"Umoran sam. "
Kaže George Bailey.
Ne od tehnologije, ne od ekrana...nego od gluposti koja svakodnevno iskače iz gotovo svake virtualne rupe.

Sjećam se ne tako davnih vremena prije društvenih mreža, kada su glupani bili tek lokalna smetnja.
Ograničeni na kvart, birtiju ili radno mjesto.
Njihova glupost imala je kratak domet...jer okolina ih je znala.
Znalo se da Štenga lupa gluposti, Fosna pametuje bez pokrića, a Kanta se redovito blamira.
Argumenti, podsmijeh ili tišina brzo bi ih utišali.
A onda su došle društvene mreže.

Virtualni svijet bez korektivnog faktora stvarnosti.
Tamo su glupani pronašli svoju "ekipu"....istomišljenike koji ne postavljaju pitanja, ne nude otpor.
Naprotiv....lajkaju, dijele, tapšu po ramenu.
Što je izjava gluplja, to veći doseg.
U svijetu algoritama i eho-komora, oni više nisu predmet sprdnje...oni postaju face.
Autoriteti.
Analitičari.
Influenceri.
Dodajmo tome i činjenicu da su uporniji i glasniji od onih koji razmišljaju.
Jer glupan ne dvoji.
On ne preispituje ni sebe ni svoje stavove.
Nema sumnji, nema dilema.
Samo gazi naprijed...samouvjereno, besramno, uporno.
I u toj kombinaciji podrške, vidljivosti i neumoljive upornosti… glupost buja.
Raste.
I sve ju je teže ignorirati.
Društvo bez korektivnih mehanizama, bez alata za vrednovanje znanja i učinka, osuđeno je na propast.
Za sada ne vidim kako to zaustaviti.
Užasavajuće je što glupan danas ima jednaku "težinu" kao akademik.
Što znanje i sposobnost gube utakmicu s besramnim, agresivnim kretenizmom društvenih mreža.

Društvene mreže nisu izmislile glupost, ali su joj dale pozornicu, megafon....i publiku koja plješće."

#screenshot dezinformer

#propagandaPosters Reddit

Oznake: što bi rekao Kundera?