Jučer mi zapela za oko jedna konstatacija kako ljudi imaju u životu samo jedan dan kad SVI o njima govore biranim riječima.
Onog dana kada se ljudsko biće vraća prahu.
Potom sam popratio više objava o odlasku Easy Ridera, Petera Fonde i tako doslovno potvrditi utemeljenost one teze.
Danas, povodom odlaska D.K.,tvorca senzacionalističkog novinarstva u nas, čitajući objave, prosto sam zatečen koliko iste odišu licemjerjem, prijetvornošću i sebeljubljem tim praplijenovima ljudske taštine.
Kao da listanje arhive društvenih mreža ne nudi jednu sasvim drugu sliku koju su autori panegirika njegovali prema dotičnom.
Oznake: žutilo
