just keep walking....and breathe.
28.09.2006., četvrtak
Blag Jezuse, i ti prosti, čim razmišljam vrh dubina neishitne tve mudrosti, uz istinu ka taština ako s moje slabe svijesti priloži se i namjesti.
Po jutru se dan poznaje. Sjedila sam u dnevnom boravku, žvakala palačinku od jučer i gledala ju kako se priprema za svoj veliki dan. U glavi su mi skakali zečići i sve se činilo u redu. Ne znam što to znači. Dragi Tin, kakav ću dan imati? |
27.09.2006., srijeda
Jedan od onih dana. (Ili života.)
Kako da se igram danas? Da budem studentica koja ne zna gdje ide ili da budem netko tko više ne voli ljude? Da se igram nekoga tko ignorira život ili da veselo skakućem i imam plan o zaposlenju nakon fakulteta i dječici veseloj? Mogla bih biti netko tko sada sluša ˝Pajp˝ i zbog toga se ne može koncentrirati na pisanje. Mrvice mi padaju u tastaturu. |
23.09.2006., subota
Igrala bih se giljotinom.
Bolje dobar majstor nego loš magistar.Užasno, užasno sam ljuta ali nije to previše bitno. |
21.09.2006., četvrtak
Ja kao vuk na wc školjci.
Ljudi kažu da je u kurcu odustati. A to je baš lijep osjećaj. Kao da vam je netko skinuo teret sa leđa. Ili kao da ste ispustili masivan teret u predmet sa slike.Ali! Ja nikada ne bježim jer se bojim. |
Krivi put vas nekada može odvesti...
Noćas su mi patuljci odstranili osjećaje na neko vrijeme. Samo se dio vratio jutrom. Inače, imam patuljka na ramenu. Kada imam misli pune straha ili kada činim nešto što mi srce ne želi onda me povlači za uho. On se ne vidi ali je onda uho crveno i peče. Ja znam da on tamo sjedi. Vama se uho crveni ali naivno mislite da je stvar cirkulacije ili nešto slično. Morala bih na neko vrijeme otići negdje sama. Negdje gdje neću imati ulogu. Neću biti majka, sestra, djevojka, studentica ili kurva. Bit ću samo čovjek. Niti žena čak. Danas ujutro sam udisala miris bolnice umjesto jutarnje kave. Nije dobro to. I djeca nikada ne bi trebala biti bolesna. Da, znam da bi. Ali svejedno. Danas je neka majka vodila malu djevojčicu doktoru. Imala je mala onaj izraz lica kakav ima dijete koje roditelj udari. Makar samo lupi po guzi. Ono strašno razočaranje. Loše je to kada se razočaraš u osobe koje smatraš svetima. Loše je imati očekivanja. Da. Definitivno. Ide mi nekako dobro s tim ali javlja se još. To je mislim prva stvar koju bih odabrala da bacim u smeće. Očekivanje. Čini se da će bomboni ˝Vau vau˝ zauvijek biti u ljekarnama. Potpuno isti. I da ću jednom to kupovati da kupim barem nešto lijepo na takvom mjestu. Nikako ne želim zaboraviti kako mi je rezao sendviče na kriške dok sam bila dijete. Zato ću i ja to nekome raditi. Samo da ostane to. I danas me nešto podsjetilo na miris šatora u dvorištu. I miris plastike na suncu. Fali mi more. I princes krafne. Nekako se dogodi da uvijek pogledam Zakon i red. I onda se čudim. Izuzetan bi mi napor sada bio tvoriti kompaktan tekst. Samo da još napomenem da mi je jednom neka ciganka rekla da se kurac ne može pušiti zatvorenih usta. I da, imala je pravo. Poruke i pozdravi: Još uvijek čekam saundtrek za ˝Cigani lete u nebo˝. I hvala na ćevapima. Trovač je fora. Želim nešto jako reći ali se čini da nekako to vrištim u sebi. I radije pišem nego što pričam. Mislim da ima tu nekih ozbiljnih nedostataka ali ima vremena. Voljela sam uvijek onu poslovicu ˝kada ima volje ima i načina˝. |
18.09.2006., ponedjeljak
Egzistencijalist je svjestan da je doba artizma prošlo.
Imam knjigu sa 1000 aktova od 1839.-1939. Totalna dražest. Bez prenemaganja. Gledam te krasne ljude i mislim si. Ne znam što. I strašno su lijepe te sve ˝nesavršene˝ žene. I muškarci. Uh.Ima i par fotografija Josephine Baker. Krasna žena. |
16.09.2006., subota
Tako to biva kad se... |
Ovo je pjesma Maka Dizdara a između su bile moje pizdarije koje sam ipak maknula jer su bile pizdarije. Aha, ipak je nešto ostalo.
Prvo slovo o čovjeku Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premostiš ? Put mi treba za odmak a ne za bijeg. Kao što se trebaju pojesti ćevapi u pizzi radi kulinarskog eksperimenta. Trebalo bi se sve. Puno se smješiti. Tko je napisao ˝Mama volim te˝ i ˝Tata ti si lud˝? Drugo slovo o čovjeku Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji ni od sebra Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi Otrgnut od neba žudiš hljeba vina Al u domu tvome Kad će domovina? I u redu je pričati gluposti, raspravljati o tome da li je crno-bijeli film manje značajan. Zapitkivati se kada je fotografija prestala biti dokumentaristička i da li je ikada bila takva. Gledati zeku kako trči po livadi i htjeti ga pojesti ili ga samo htjeti gledati. Treće slovo o čovjeku Zatvoren u meso zarobljen u kosti Pa ce tvoje kosti tvoje meso bosti Otrgnut od neba želiš hljeba vina Kamena i dima samo ima svima Od te ruke dvije tvoje jedna nije Jedna drugu ko da Hoće da pobije? Trebao bi paziti na svoj mjehur i povjeriti ga u ruke doktora. Haha. Vidjela sam ga kako se skriva iza objektiva. Vidjela sam ga na uglu jedne ulice. Bez noge. I sa sladoledom u ruci. Bačena je atomska bomba. Četvrto slovo o čovjeku Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce Sanjaš da se nebo približi i vrati Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati U žilište slišćen zatvoren u krvi U tom kolu bola Potonji il' prvi? Ameba. Češljugar. Molim vas, odstranite mi strah. Nikad kao Bane. Ja želim ići u Pariz samo zato da mogu popiti vino u bijednom restorančiću dok svira ulični svirač. Jebeš muzeje. Koliko su se samo nakrali ti Francuzi. Peto slovo o čovjeku U tom kolu bola ni potonji ni prvi Igrište si strvi i ročište crvi Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela Kad ce tijelo samo da Postane djelo? (Glup. Glup. Glup. Govno licemjerno. Eto, sada mi je lakše.) |
14.09.2006., četvrtak
Rekla ti je da si obično smeće?! Ne, krupni otpad...
Kada spavam pored nekoga mora sve odgovarati. Kao komadi slagalice. Stopalo zaglavljeno na gležnju, glava na grudima. Malo mi je ljudi anatomski pasalo. Onda poželim cijeli dan ostati u krevetu i pričati. Ali to nije dobro, ne.Znam nekoga tko po noći ima glavu ispod jastuka a po danu glavu u pijesku. Davno sam negdje pročitala da kako parovi spavaju po noći tako je nekako i u njihovom odnosu. Nemam pojma što sada znači ova rečenica. Valjda ako žena grli muškarca a on joj je okrenuo leđa onda... Ja više ne znam pričati. Znam pisati, šutjeti i gledati. Pričanje mi ne ide. Valjda zbog gomile iznevjerenih riječi. Bit će bolje. Netko to uvijek nekada kaže. Sanjala sam da snimamo film. Dvoje ljudi. Ti si snimao kadrove koji odišu time zašto ne voljeti život. Ja sam snimala sve ono zbog čega imam osmijeh ujutro. Kratki rezovi naši, ispremiješani. Film je bio kratak. Deset minuta samo. Ali najboljih deset minuta ikada. Ne volim sprovode. Saučešća. Bježim sada od nekoga koga bi možda razveselio moj posjet u bolnici. A sebično je to. Ja imam samo strah. On ima rak. Moram sada reći da je život lijep. I ne, nisam ironična. Zapravo sam danas strašno nježna i tužna ali mi srce treperi od sreće. Suze mi malo oči a imam osmjeh na licu. (Moj dida je bio krasan čovjek.) Onako kako treba. Znate, kao kada stara majka kaže: ˝C´est la vie˝. I da, ipak znam kuda idem. Pariz. |
06.09.2006., srijeda
|
Zaboravimo na ovo ispod. Izlizat će mi se jagodice. A jagode istruliti. Nego, bila sam u kockarnici večeras. Digla enormno velike pare i napravila prvu stvar koja mi je pala na pamet. Odšetala sam se da glavnog kolodvora, otišla na šalter međunarodnih veza i rekla: ˝Jednu jednosmjernu, molim vas.˝ Dremljiva žena se prenula i nasmijala te me upitala: ˝A kuda, mlada damo?˝(Mislila sam da gospođe zaposlene u HŽ-u nikada ne bi rekle ˝mlada damo˝) ˝Bilo kuda. Odaberite. Samo nemojte nešto prenatrpano.˝ Ovo je gospođi bio toliki šok da je zaključila da mora da sam maloljetna i da bježim pa me zatražila osobnu. Za svaki slučaj. Da ne pomogne jadnom djetetu u bijegu. Iznenadile su je moje godine. Sabrala se nekako i mogla sam joj vidjeti na licu da jedva čeka povratak kući da ovo ispriča djeci koja su mislila da im majka ima najdosadniji posao na svijetu. Zamolila sam ju da mi ne kaže kuda ide vlak već samo datum i vrijeme polaska. Kao i peron. |
05.09.2006., utorak
Potrudi se saznati koja je moja tajna vještina. (Ne, nikako ništa takvoga.)
U posljednjim trenucima života Cucak je vidio sebe, u punoj snazi, kako vuče Papirusova kolica kroz Naselak, vidio je sebe kako stoji nasred ceste i gleda za crnim automobilom u kojemu su odvezli Papirusa, vidio je sebe kako vuče kolica s malim Bongom... a onda je svega nestalo.Dječaci su ustali i dugo stajali nepomično, a onda se bez riječi razišli da se isplaču, dok je duša Cuckova radosno lajala na plavim poljanama, trčeći u susret prozirnom Papirusu. Čitanje ove knjige mi bude nešto kao mantranje. A nisam već godinama. I definitivno hoću patkicu za kadu. To bi me spasilo. Samo nemam više kadu. Da. Hoću patkicu i kadu. Sezame, otvori se!!! Za me čuvaj ono ružo, koja bo najvekša, koja se bo razvijala, šej, spod zelenog lista. Pročitala sam da je za neke ljude kopanje nosa jedini način da uđu u sebe. Bila bih brod. I voljela bih da neki brod povremeno plovi uz mene. I da nije neki problem kada ga nema. Jer nije. Pa i nije neki problem ako te baka dirala dok si bila dijete. Ništa nije izgovor sada više. Volim sa gas maskom trčati na plus četrdeset. Sve poslije je lakše. Priča mi se sada pa pričam sama sa sobom. Voljela bih imati punu kuću čajeva. I svakakvih pizdarija sa brojnih putovanja. I muziku dobru. Veliki ekran. Psa. Ja sam karakterno cat person ali volim pse. I na stolu hašiš za goste. Veliki krevet. Puno svjetla. Putovati. Bez ičega ponekad. A ponekad sa puno para. Nekada sama a nekada ne. Ali putovati. Čitati. Sjediti u tišini i znati da nema panike. Nekada si moramo govoriti da je dobro okej. Kao mantru ponavljati. Svađe nisu okej. Ljubomora nije ljubav. Loše su me učili i nekada krivo prepoznajem iako znam. Ugodno je dobro. A i nervozno ponekad je. Je... Balerina je plesala i bila je seksi a poslije je pričala gluposti i tužakala zaigranu dječicu. Bilo mi je najljepše. Volim nekada razmišljati kao dijete. Govoriti tako. Kratke rečenice. Jasne. Ako nešto zaista ne volim to je tepanje. |
