Marketing
Dolomiti 3 - Cima di Coldai
Treći dan avanture u Dolomitima.
Budim se ujutro, pogledam udesno, a ono nikoga u krevetu pored mene. Znam da je sinoć bio tu, poželili smo si laku noć, a sada ga nema. Ustajem, odlazim u blagavaonu, a on leži na kauču. Pitam ga: "Što je bilo?"
Kaže: " Pobjegao sam, nisam mogao spavati koliko si hrkao". A ja nisam ni znao da hrčem.
Doručkujemo, spremamo stvari i napuštamo apartman. Idemo istočno 15 min do mjesta Alleghe,
Mjesto je na lijepom alpskom jezeru. Uz obalu jezera postavljaju tržnicu, mi smo tu jer čekamo da se otvori trgovina u mjestu.
Nakon kupovine namirnica, idemo još par kilometara istočno do mjesta gdje nam je ishodišna točka današnjeg planinarenja.
Staza je duga cca. 9,5 km, ali ima dosta uspona 945 m.
Desno na slici je planinski masiv Civetta, a lijevo je naš cilj, vrh Cima di Coldai.
Evo nas u gustoj crnogoričnoj šumi sa prijašnje slike.
Nakon par sto metara bacamo pogled na parking od kuda smo krenuli.
Nakon cca. 2 km hoda pruža se prekrasan pogled na mjesto Alleghe i jezero Lago di Alleghe.
Nakon crnogorične šume staza nastavlja stjenovitim kanjonom, prilično je strmo i teško.
Opet pogled na Alleghe iz kanjona sa još veće nadmorske visine.
Prošli smo u nešto manje od dva sata 2,6 km i 700 metara uspona što je poprilično naporno. Kao da se 7 puta popneš Trsatskim stubama. Uskoro stižemo do platoa gdje ćemo se malo odmoriti pa nastavljamo dalje.
Kažem: "ne mogu, ostati ću dolje, vi idite, mene uopće ne interesira vrh".
Još samo par metara, uspuhan sam, dišem ko dupin, kukam, cvilim.
Onda u jednom trenutko preda mnom se stvori jezero kao iz bajke ( Lago di Coldai).
Ne mogu vjerovati. Zaboravim kako mi je, samo prije par trenutaka, bilo teško te hodam zadivljen i očaran prema jezeru.
Ne znam da li me je u tom trenutku ijedna žena mogla toliko zadiviti.
Tu sam mislio odustati, jer nas je čekalo još 260 m uspona do samog vrha.
Mislim se ako ostanem dolje morati ću pivu piti sam.
E neću piti sam, idem i ja na vrh te sam tako zbog pive i društva skupio posljednje atome snage i krenuo.
U meni je proradio dešpet pa sam pojurio kao sumanut prema vrhu,
Čak bih na vrh došao i prvi, zbog dešpeta i sumanutosti, ali sam pred sam vrh ugledao malo svetište pa sam zastao i pomolio se.
Piše ovako:
Pomozi nam, o Gospo od stijena,
da svakodnevno kročimo putem dobrote, putem ljubavi prema Bogu i prema bližnjima.
Podrži nas u teškim trenucima i pruži nam zaštitu od svake opasnosti za dušu i tijelo.
Pomozi nam da budemo snažni poput naših planina,
čista srca poput našeg snijega, čvrsti i postojani u vjeri poput naših stijena.
Bdij nad svakim od nas, nad našim obiteljima i našim voljenima.
I s visine ovih vrhova blagoslovi naše domove, naša sela i naše gradove.
Amen
Uspon prema vrhu je jako strm pogotovo pred sam vrh gdje moraš ići četveronoške. Pred vrhom su nestabilne stjene i moraš paziti da ne napraviš odron i ugroziš kolegu ispod sebe.
Poslije smo vidjeli da je staza do vrha namjenjena ekspertima.
Zato prema vrhu i nije bilo gotovo nikoga.
Sa vrha se pruža predivan pogled na Civettu i ledenjačko jezero Lago di Coldai.
Nakon što smo nešto prezalogajili, popili pivu i odmorili krećemo dalje nizbrdo prema odmorištu Rifugio A. Sonino al Coldai
Spuštamo se dalje prema mjestu od kuda smo krenuli
Hodamo po strmim livadama koje su po zimi skijaške staze.
Jedna panorama za kraj
Tu završava trodnevna avantura po Dolomitima.
Morate to doživjeti. Veliko hvala kolegama koji su mi omogućili da ovo doživim.
The End
Post je objavljen 11.11.2024. u 23:06 sati.