Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/moreplanina

Marketing

Via Adriatica 2 Ližnjan-Šegotići

Ovaj vikend smo nastavili Via Adriaticu.
Nastavljamo gdje smo zadnji puta stali, Ližnjan, uvala Kuje.



Današnja ruta je dužine cca 25 km i ide od Ližnjana pa do kružnog toka malo poslije mjesta Šegotići.



Opet Trio fantastico. Oni jesu fantastični, a ja ako ovo danas uspijem, oboriti ću vlastiti rekord.



Prošli put sam dobio žulj na peti pa sam dva dana prije pothvata išao skidati tvrdu kožu sa peta, pretpostavljajući da i od tvrde kože može doći žulj. Skidam tako ja žiletom tvrdu kožu sa pete pa malo sa palca, popusti mi koncentracija i jaoo.
Krv počne kapati, e baš sam kreten, skinuo sve do krvi. Kako ću sada na Via Adriaticu. Slično mi se dogodilo i kada smo išli na Triglav, večer prije sam čistio pete i to nije dobro. Koža je nakon toga osjetljiva, treba joj par dana da se oporavi.Evo drugi put sam ponovio grešku, ali ovaj put sam baš zahebo. Jedino što mogu je staviti flaster i trpiti bol.
Baš sam glava od kapuza, a na ovoj slici ima ih more smijeh



Staza ide 3,5 km uz more pa se diže na brdo Svetica ili Monte Madonna







Zanimljivo da je Svetica bila vojna baza koju su počeli još 1915 graditi Austrijanci, a bila je dio fortifikacijskog sustava glavne ratne luke Pule. Glavna funkcija objekta je bila zaštita Kvarnerskog zaljeva,
Na brdu su bila smještena 4 topa od 310 mm.

Jedna od 4 pozicije topa, vijci za fiksiranje su namazani antikorozivnim sredstvom za nedaj Bože, a nedaj Bože da ponovo bude trebalo.



Nakon odlaska Austrougarske 1918 bazu je koristila talijanska, NDH vojska, njemačka, američka, jugoslavenska i hrvatska vojska.
Brdo je visoko 88 m, a 30 metara ispod površine je složeni sustav kanala, tunela, prostorija gdje je bila mini vojna baza. Vojna baza je dograđena 1950-1960 g. u toku Hladnog rata i bila je 50 godina najstrože čuvana vojna tajna.

Danas su tuneli zatvoreni i nije više u funkciji.



Osmatračnica na Svetici



Pogled na jugoistok prema Lošinju, Osoršćici (588 m.n.v.), Unijama.



Pogled na sjeveroistok prema Koromačnu i Cresu.



Na Svetici nailazimo na drvo Planika ili Maginja



Ima lijepe, slatke , jestive plodove. Eto prilike za marendu. Ja sam se napucao crvenih bobica.



Staza dalje ide na sjeveroistok ponovo prema moru, ali je djelomično gotovo neprohodna. Označio sam taj dio na mapi.







Ipak smo nekako us pomoć GPS navigacije, pametnih satova, mobilnih aplikacija uspjeli doći do mora. Da nismo imali tih pomagala možda bi još i danas tražili izlaz iz te šikare. smijeh

Nastavljamo dalje uz more još 5 km.

Prva uvala je uvala Kale gdje malo sjednemo i odmorimo.





Dio puta uz more je i visoka gusta šuma Lovora i hrasta Crnike



Prije ulaska na šumski put i makiju sjednemo, odmorimo noge, popijemo pivicu i nešto prizalogajimo.
Dok se noge fuftaju cipela je dobila novu funkciju.



Tu završava "lungomare" i skrećemo na šumski put i makiju





Markacija nije baš česta



Opet smo se izgubili, jednostavno staza nestaje, sve je zaraslo u šikaru i bez modernih pomagala teško da bi izašli na pravi put.
Na mapi sam označio dio koji je zarastao i jednim djelom gotovo neprohodan.



Dalje pratimo trasu dalekovoda i dolazimo do luke Budava





Tu opet imam problem sa tabanima, stavljam dodatnu samoljepljivu elastičnu bandažnu traku i nastavljamo dalje.
Spuštamo se u uvalu Budava pa onda se opet dižemo makadamom prema Kavranu.
Evo nas u Kavranu i crkve sv. Jeronima



Prolazimo 20-deseti kilometar i opet problem, ovaj puta sa međunožjem. Počinje peći, od trenja i znoja. Kolege kažu da treba imati dječju kremu i prije tako dugog hoda namazati se. Meni je ovo prvi puta da toliko hodam i ebiga nisam znao, ali ću zapamtiti. Možda netko nešto nauči iz mojih pogrešaka i neznanja.
Trpi junače i hodaj dalje, doduše više sam hodao na široko kao kauboj. Ili kako se nekada znalo reći kao John Wayne.

Od Kavrana do cilja idemo po cesti i prolazimo kroz mjesta Pavićini i Šegotići.

Ne idemo danas kući ostajemo prespavati u blizini i sutra kolege nastavljaju Via Adriaticu. Plan im je prijeći od današnjeg cilja do Raše, 30 km.
Za mene je to previše i danas sam imao teškoća sa tabanima i međunožjem. Danas sam oborio vlastiti rekord 25 km. Sutra ću biti samo logistika.
Navečer butelja Žlahtine i roštilj, zaslužili smo.



NASTAVLJA SE














Post je objavljen 19.11.2024. u 23:01 sati.