni izgledaju prilično lijepo.
Grad je pun zelenila i prepun bicikala i biciklističkih staza.
Jednu biciklu sam i ja unajmio, ova plavo žuta. Izgleda kao poštarska, ali nije. To su bicikle koje se mogu unajmiti uglavnom na željezničkim stanicama, ali za to je potrebno imati OV-Chipkaart.
Ulaz na željeznički most preko Waala
Pogled sa željezničkog mosta prema gradu i rijeci Waal.
Most nije samo željeznički, biciklističke staze su svugdje i sve je podređeno biciklistima
Mistična maska rimskog konjanika na umjetnom otoku Veur-Lent
Grad obiluje zelenilom, ali se mogu izdvojiti dva parka.
Valkhofpark sa Sint Nicolaaskapel ( kapela svetog Nikole) kao jedna od najstarijih građevina od cigle u Nizozemskoj
i ruševine Barbarossa. Ruševine Barbarossa su ruševine crkvice koju je dao sagraditi Karlo Veliki.
Drugi park je Kronenburgpark sa ostacima srednjovjekovnih zidina i tornjem.
Oni su već ukrasili grad. Inače ovaj trg se zove Grote Markt
I u ovoj niskoj zemlji sam ipak pronašao neke brežuljke po kojima se može prošetati. Na kraju je to ispalo 15 km pješačenja i još 17 km bicikliranja.
Nedaleko grada je lijepa staza kroz šumu koja dijelom prolazi uz samu njemačku granicu.
Šetnicom se prođe preko brijega Duilvesberg ili u prijevodu Đavolje brdo (75,9 m.n.v.). Zanimljivo da je ovo područje jedino koje je do danas ostalo u vlasništvu Nizozemske, a aneksirano je Njemačkoj nakon drugog svjetskog rata.
Ovu nedjelju je začudo bilo sunčano.
Šetnica djelom prolazi kroz mjesto Beek-Ubbergen, gdje je lijepa crkva u njihovom stilu
U mjestu je i perilo sa skulpturom žene koja pere robu, za sjećanje na dane kada se roba prala na ruke. Tko bi rekao da su i oni na ruke prali robu. :-)
Prolazak uz samu granicu, desno je Njemačka, a lijevo Nizozemska. Baš sam gledao gdje je trava zelenija. :-)
Imao sam priliku ići i do grada Utrechta koji je vlakom od Nijmegena udaljen cca. 1:15 h. Utrecht je nekada bio glavno središte Nizozemske dok tu ulogu nije preuzeo Amsterdam.
Vlakovi su točni, često voze i relativno su brzi. Kartu je moguće kupiti na kartomatima i preko njihove mobilne aplikacije NS, čak i bez prijave (anonimno). Nakon toga ulaziš na željezničku stanicu sa QR kodom koji je na mobitelu ili karti. Na aplikaciji se vide sve potrebne informacije o željenoj vožnji. Autobusima je isto vrlo lako putovati. Kod ulaska u "pravi" autobus jednostavno se prisloni bankovna kartica na POS uređaj kod ulaska i kod izlaska iz autobusa.
Uglavnom u svim gradovima željeznička stanica je vrlo blizu autobusne stanice, sve je na ruku.
Kod izlaska iz vlaka u Utrechtu nakon moderne i lijepe željezničke stanice odmah se ulazi u veliki trgovački centar. Nažalost nisam pregledavao čega sve ima, već sam samo prohodao kroz njega prema centru grada. Nakon izlaska iz trgovačkog centra gotovo si u centru Utrechta.
Kod izlaska iz trgovačkog centra je trg i tog dana je tu bila tržnica. Najviše su mi se dojmili štandovi sa raznim vrstama sireva.
Nakon par sto metara dolazi se do kanala koji prolazi starim djelom grada. Uz kanal je mnoštvo barova i restorana.
U starom gradu je najuočljiviji i najzanimljiviji Domtoren (toranj nekadašnje kršćanske crkve). To je ikonski simbol grada. Crkva je srušena, što od napada na grad, što od velikih nevremena. Toranj je ostao, naravno uz brojne restauracije. Svakih pedeset godina se raestaurira. Imali smo sreće da je bio bez skele te ga je bilo moguće vidjeti u punom sjaju. Izgradnja tornja je započela 1321. g. i trajala je više od 60 godina. Toranj je visok 112 m i najviši je crkveni toranj u Nizozemskoj. Kroz 700 godina povjesti prolazio je kroz razne faze. Prva restauracija bila je prije 500 godina. Do vrha tornja je 465 stepenica, a u toranj je ugrađeno 65 crkvenih zvona.
Tko se želi popeti na toranj i vidjeti ga iznutra treba kupiti kartu preko interneta na vrijeme (nekoliko dana unaprijed). Nažalost nije bilo karata kada smo mi došli pa nismo vidjeli toranj iznutra niti bacili pogled sa njega.
Moguće je vidjeti i Domunder, a to su arheološke iskopine pod zemljom, ali nažalost niti za njih nije bilo više karata.
Nasuprot Dom tornja je predreformacijska gotička crkva u koju je slobodan ulaz.
Inače stari dio grada je kompletno opasan kanalom. Nakada je služio za lakšu obranu grada od napada neprijatelja.
Uz kanal okolo starog grada je šetnica i parkovi.
Bili smo u Muzeju željeznice. Zgrada stare željezničke stanice je gotovo kao i naša željeznička u Rijeci. Ova je van funkcije od 1939. g., a naša se neda godinama svojim.
Muzej je velik i može se vidjeti raznih lokomotiva i vagona iz svih vremenskih razdoblja.
Tu je čak i jedan vagon najčuvenijeg vlaka u povijesti željeznice Orient Expressa.
Šečući gradom naišli smo na veliku impresivnu zgradu. Gledam ljudi ulaze i izlaze u velikom broju. Mislim se sigurno je trgovački centar, kažem idemo pogledati.
Uđemo u predvorje, a ono nema trgovina. Vidim neki stolovi, a na njima nema čaša ni boca, umjesto toga laptopi, knjige.
Pa gdje sam ja to došao?
Knjige, knjige i knjige na tri kata, dosta ljudi, i staro i mlado. Kod nas je ovako samo u trgovačkom centru.
Na kraju lijepog dana treba nešto i pojesti. Izabrali smo kineski restoran sa dobrim recenzijama. Često je u kineskim restoranima tamno, barem u kojima sam bio, a ovaj me impresionirao vedrim bojama i puno svjetla.
Hrana je bila odlična.
Nakon nekoliko lijepih dana boravka u Nizozemskoj došlo je vrijeme da idem kući. Letim iz Eindhovena za Zagreb, let je u 9:25. Prvi vlak iz Nijmegena je u 6:08 sa presjedanjem u 's-Hertogenboschu.
Ustajem u 4:20, sjedam na biciklu u 5:20 i na 4°C vozim 6 km do željezničke. Brrrrr...
Oznake: subota
< | studeni, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv