I dalje držim kako je kultura sjećanja vrlo važna kako s viktimološkog motrišta, tako i zbog očuvanja povijesnih činjenica pred prekrajačima učiteljice života.
Dodatni motiv je, također nezanemariv, što to povremeno ima utjecaj i na jednu posebnu grupaciju.
Grupaciju onih koji ne mogu prežaliti totalitarizam, jer isti, iako mrtav na ovom prostoru, ipak živi burni i zanimljivi zagrobni život, iz kojeg se reciklirano povremeno vraća kao kakava rijeka ponornica, kako je napisao dr. Slaven Letica prije dvadeset godina.
Zanimljiv je ideal na koje se poziva jedan apologeta "bratskog ujedinjavanja", naravno pod palicom najbrojnijeg ktitora.
screenshot:
Oznake: u lokativu
