just keep walking....and breathe.
06.09.2006., srijeda
|
Zaboravimo na ovo ispod. Izlizat će mi se jagodice. A jagode istruliti. Nego, bila sam u kockarnici večeras. Digla enormno velike pare i napravila prvu stvar koja mi je pala na pamet. Odšetala sam se da glavnog kolodvora, otišla na šalter međunarodnih veza i rekla: ˝Jednu jednosmjernu, molim vas.˝ Dremljiva žena se prenula i nasmijala te me upitala: ˝A kuda, mlada damo?˝(Mislila sam da gospođe zaposlene u HŽ-u nikada ne bi rekle ˝mlada damo˝) ˝Bilo kuda. Odaberite. Samo nemojte nešto prenatrpano.˝ Ovo je gospođi bio toliki šok da je zaključila da mora da sam maloljetna i da bježim pa me zatražila osobnu. Za svaki slučaj. Da ne pomogne jadnom djetetu u bijegu. Iznenadile su je moje godine. Sabrala se nekako i mogla sam joj vidjeti na licu da jedva čeka povratak kući da ovo ispriča djeci koja su mislila da im majka ima najdosadniji posao na svijetu. Zamolila sam ju da mi ne kaže kuda ide vlak već samo datum i vrijeme polaska. Kao i peron. |
