onenightstand
petak, 27.06.2008.
najbolja stvar za početak ostatka života
četvrtak, 26.06.2008.
My Way
mama, ovo pusti tamo gore. Budi ponosna na mene kao njegova ......
plavoj ribici
neko mi je ukrao bedž dok sam pijan spavao u tramvaju, a zašto me nisi čuvala, zar postoje ljudi koji kradu bedževe? : )))) ovo je kako kažeš moj prostor i vrijeme je za čagicu : ))))))
she said fine
Puštajući u nedogled ovu stvar dok je njezin muž srijedom gledao Ligu prvaka, rekla mi je jednom da je morala izjurit iz dućana kad je svirala ova stvar. Bila je s njim. Još je s njim....: )
Reži me
Pustinja raste, teško onom 'ko pustinje skriva
Odreži me.
Tu na bedru imam madež.
Posvoji me, pred jutro je najgore
kad pjevaju u zboru kao da je dan.
Vjetar je dobar
jer kaže da će kiša,
pa spustim rolete
i pogledam u park.
I Vrag je oči sklopio
uspni se na mene,
stenji, one
svejedno pjavaju...
srijeda, 25.06.2008.
Don't walk away
Sjedili smo na terasi. Rakla je samo zbogom i projurila kroz kapiju. To sam jutro pio kavu iz njene šalice. Bila je žena moga oca. Nebitna, nedraga jer je valjda povrijedila moju mamu...vremenom smo postali OK, imala je sina s mojim ocem i mali je divan, prelijep, pametan...čekali smo cijelo popodne da se vrati, nije, pala je noć, stari je mislio da je opet zabrijala i da sjedi negdje i čeka da se smiri. Onda je oko 1 zazvonio telefon. Policija, tražili su straog. Kad su se stari i brat vratili odlučio sam živjeti.
Just a stranger on the bus
Let's go for a ride- kaže lik na telki, drpam ti bedra pijan...vučeš lajnu bijesno dižući glavu...Jebo te, kažeš. Smijem se. mislim kako mi skidaš kombinezon na benzinskoj pumpi u Tusconu. Šta ako je bio jedan od nas? - Just a stranger on the bus-odgovaram i vučem...so what?
Sweet dreams*
Zgrči se, ne laj, ne psuj
pusti mi ruke u sebe i
ljubi sjene umjesto mene
Zagrizi mi život, onako kurvanjski,
dok neuračunljivo lijepi
i mokri na skupom tepihu
molimo za tvoju mamu
Hoću još, hoću još, hoću još...
stenješ po navici
Ja trčim šumom u tebi i
i kad posrnem vrisneš tiho.
Vuk će ti ujutro
piti mlijeko iz ruke...
*Dedicaded to Noire
ponedjeljak, 23.06.2008.
Hvala mala
Zemlja je zapravo preveliki brod za mene. To je odveć dugo putovanje. To je odveć lijepa žena. Odveć jaki miomiris. To je glazba koju ne znam svirati. Oprostite mi, ali ja se neću iskrcati. Pustite me da se vratim natrag. Molim vas.
Alessandro Baricco, Novecento (knjiga nije ukradena već dana srcem protuhi jednog lijepog jutra)
SIVO PLAVO NEBO I MALENI VERGL. TETA JE PLESALA U PREUSKOM KOSTIMU POSUTOM ŠLJOKICAMA. NE IZMIŠLJAM VIŠE KATASTROFE, DOVOLJNA JE VEČER I MUK U PARKU ISPOD PROZORA. TREBAM BUNILO DA ME USPAVA I RUŽIČASTE PLAMENCE KOJI VRATOVE IZVIJAJU U RITMU SALSE, NIKAD IH SE NE BI SJETILA DA IH NISAM SANJAO...DOČEKAN, KAKO JE LIJEPO BILO BITI DOČEKAN, USPAVAN U TOJ SREBRNOJ PAUKOVOJ MREŽI , DOK JOŠ NISMO RAZGOVARALI KROZ ZATVORENA VRATA...NAMJERNO IZBJEGAVAM RIJEČI SUZE, SAM I ODLAZAK, JER, KAO NEĆE SE DOGODITI PRIJE NEGO PROĐU DVA DANA S JUTROM U DESNOM OKU I FORSIRANJEM ROMANA POTPUNE AMNEZIJE...MOŽDA SU KRIVE CRNE KUGLICE NA BORU PROŠLOG BOŽIĆA, MOŽDA JE LOŠE ZNAMENJE, A NE TVOJA IZDAJA...BAND SVIRA DALJE, NA ŽALOST OVAJ BROD JE JEDINI KOJI IMAM I NE MOGU GA NAPUSTITI, JA NE OSTAVLJAM ONE KOJI TONU
utorak, 17.06.2008.
Post It
I 'm leavin'
This time it's for good
You should have treated me
the way you said you would
I'm leavin'
And you can't make me stay
I'm tired of hurtin' you
this ain't no good anyway
I'm leavin'
Razgrnuo sam zavjese i duhovi su izletjeli van, smisljam kako da ti ni ne kazem, da jednostavno nestanem i presutim te napokon u pijanstvu... Bez pozdrava je nejednostavnije jer smo vec izranjavani od rezova i modri od udaraca…umorni od oprastanja. Ako me i vidis, budi sigurna to vise nisam ja.
ponedjeljak, 16.06.2008.
Bez naslova
Jos ne priznajem da se do jutra nista nece promijeniti, da je mrak jedino sto mi grije ruke na povratku iz prividnog zivota tamo vani. Uvijek oko tri noz raspara lijevu stranu i opet raspolovi osjecaje…ukosnica pod krevetom ili prazna tegla eurokrema jednako povecaju sum tisine. Trazio sam je sinoc i nasao samo njeno ime na papiru nekog drugog svijeta, svijeta kojeg oduvijek skriva od nepotrebne dodatne boli i kao da dozira nesrecu od koje prezivljava zoru za kuhinjskim stolom iznajmljenog stana u potkrovlju…Javi se, bar obecaj da cu te slucajno srest, tamo na uglu neke nedjelje.
srijeda, 04.06.2008.
Into My Arms
Opet sam vidio Dobrog sina i Bog je opet bio u kuci.
Negdje poslije ponoci U tvome naruËju, sjetio sam se para smedjih oËiju, toplog zabranjenog dodira. Sva sreca sto je padala kisa i nitko nije primjetio...
