"Čovjek može podnijeti puno toga, dok god podnosi sebe samoga"

Koliko je samo medijskog prostora dobila saborska patetika i to izvedena u promijenjenom izričaju.

Uzrok, povod, povijesna istina i izokrenuta mitologija upakirano u neprobavljivo licemjerstvo.

Tko se danas sjeća Orsata , Danijele i Frane?

Samo neki lokalni mediji.

"Po završetku operacije “Ljeto 1995.” nekoliko je dana vladalo zatišje. Bio je to predah pred novu kampanju napada koja je počela 3. kolovoza. Vojska Republike Srpske topnički je napala Kupare, a u dubrovačkom primorju Orašac i Zaton, gdje je došlo do tragedije. Dvije su granate pale na kupalište Klačine-Bat u V. Zatonu, gdje se kupao veći broj djece i mladih. Od eksplozija je poginulo troje mladih Dubrovčana, Orsat Domaćin (17), Danijela Spajić (24) i Frano Goić (23), a troje je teško ranjeno. Vojska Republike Srpske napala je i zračnu luku te niz konavoskih sela. Ukupno je na dubrovački kraj ispaljeno 40 granata. Sutradan, 4. kolovoza, Hercegovački je korpus napadao topništvom cijeli dan. Uz položaje HV-a, tučena je i zračna luka, sela Čilipi, Močići, Orašac, Zaton, Mokošica, Pobrežje, Brgat, Mandaljena, te hercegovačka Ravno i Ivanica. Znatno je oštećena župna crkva u Mokošici i više kuća u tim selima. Dok je prethodni bio odmazda za Drvar, ovaj i napadi idućih dana bili su odmazda
za hrvatsku vojno-redarstvenu akciju “Oluja”.
(Jakša Raguž Dubrovnik i dubrovačka bojišnica 1995.)

"ije" u "e"

Oznake: prije Oluje