onenightstand
ponedjeljak, 31.08.2009.
Knoxwille, Tennessee
Don`t let it bring you down
It`s only castles burning
Find someone who`s turning
And you will come around
Tata je noć prije nego je ona žena otišla na kočiju, pa na vlak za Knoxwille slagao karte u vis.
Sjedio sam kraj kamina i vidio da ne bira sa špila i samo ih čudno slaže u trokute, pa jednu opet stavi položenu poprečno...
Činilo se dosadno i kao da će se sve srušiti odjednom pa ga nisam pitao zašto to radi ili kakva je to igra...ljuljao sam se na drvenom konjiću kojeg je napravio.
Ujutro nije bilo uobičajnih palačinki sa javorovim preljevom, pa sam na silu pojeo prženu slaninu s jajima iz tave...(mama bi bila ljuta), ali tata je u drugoj sobi i dalje slagao i šutio pa sam pretpostavop da je nešto ozbiljo u pitanju.
-Idemo vidjet ponije...molio sam ga, ali nije ništa rekao. Kad sam otišao spavati, čuo sam režanje i lepet krila pa sam sletio da vidim kako će tata ubiti kojota koji je haračio naše imanje s vremena na vrijeme. Ipak, puška je još visjela na zidu i samo mi je pokazao glavom da se popnem nazad na spavanje.
Ujutro sam se probudio i tate nije bilo. Na stolu je stajala kula od karata koja je bila moje visine. Zadivljeno sam je gledao i zavirivao sa svih strana. Pomislio sam da je dobro što ga nisam smetao kad je napravio nešto tako lijepo i važno. Uzeo sam velike šibice iz kutije i zapalio jednu kartu pri dnu. Plavičasti je plamen postao narančast i nježno gutao ostale.
Tata je u taj tren ušao na vrata i zabezeknut gledao dok su se karte u crnom dimu rušile po drvenom stolu.
- Jel da da je lijepo -pitao sam.
subota, 29.08.2009.
Song for a vampire
Godinama ne uspijevam otjerati te vampire sa svojih vrata.
Ugodno noćno društvo umjesto sjena, pa uzimaju likove onih kojima sam vjerovao ili čeznuo za njima... zbog oblika usana ili načina na koji kažu neku riječ. Prije je boljello dok guste dragocjene kapi istjeću s rumenilom na obzoru, a sad me boli samo zbog njh, jer tako moraju, a drukčije ne znaju.
Ja pričekam, pa se snaga mirnim snom vrati sama od sebe, a ne popiju nikad sve.
Drago mi je kad ne uzmu lik nekoga koga sam jako volio i tko je morao otići, samo strepim da ga se ne sjete.
Tada bi im dozvolio da popiju i te zadnje crvene kapljice i misle da su me prevarili.
